MAGAZIN SLAJDER
UROŠ ČUČKOVIĆ U OGLEDALU: Čovjek je sam odgovoran da u sebi otključa ljubav
Vaterpolista Uroš Čučković današnji je gost rubrike Montenegro magazina “U ogledalu”.
Uroš Čučković je rođen 25. aprila 1990. godine. Već sa 16 godina, dobio je stipendiju kluba za koji je nastupao, a naporan rad i predanost vaterpolu donijeli su mu brojne uspjehe, među kojima su i značajni nastupi za crnogorsku reprezentaciju. Tako je sa našom reprezentacijom ove godine, na Evropskom prvenstvu u Budimpešti, osvojio bronzanu medalju. Takođe, bio je dio tima koji je 2008. godine u Istanbulu osvojio prvu juniorsku medalju (zlato) za Crnu Goru, a zatim i srebro naredne godine u Hanji. Njegov talenat i trud prepoznat je i van Crne Gore, pa tako nastupa za Marsej, a prethodno je bio član Steaue, Primorca, Partizana i Egera.
U razgovoru za Montenegro magazin ističe da mu je u bazenu, ali u životu, najvažnija upornost i integritet da se izabere pravi put umjesto lakšeg. U bazenu pravi put predstavlja posvećenost kolektivu, predanost radu i sloboda da se lični kvalitet izrazi na pravi način.
Vjeruje da je svaki čovjek sam odgovoran da u sebi otključa ljubav, pravu ljubav kao stav prema cijelom životu, a onda da pronađe osobu sa kojom će to da dijeli.
-Kada preuzmemo odgovornost da sami otključamo vrata ljubavi koja se nalaze u nama, onda živimo sa žarom za životom – kazao nam je naš sagovornik.
Čučković se rado prisjeća djetinjstva iz kojeg nosi mnogo dragih uspomena – porodično “filmsko veče” petkom ispunilo bi kuću toplinom i zajedništvom, ljeta kod bake u Kotoru bila su obilježena treninzima ali i druženjem sa prijateljima, a posebno ističe Jovicu Krgovića – druga iz djetinjstva za kojeg ga i dalje vezuje snažno prijateljstvo.
Naš sagovornik se prisjeća i prvog honorara, koji je zaradio sa 16 godina, dobivši stipendiju svog tadašnjeg kluba. Na savjet roditelja, kako kaže, taj novac je sačuvao do 18. rođendana, kada je uz malu pomoć porodice priuštio sebi svoj prvi automobil.
Kao najdraže putovanje ističe odlazak sa suprugom u malo mjesto po imenu Baleal u Portugalu. Kako otkriva za Montenegro magazin, pred sam odlazak na put, zaprosio ju je.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Djetinjstvo me asocira na punu kuću, na filmsko veče petkom kada bi došli stričevi, tada bi se osjećala toplina i zajedništvo. Asocira me na vrijeme provedeno kod moje bake u Kotoru, gdje sam provodio ljeta kako bih dva puta dnevno mogao da idem na trening i družim se sa prijateljima koje sam stekao igrajući vaterpolo. Asocira me i na druženje sa mojim najboljim drugom još iz djetinjstva – Jovicom Krgovićem, sa kojim sam djelio interesovanja za muziku, filmove, igrice i knjige. To prijateljstvo je ostalo snažno do dan danas, bez obzira koliko dugo vremena prođe između naših susreta. I uvijek smo imali pozitivan uticaj jedan na drugog.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Na šta ste ga potrošili?
-Sjećam se, bilo je to kada sam dobio stipendiju od svog kluba sa 16 godina, roditelji su mi predložili da ne trošim taj novac već da za 18. rođendan kupim sebi automobil da bih imao veću slobodu kretanja. Tako da sam kroz dvije godine uzeo polovan automobil uz njihovu pomoć. Zahvalan sam im i dan danas na savjetu i pomoći.
Na čemu insistirate u poslu?
-Svakim danom u bazenu i u životu se susrećemo sa problemima i poteškoćama. Upornost i integritet da se izabere pravi put umjesto lakšeg je ono šta je za mene najvažnije. A u bazenu za mene pravi put predstavlja posvećenost kolektivu, predanost radu i sloboda da svoj lični kvalitet izrazimo na pravi način.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Definitivno “Čarobni brijeg” od Tomasa Mana. A prije dva dana sam završio knjigu “Crni obelisk” od Remarka i najtoplije i nju preporučujem. Obje knjige su fenomenalno napisane sa odličnim stilom. U njima se nalaze velike istine, a u isto vrijeme su čitljive i posjeduju veliku količinu suptilnog humora o životu.
Koje jelo najviše volite?
-Teško pitanje, volim sve kuhinje, kako našu tako i međunarodnu. Al ako bih morao da izaberem jedno jelo, onda…kačamak.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Duboko vjerujem da je svaka osoba odgovorna da sama u sebi otključa svoju ljubav, pravu ljubav kao stav prema cijelom životu, a onda da pronađe osobu sa kojom će to da dijeli.
Prečesto svi tražimo osobu koja će biti ključ naše sreće pa se onda ljutimo na nju ako mi sami nismo srećni. Kada preuzmemo odgovornost da sami otključamo vrata ljubavi koja se nalaze u nama onda živimo sa žarom za životom, a saputnik/saučesnik se sam pojavi i to uvijek bude osoba koja je i sama pronašla u sebi ljubav i radost, iz kojih proizlaze sve vrline.
Kojeg umjetnika biste oživljeli i zašto?
-Leonard Cohen i Marc Chagall, mada nisam siguran da bi se oni složili sa tim da ih oživljavam, vjerovatno su zadovoljni svojim zaokruženim životom i djelom. A ja bi ih vratio iz malo sebičnih razloga, da uživam u dubini njihove percepcije ljudskog postojanja i naštimovanosti njihove duše da osjete najtananija ljudska osjećanja i prenesu ta osjećanja svima nama.
Putovanje koje pamtite?
-Putovanje sa mojom ženom u malo mjesto po imenu Baleal u Portugalu, u kojem smo išli na surfovanje. Pred sam odlazak na put sam zaprosio moju ženu, a sam put je bio predivan jer smo surfovali svakog dana po četiri sata. Iako smo tek učili, doživljaj blizine okeana je nevjerovatno izazovan i stvara zavisnost. Od tada svakog ljeta pokušavamo da nađemo priliku da opet odemo na surfovanje, do sada je raspored sa reprezentacijom bio gust, ali se nadam da će uskoro biti prilike.
Pjesma Vašeg života?
-Nemam neku za cijeli svoj život, al trenutno mi baš leži Dark Necessities od Red Hot Chili Peppers-a.
D.Markuš
Foto: Privatna arhiva
