MAGAZIN SLAJDER
MILE KEKIN U OGLEDALU: Ne trpim umjetnička prenemaganja i fušerski pristup poslu
Foto: Roberto Pavić
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je osnivač, pjevač, kompozitor i tekstopisac hrvatske grupe ,,Hladno pivo” Mile Kekin.
Rođen je u njemačkom gradu Bretenu, gdje je pohađao osnovnu školu, sve do sedmog razreda kada se sa porodicom i mlađim bratom seli u Tuzlu, gdje je završio osnovnu školu. Kasnije se seli u Zagreb, u kvart Gajnice. Po dolasku u Zagreb, otac je ubrzo preminuo, pa majka, prema riječima Kekina, ne uspjevši da nađe posao, sa Miletovim mlađim bratom se vraća u Njemačku. Mile je tada imao 15 godina i odlučio ostati u Zagrebu, jer, kako je kazao u jednom intervjuu, u Zagrebu mu se počelo više sviđati nego u Njemačkoj.
U Zagrebu završava srednju školu i sa 16 godina osniva grupu ,,Hladno pivo”.
Djetinjstvo ga, kaže, podsjeća na bicikl, šume i livade. Veoma je ponosan što je jedan od rijetkih koji je slao novac majci u Njemačkoj.
Nakon srednje škole, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje diplomira Engleski i Njemački jezik i književnost te jedno vrijeme radi kao profesor ovih jezika.
Sa bendom objavljuje albume ,,Džinovski”, ,,G.A.D.”, ,,Desetka”, ,,Pobjeda”, ,,Šamar”, ,,Knjiga žalbe”, ,,Svijet glamura”, ,,Dani zatvorenih vrata”, a solo izdanja ,,U dva oka” i ,,Kuća bez krova”.
Prije nekoliko dana još jednom je oduševio region, kada je sa ,,Hladnim pivom” i ,,Online Friendsima” objavio numeru ,,Ovo će proći” kao odgovor u borbi protiv korona virusa.
Glumio je u serijama ,,Bitange i princeze”, ,,Zakon!” , ,,Crno-bijeli svijet” i filmovima ,,Pjevajte nešto ljubavno”, ,,Nije kraj”, ,,Ta tvoja ruka mala”, ,,Vjerujem u anđele”, ,,Narodni heroj Ljiljan Vidić” i ,,Maks Šmeling”.
Posudio je glas u animiranim filmovima – Gojku u ,,Žutoj minuti”, Reju (Roku) u ,,Semiju na putu oko svijeta”, Zuju u ,,Zebri trkačici”, ,,Sezoni lova”, ,,Gromu”, Hekusu u ,,Štrumpfovima 2” i agentu Džejmsu Sagsu u ,,Alvinu i vjevericama: Velika Alvintura”.
U poslu insistira na tome da se svi drže dogovora.
Sa suprugom Ivanom ima sina Vitu i kćerku Mišu.
Za pravu ljubav najpotrebnija je, kaže, ljubav, a dobro dođe i poveća doza tolerancije i puno razgovora.
Omiljeno jelo mu je marokanska pastilja kada mu je spremi supruga.
Miletov prvi dan škole (foto: privatna arhiva)
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na šume, livade i bicikl. Živio sam na selu pa sam svo slobodno vrijeme provodio na biciklu, u prirodi ili s loptom. Ekrani su bili dosadni.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Kupili smo svi skupa gajbu piva. Kad sam počeo da zarađujem ozbiljniju lovu, počeo sam da šaljem novac majci. Mislim da sam jedan od rijetkih koji je slao novac u Njemačku. Bio sam veoma ponosan na sebe.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na tome da se svi držimo dogovora. Ne trpim umjetnička prenemaganja, kašnjenja, niti fušerski pristup poslu. To me čak, štoviše, deprimira.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– ,,Livada Crnog labuda” Dejvida Mičela, ,,Srednji spol” od Džefrija Eugenidesa, sve od Elene Ferante od domaće literature Damira Karakaša za početak.
Koje jelo najviše volite?
– Kad mi žena napravi marokansku pastilju, unutra ide piletina, čokolada, groždice, pinjole i sve to skupa u lisnatom tijestu, znam, totalno nemoguća kombinacija ali za prste polizati.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav najpotrebnija je ljubav. Ali dobro dođe i poveća doza tolerancije i puno razgovora. Bez razgovora svaka veza usahne.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Arsena Dedića, da se razumijemo, nisam nikad bio fan šansone, ali kad je umro sam shvatio koliko nam svima nedostaje njegova duhovitost, oštri jezik i očinski autoritet.
Kekin sa ,,Hladnim pivom” u Malmeu (foto: Facebook)
Putovanje koje pamtite?
– Kuba, tamo sam dočekao trideseti rođendan spavajući na plaži u Zalivu svinja. Veoma sam zavolio ljude i tu tvrdoglavu zemlju. Daleko od toga da bih htio da živim tamo, ne idealizujem taj politički sistem, ali mi se veoma svidio njihov mentalitet.
Pjesma Vašeg života je?
– Teško pitanje. Mislim da nemam pjesmu života. Zavisno od trenutka. Evo, sad ću reći da je to ,,Ako znaš bilo što” od ,,Azre”. Ali, ako me pitaš za par minuta, biće neka druga.
Bojana Radonjić
