MAGAZIN SLAJDER
PSIHOLOŠKINJA ANĐELA NOVAKOVIĆ: Nemamo uputstvo kako da živimo u izolaciji
U Crnoj Gori zvanično je proglašena epidemija koronavirusa, a u cilju sprečavanja širenja COVID-19 uvedene su brojne mjere, među kojima i zabrana kretanja poslije 19 sati radnim ranima i subotom nakon 13 sati pa do ponedeljka u pet sati ujutru.
Ograničenje kretanja i vrijeme provedeno u izolaciji može imati veliki uticaj na mentalno stanje ljudi, smatra psihološkinja Anđela Novaković.
Kako ističe u razgovoru za Montenegro magazin, izolacija je stanje koje od nas traži ogromne napore, jer moramo naučiti kako drugačije da funkcionišemo, a zarad kakvog-takvog očuvanja sopstvenog mentalnog zdravlja. Kako nam je potpuno nepoznato, iziskuje totalnu reorganizaciju, koja se dalje ogleda u trošenju kapaciteta čije je dopunjavanje u izolaciji upitno.
-Da nam je neko prije samo mjesec dana rekao da ćemo danas biti u situaciji da radimo od kuće vjerovatno bismo reagovali “jedvačekanjem”, kako bismo odmorili, završili sve zapostavljene obaveze, više brinuli o sebi, komunicirali sa ljudima sa kojima inače ne stižemo… I ne bismo to teško podijeli. A danas je “malo” drugačije. U svojim domovima smo, sa rješenjem sanitarne inspekcije, ili bez – kaže naša sagovornica.
Za izolaciju smo, kako ističe, nepripremljeni.
-U slučaju pada aviona znamo koju svijetleću traku trebamo pratiti, znamo da treba prvo sebi staviti masku, pa tek onda djetetu, a uputstva imamo i ispred sebe, u džepu sjedišta. U slučaju požara ćemo uraditi sljedeće i sl. Uputstvo za to kako da živimo izolovano nemamo. Nepripremljeni smo – objašnjava Novaković.
Briga, strijepnja, strah i panika, samo su neke od reakcija kojima se branimo od izuzetno ugrožavajuće situacije. Samo na dnevnom nivou prolazimo kroz više različitih stanja, a nerijetko iz jedne krajnosti u raspoloženju i ponašanju ulazimo u drugu. Briga i strah koje doživljavamo su krajnje racionalan odgovor na situaciju u kojoj se nalazimo, smatra Novaković.
-Ne volimo ta osjećanja i najradije bismo živjeli bez njih, ali uvijek moramo biti svjesni da nas ona štite time što nas tjeraju da budemo više odgovorni nego što inače jesmo. Ali kako dani odmiču, kako primamo mnogo informacija i pokušavamo da drugačije organizujemo život (posao, djeca, finansije,…) osjećaj da imamo kontrolu nad sopstvenim životima postepeno slabi. Ne želimo taj osjećaj i hoćemo da pod svaku cijenu promijenimo situaciju u kojoj se nalazimo – pojašnjava Novaković.
Situaciju često “mijenjamo” koristeći neadekvatne načine – nervozniji smo, agresivniji smo, neraspoloženiji, dodaje naša sagovornica. Nerijetko imamo više konflikata sa ukućanima, a i sa samima sobom.
– Preispitujemo sve i svašta, bavimo se metafizikom i pod znakom pitanja stavljamo sve sopstvene vrijednosti. Od produkata ovih načina koje smo koristili ne bi li promijenili nešto zavisi kako ćemo se osjećati. Ukoliko izaberemo da strah od koronavirusa eliminišemo na taj način što ćemo sve vrijeme biti online i pratiti najnovije promjene, izvjesno je da ćemo se samo još lošije osjećati. Ukoliko izaberemo da reagujemo na svaku sitnicu koja nam u porodičnom sistemu smeta, opet će to produkovati loše raspoloženje. Ako kroz samoanalizu akcenat stavimo na loše stvari i na neke propuste koje svi u životu imamo, opet ćemo se loše osjećati, te nerijetko “upasti” u depresivno raspoloženje – kaže naša sagovornica.
Ona pojašnjava da moramo razumjeti da sve navedeno i inače radimo i osjećamo, ali trenutna situacija je značajno različita baš iz tog razloga što smo onemogućeni da “napunimo baterije” kroz neke aktivnosti koje praktikujemo, kao što su porodična, prijateljska okupljanja, trening, boravak u prirodi i sl.
Kod osoba koje imaju poteškoće sa depresijom može doći do pojačavanja simptoma
Od “početnog” mentalnog stanja zavisi koliko ćemo napora uložiti u to da se izborimo sa novonastalnom situacijom, ističe Anđela Novaković.
Pretpostavka je da će kod osoba koje imaju poteškoće sa depresijom i anksioznošču doći do pojačavanja simptoma, jer je situacija nova i izrazito ugrožavajuća, navodi Novaković.
-Najbitnije je koliko su te osobe, kod sebe, prije izolacije uspjele da pronađu adekvatne mehanizme za razumijevanje i “borbu” sa simptomima, te da iste nastave da koriste. Takođe je jako značajno da osobe sa bilo kojom mentalnom poteškoćom znaju da imaju podršku i razumijevanje od njima značajnih ljudi, da osjete da ni u izolaciji nijesu sami – kaže naša sagovornica.
Uticaj izolacije u velikom stepenu biramo sami
Nakon prvobitnog šoka vrijeme je da preuzmemo inicijativu i kao što svi biramo da budemo odgovorni i poštujemo preporuke institucija trebamo biti odgovorni i za sopstveno mentalno zdravlje, poručuje Novaković.
-Možemo krenuti od toga što ćemo svakog dana raditi stvari koje bismo radili i da nismo u izolaciji. Recimo, nećemo čitavog dana biti u pidžami, ukoliko radimo od kuće, nećemo u isto vrijeme raditi i baviti se kućnim obavezama, ukoliko djeca inače sama uče pomagaćemo im samo kad nam zatraže pomoć, ograničićemo se na gledanje jedne informativne emisije dnevno i jednog sajta, nećemo za svaku sitnicu vikati na djecu, nego ćemo pokušati da razumijemo koliko je i njima teško, imaćemo više poziva sa porodicom i prijateljima, treniraćemo u kući, gledati filmove, kuvati, čitati… I ovoj situaciji mora doći kraj, a mi ćemo ostati doma i pokušati da izvučemo nešto dobro iz svega ovoga, jer kapaciteta za to sigurno imamo – zaključuje Novaković.
D.Markuš
Najnoviji komentari