MAGAZIN SLAJDER

SRĐAN MRVALJEVIĆ U OGLEDALU: Prvi honorar sam dao sestri, bila mi je interesantnija medalja

Crnogorski džudista Srđan Mrvaljević, olimpijac koji je u Londonu 2012. godine na Ljetnjim OI predvodio povorku najuspješnijih crnogorskih sportista, ponosno noseći cnrogorsku zastavu,  današnji je gost u rubrici Montenegro magazina ,,U ogledalu”.

Srđan je rođen u Beogradu, 1984. godine. Ugledavši se na oca Srećka, najtrofejnijeg džudo trenera bivše Jugoslavije, majku Maru koja se bavila sportskom gimnastikom, brata Dušana – višestrukog prvaka Jugoslavije u džudou, i sestru Anu, reprezentativku u ritmičkoj gimnastici, rano je načinio i svoje prve sportske korake. Kako kaže za Montenegro magazin, njegovo djetinjstvo bilo je ispunjeno ljubavlju i srećom, a najbolje pamti salu džudo kluba “Rakovica” u kojoj se od četvrte godine igrao i trčao, maštajući da je jedan od dječačkih heroja – Tarzan, Supermen, nindža…

Posvećenost sportu, disciplina i tačnost, kao glavni principi na kojima insistira u poslu, bili su sastavni dio njegovog puta ka uspjehu koji je obilježen brojnim medaljama, među kojima su srebro u Parizu 2011. godine na Svjetskom šampionatu, prvo mjesto na Mediteranskim igrama 2013. godine, kao i zlatne medalje na Igrama malih zemalja Evrope u Luksemburgu i Rejkjaviku 2013. i 2015. godine. Proglašen je i za najboljeg sportistu Crne Gore 2011. godine, a veliki uspjeh bio je i plasman u četvrtfinale na Olimpijskim igrama u Pekingu, uprkos povredi zbog koje nije ni trebalo da nastupi.

Zahvaljujući poslu, Mrvaljević gotovo svake godine obiđe skoro cijelu planetu, ali najljepše uspomene nosi sa putovanja na Tajland, sa bratom Dušanom i pokojnim kumom Lukom, kao i sa medenog mjeseca sa suprugom Tamarom u Antaliji.

Za pravu ljubav je, kako kaže, potrebno sve – strast, emocije, podrška, povjerenje, poštovanje, tolerancija i spremnost da se sve to njeguje i čuva kako bi ljubav bila snažna i dugovječna.

Tokom razgovora Mrvaljević se prisjetio i prvog honorara. Kako je kazao, kao kadet osvojio je bronzanu medalju na seniorskom turniru u Ljubljani. Honorar je iznosio 50 eura, i taj novac je dao sestri Ani. Njemu je bila mnogo vrijednija i interesantnija osvojena medalja.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

-Rođen sam i odrastao u Beogradu u sportskoj porodici. Otac Srećko je najtrofejniji džudo trener bivše Jugoslavije, majka Mara je trenirala sportsku gimnastiku, stariji brat Dušan je bio višestruki prvak Jugoslavije u džudou, a sestra Ana reprezentativka u ritmičkoj gimnastici. Djetinjstvo me asocira na jednu veliku bezbrižnost, ljubav, sreću i salu džudo kluba “Rakovica” u kojoj sam se od četvrte godine igrao, prevrtao, trčao i bio sve ono što sam maštao da budem, a to je: Tarzan, robot, Supermen, nindža i još mnogo drugih likova koji se vrzmaju po glavi jednog zdravog, živahnog i energičnog djeteta.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Moj prvi honorar je bio kada sam kao kadet osvojio bronzanu medalju na seniorskom turniru u Ljubljani. Iznosio je tačno 50 eura i sjećam se da sam ih dao starijoj sestri Ani. Meni je mnogo bila vrijednija i interesantnija moja medalja. Kasnije sam na osnovu nje dobio stipendiju u klubu od 100 eura mjesečno.

Na čemu insistirate u poslu?

-U poslu volim poštovanje, disciplinu i tačnost. Neko sam ko uvijek drži riječ i ispunjava ono što kaže, a to isto očekujem i od drugih.

Koju knjigu/film biste preporučili?

-Knjigu koju bih svima preporučio je “Vođa bez titule” i “Ognjena kapija”. Potpuno drugačiji pisci i žanrovi, ali su obije sjajne i ostavljaju snažan utisak.

Koje jelo najviše volite?

-Omiljena hrana mi je sushi, ali volim sve da jedem. Brzo i u velikim količinama😂 što nikako nije dobro ni zdravo, ali šta da radim….

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Za pravu ljubav je potrebno sve. Strast, emocije, podrška, povjerenje, poštovanje, tolerancija i spremnost da se sve to njeguje i čuva kako bi ljubav bila snažna i dugovječna.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

-Umjetnik kojeg bih volio da oživim i upoznam je Leonardo da Vinči. Treba mi njegov kod😂. Šalim se naravno, jednostavno mislim da je bio ingeniozan, svestran, mističan i vrlo interesantan.

Putovanje koje pamtite?

-Otprilike svake godine po jednom obiđem skoro cijelu planetu i tako zadnjih 15 godina, ali postoje dva putovanja koja ću zauvijek pamtiti. Prvo je kada sam sa bratom Dušanom i pokojnim kumom Lukom bio na Tajlandu, i drugo je medeni mjesec sa suprugom Tamarom u Antaliji. Tematski potpuno dva drugačija putovanja, ali oba luda i nezaboravna.

Pjesma Vašeg života je?

-Volim kafanu i pjesmu, nemam omiljenu pjesmu, ali uživam u dobroj muzici bez obzira na žanr. Bitno mi je da je dobro društvo oko mene, a onda je i svaka pjesma dobra pjesma.

D.Markuš
Foto: Privatna arhiva

Komentariši