29.12.2019. u 6:08
Gost prazničnog izdanja rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je gitarista Miloš Karadaglić.
Rođen je 1983. godine u Podgorici. Pohađao je muzičku školu ,,Vasa Pavić”. Kada je upisao muzičku školu, želio je prvo klavir, pa violinu, međutim, to je sve, kako objašnjava u jednom intervjuuu, bilo skupo za roditelje. Jednoga dana naišao je na ,,ružnu” crnu gitaru, bez nekoliko žica, koja je ,,skupljala prašinu” na ormaru spavaće sobe njegovih roditelja. Kazao je roditeljima: ,,Možete li mi je dati? Hoću samo da je osjetim.” Ostalo je istorija. Godine 1996. godine odlazi u Pariz. Bilo je to pred Božić. Nakon toga, u Italiji upoznaje gitaristu Dejvida Rasela koji mu govori da je dobar i da nastavi da svira. Karadaglić ga pita za savjet gdje je najbolje mjesto za učenje klasične gitare. Rasel mu odgovara da je to London i čuvena Kraljevska muzička akademija (Royal Academy of Music). Karadaglić se prijavljuje. Prošla su dva mjeseca, a odgovora nije bilo. Zvao je telefonom da se raspita da li je primljen, a dama sa druge strane žice mu je čestitala na dobijenoj stipendiji i upisu. Imao je tada 17 godina. U Podgorici profesor mu je bio Srđan Bulatović, a u Londonu Majkl Luin. Karadaglić diplomira 2004. godine sa najvećim počastima. Slijedile su dvije godine magistarskih studija, a onda ispisivanje istorije – postao je prvi gitarista koji je ikada dobio Meaker Junior Fellow Kraljevske muzičke akademije i prvi gitarista koji je osvojio Prinčevu nagradu koju dodjeljuje Princ od Velsa.
Objavljuje albume ,,Mediterraneo”, ,,Latino”, ,,Aranjuez”, ,,Blackbird” i ,,Sound of Silence”. U maju 2019. godine u NAC Otavi imao je svjetsku premijeru novog repertoara za gitaru ,,The Forest” Hauarda Šora. Koncert je snimljen i biće, uz koncertni snimak sa BBC Simfonijskim orkestrom, ,,Ink Dark Moon”, koji je Džobi Talbot napisao posebno za Karadaglića, objavljeni 2020. godine.
BBC Music Magazine naziva ga herojem gitare klasične muzike, a The Sunday Times Kraljem Aranjueza.
Kako kaže u jednom intervjuu: ,,Moj moto je: ,,Ne postoje problemi, samo izazovi!””
Ono što ga vodi kroz život, posao i ljubav jeste iskrenost.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na Podgoricu, na Crnogorsko narodno pozorište, na muzičku školu u baraci, Osnovnu školu ,,Savo Pejanović”, na kino ,,Kulturu”, na mjesece provedene na moru sa porodicom i rođacima i na muziku, jer ta muzika je bila nešto što nas okuplja.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se. Prvi honorar koji sam dobio bio je na dječjem festivalu u Novom Sadu. Tu sam izveo kompoziciju na gitari i za taj novac sam kupio poklon majci.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu insistiram na iskrenosti, jer za mene je iskrenost još veći nivo od perfekcije.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– U zadnjih nekoliko mjeseci pročitao sam nekoliko lijepih knjiga. Neke koje su bile više zabavnog karaktera, neke koje su bile ,,dublje”. Veoma mi se svidjela knjiga iz grčke mitologije o boginji Kirki od Medlin Miler (prim.a. u originalu knjiga se zove ,,Circe”). Vrlo interesantna knjiga, iz koje čovjek može da izvuče neke lijepe životne poruke.
U zadnje vrijeme sam vidio nekoliko dobrih filmova. Trenutno je velika moda biografski film. Iz tih filmova možemo da dobijemo prozor u život ljudi koji su napravili neku promjenu u muzici, u umjetnosti. Skoro sam gledao film koji mi se vrlo svidio, a to je rimejk od filma ,,Zvijezda je rođena”. Mislim da je to bio jedan veoma lijep film u kojem smo mogli svi mi koji se bavimo ovim poslom, javnim nastupima i životom da se pronađemo u nekom smislu.
Koje jelo najviše volite?
– Ja sam veliki gurman. Veoma volim hranu. Ne toliko slatkiše, koliko različite kuhinje svijeta. Ono što najviše volim jeste crnogorski raštan sa mesom, koji je tradicionalno jelo. I ako bih onako u Londonu nekad zatvorio oči i pomislio: ,,Što bih sad?”, ,,U čemu bih sad uživao?”, to bi bio uvijek taj raštan.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Kao i u poslu i u umjetnosti, iskrenost.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Oživio bih Mariju Kalas, jer je ona, za mene, u muzici neprikosnovena.
Putovanje koje pamtite?
– Toliko ih ima i sva su putovanja posebna na neki način. Možda najinteresantnija putovanja su po Aziji, zbog toga što je taj svijet potpuno drugačiji od našeg i u tome bih izdvojio Japan.
Pjesma Vašeg života je?
– Pjesma mog života? E, to je malo teže, zbog toga što u mom životu ima puno pjesama, kompozicija, arija, numera. Teško je izabrati jednu pjesmu. Arija ,,Vissi d’arte” iz ,,Toske”, jer ta arija je arija svih umjetnika i to je nešto gdje Toska izražava koliko je njen život umjetnost i koliko, u suštini, sebe dajemo toj umjetnosti.
Bojana Radonjić