Dvije godine se britanske rok gromade ,,Deep Purple” pozdravljaju turnejom od publike. Red je na tom ,,Long Goodbye Touru” sinoć došao i na Beograd. Zanimljivost koju mi je ispričao kolega iz Beograda Dragan Stanojković kaže – Prvi nastup Jana Gilana bio je u hali ,,Pinki” u Zemunu, 3. decembra 1979. godine, što bi značilo da je prošlo 40 godina od tada i da je u tom smislu ovo svojevrstan jubilej za njega.
Sinoć su ,,Štark Arenu” ispunili ljubitelji ove grupe, od mlade djevojke iz Beograda kojoj je to bio prvi put da ih sluša uživo, prijatelja, momaka i djevojaka iz Hrvatske i Vojvodine do cijele porodice iz Mađarske, koje smo usput sreli. Došli su iz svih krajeva svijeta kako bi posljednji put čuli i vidjeli ovaj zaista kultni bend, oformljen 1968. godine.
– Hello, Belgrade (Zdravo, Beograde) – rekao je na početku Gilan, a publika istog trena odgovorila ,,Hello!”
Nakon ovakve dobrodošlice, Gilan je nastavio:
– Na turneji smo i sjajno je vratiti se među normalan svijet.
Publika je ovo pozdravljanje ispratila gromoglasnim aplauzom.
Ono što su pjevač Jan Gilan, bubnjar Jan Pejs, basista Rodžer Glover, klavijaturista Don Eri i gitarista Stiv Morse prikazali sinoć bila je velika muzička lekcija, jer tehnologija nema dušu i ništa ne može zamijeniti ,,živi” instrument. Tako da bila je to lekcija svoj današnjoj tehnici, elektronici i svemu vještačkom. Ljubav prema muzici svi članovi benda prenosili su na publiku, a publika im uzvraćala istom ljubavlju.
– Ljudi, slali ste nam fantastične vibracije! Hvala vam puno, to nam mnogo znači. Nevjerovatni ste – govorio je Jan Gilan, dok se u publici vijorila zastava ,,Deep Purplea”.
Nastup je počeo tačno u 21 sat i trajao do 22.40. Bila je to žestoka svirka, nestvarne energije i ritma, na momente i dirljiva kad je Eri odsvirao svoj solo na hemondu.
Koncert je otvoren numerom ,,Highway Star” iz 1972. godine. Nastala je u autobusu, na turneji kada je novinar pitao članove grupe kako stvaraju pjesme. Tada je Riči Blekmur uzeo akustičnu gitaru u ruku i počeo svirati rif u G-duru. Gilan mu se pridružio izmišljajući riječi pjesme na licu mjesta. Iste večeri ona je uvrštena na repertoar.
Nizale su se ,,Pictures of Home”, ,,Bloodsucker”, ,,Demon’s Eyes”, ,,Sometimes I Feel Like Screaming”, dok su numeru ,,Uncommon Man” i ovoga puta, s pogledom Jana Gilana ka nebu, posvetili Džonu Lordu.
Mobilni telefoni bili su podignuti kako bi se zabilježila naredna pjesma – ,,Lazy”, a onda i ,,Time for Bedlam”, ,,Perfect Strangers” i ,,Space Truckin’”.
Najpoznatiji rif u istoriji rok muzike, onaj koji svaki dječak i djevojčica koji vole gitaru prvi nauče sa početka pjesme ,,Smoke on the Water” pronosio se salom i sinoć. Opet su svi mobilni telefoni bili uključeni, ruke u vazduhu, a publika na tribinama na nogama. Pjevalo se iz srca i iz duše ,,Smoke on the Water, Fire in the Sky” kada bi pjevač Jan Gilan uperio mikrofon ka publici. Bili su to nevjerovatni trenuci koje je trebalo doživjeti, jer riječima se to teško da opisati. Tekst ove čuvene numere potpisuje legendarna postava ,,Deep Purplea” Riči Blekmur, Jan Gilan, Rodžer Glover, Džon Lord i Jan Pejs. Naravno, Riči Blekmur je tvorac čuvenog rifa, a inspiracija mu je bila Betovenova Peta simfonija. A ako i ima nekoga ko je mislio da pjesma nije pravljena po istinitom događaju, podsjećamo da članovi grupe ,,Deep Purple” jesu bili tog 4. decembra 1971. godine u Montou, a ,,mobile” koji se pominje u pjesmi jeste zapravo pokretni studio ,,Rolling Stonesa”. Frenk Zapa i ,,The Mothers of Invention” zaista jesu svirali te noći. U publici je neko ispalio iz signalnog pištolja i plafon se zapalio. Zbog toga se u pjesmi pominje ,,some stupid with a flare gun”, odnosno, neki glupak sa signalnim pištoljem. ,,Smoke on the Water” naslov je koji je dao Glover, a odnosi se na ogroman plamen koji je širio Ženevskim jezerom (Lake Geneva shoreline) dok je gorio kazino. Glover kaže da je to tada bio najveći požar koji je ikada vidio. I da, ,,Smoke on the Water” zaista jeste snimljena u ,,Grand Hotelu”.
Kada već pominjemo rok istoriju, Džo Saut potpisao je narednu, jednako kultnu pjesmu, koja je, takođe, izazvala oduševljenje kod publike već sa prvim taktovima, a nisu izostali ni upaljeni telefoni. To je pjesma ,,Hush”. Saut je napisao za Bilija Džoa Rojala i u tom njegovom izvođenju zauzela je 52. mjesto na ,,Billboardovoj Hot 100” listi 1967, a na kanadskoj 45. Međutim, u obradi ,,Deep Purplea” za potrebe debi albuma ,,Shades of Deep Purple” 1968. godine, ona na istoj ,,Hot 100” listi zauzima četvrto, a na kanadskoj drugo mjesto. Bend se nakon toga publici poklonio sa pjesmom ,,Black Night” koju potpisuju Gilan, Glover, Blekmur, Lord i Pejs. Glover kaže da je kao podloga za bas liniju poslužio aranžman Rikija Nelsona iz 1962. godine za Geršvinovu kultnu numeru ,,Summertime”.
Na kraju, Glover i Mors podijelili su trzalice publici, a Glover je sišao sa bine i dodao još jednu trzalicu osobi iz prvog reda.
Predgrupu je činio odlični sastav ,,Monster Truck”, oformljen u Hamiltonu (Ontario) prije deset godina. Odzvanjali su salom snažni vokal pjevača i basiste Džona Harvija, gitarski zvuci Džeremija Vidermana, klavijature Brendona Blisa i bubanj Stiva Kilija. Predstavili su autorski rad, a publika pokazivala aplauzom nakon svake pjesme koliko im se dopao.
– Divan vam je grad, a vi nevjerovatna publika, Hvala ,,Deep Purpleu” i vama što ste nas ugostili. Vratićemo se – poručio je Harvi.
Organizator ovoga koncerta bila je ,,Štark Arena”.
B.R.