MAGAZIN SLAJDER
SEJFO SEFEROVIĆ U OGLEDALU: Ja sam jedan rijetko srećan čovjek
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je glumac i režiser Sejfo Seferović.
Rođen je 1964. godine na Draču, dijelu tadašnjeg Titograda.
Član ansambla Gradskog pozorišta je od 1974. godine, a koliko je omiljen, kako među odraslima, tako i djecom, govore nagrade Dječijeg saveza Podgorice za Omiljenog dječeg glumca, zatim Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu, Nagrada za glumačko ostvarenje za ulogu starca u predstavi ,,Bajka o ribaru i ribici” u Kragujevcu, Nagrada za najbolji eksperimentalni pristup za ,,Suštinu prevare” na Festivalu dramskih amatera Crne Gore u Bijelom Polju i druge.
Naš sagovornik ostvario je i role u projektima kao što su ,,Lažni car”, ,,Nova zemlja”, ,,Atomski zdesna”, ,,The Big Picture”, ,,Božićni ustanak”, ,,Lijenština” i ,,Ruže”. Uspješan je i reditelj sa predstavama poput ,,Kaške”, ,,Pijaniste”, ,,Suštine prevare” i ,,Kruga”.
Ovaj intervju obojila je riječ sreća, pa tako Seferović govori o djetinjstvu ispunjenim srećom, djetinjstvu koje je, vjeruje on, odredilo njegovu budućnost kao glumca. Srećan je i zbog toga što radi ono što voli najviše na svijetu.
Dodaje da je kod prave ljubavi potrebna obostrana iskrenost, razumijevanje, vjernost, podrška i razgovor i da vjerovatno zbog svega ovoga još nije našao svoju polovinu, a kad dođe do toga, znaće je li ta polovina i bolja.
Očaran je Egiptom i piramidama.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Moje djetinjstvo je, kao i kod većine ljudi, bilo srećno, jer kao dijete nijesam mnogo ražmišljao o svakodnevnim stvarima. Prva asocijacija mi je na jedno divno, veliko drvo murve, koje je raslo u našoj bašti, na Draču (dio grada u Podgorici ,gdje sam rođen). Eto, umalo zaboravih. Rođen sam u Titogradu, kao podstanar, ali to su bili divni dani, jer naša gazdarica, baba Marta, više nas je smatrala za porodicu, nego za podstanare. Imam dva starija brata i mlađu sestru. Dakle, osim tog velikog drveta murve, raslo je tu još nekoliko stabala badema, jorgovana, šipkova. To dvorište i bašta su bili moj svijet, jer kao mali najviše sam volio da se igram sam, tako da je baba Marta, jednom prilikom pitala moju majku, je li sa mnom sve u redu, pošto se stalno igram sam, čas sam bio Indijanac, čas kauboj. Kad sad gledam na te stvari, mislim da sam bio vrlo maštovit, što je vjerovatno odredilo moju budućnost kao glumca. Moram da se pohvalim i time da sam znao da čitam i pišem kad sam pošao u školu, a sve to zahvaljujući ,,Politikinom Zabavniku” i stripovima. To me podsjeća na to, da stalno govorim mladima, djeci, da što više čitaju, jer time će razviti svoju maštu, a mogu i da putuju gdje god hoće, a da im za to nijesu potrebne pare. Djetinjstvo me podsjeća i na moju prvu predstavu, u tadašnjem Pionirskom pozorištu. Tada sam imao svega 10 godina, bio sam četvrti razred osnovne. Predstava se zvala ,,Zeleni zraci”, a ja sam igrao crnca, Koksa. Kako je to bilo fascinantno… Na sceni si, a tvoji roditelji, drugovi, nastavnici te gledaju. Tada sam se ,,zarazio” pozorištem i, što se ono kaže, kako tad, tako dan-danas.❤️
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvog honorara se baš i ne sjećam, ali sigurno sam ga potrošio na kolače ili tako nešto slično. Nemojte mi se čuditi, jer u mojoj karijeri je bilo toliko honorara, da u stvari pamtim samo one koje sam morao da čekam neplanirano dugo 😂
Na čemu insistirate u poslu?
– Što se posla tiče, insistiram na tačnosti, preciznosti i posvećenosti poslu. Samo, sve to ništa ne vrijedi ako ne volite ono čime se bavite. Zato za sebe često kažem, da sam jedan rijetko srećan čovjek, jer radim ono što najviše volim na svijetu, a još za to dobijam pare. Jer stvarno je vrlo malo ljudi koji rade ono što vole! Glumu, prije svega, ne treba shvatati kao posao, jer gluma je nešto mnogo više od svakodnevnog odlaska u kancelariju, fabriku, itd 🙂
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Što se knjiga tiče, ima ih tako mnogo dobrih, divnih, tužnih, smiješnih… Ali, ako baš moram da izdvojim jednu, onda je to moja Biblija, ,,Mali princ” od Antoana De Sent-Egziperija. Većina ljudi misli da je to knjiga namijenjena djeci, ali to nije tačno, jer to je jedno duboko filozofsko djelo, koje je svaki put drugačije kada ga čitate. Uvijek otkrivate neku novu misao, drugo značenje, predjeli u knjizi postaju drugačiji, itd. Da, imam jednu osobinu, a to je da knjigu, film, muziku, koja mi se sviđa mogu da čitam, gledam, slušam, stotinama puta i to mi uopšte ne predstavlja problem. Što se filma tiče, to je ,,Gospodar prstena” (sva tri dijela), koji je, inače, nastao po knjizi Dž. R. Tolkina. I te sam filmove gledao po desetak puta svaki, a da ne pričam o knjigama koje sam pročitao pedesetak puta 💕
Koje jelo najviše volite?
– Najviše volim sarmu od kisjelog kupusa, ali onako kako je sprema moja majka. Volim i kolače i mogu da ih pojedem u enormnim količinama 👌
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav uvijek je potrebno dvoje… Ha,ha,ha… Po meni, kod prave ljubavi je potrebna obostrana iskrenost, razumijevanje, vjernost, podrška i razgovor. Vjerovatno zbog svega ovoga ja još nisam našao svoju polovinu, a kad dođe do toga znaću je li bolja 😂
Svitanje na Svetoj Gori
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Samo jednog? Kroz istoriju ih je bilo toliko da ne mogu da se odlučim. Da Vinči, Tesla, Ajnštajn, Tolkin i stotine drugih. Ali, mislim da bih oživio Čarlija Čaplina, divnog glumca, reditelja, pisca. Ovom svijetu je, inače, potrebno mnogo više onakvog humora, koji je, uprkos onom prvom smijehu, imao jednu britku oštricu kritike društva, politike, morala… 💔
Putovanje koje pamtite?
– Jeste da sam zahvaljujući pozorištu, proputovao bivšu Jugoslaviju i pola Evrope, ali ništa nije ostavilo takav utisak na mene kao Egipat i velike piramide. Božanstveno i nekako vanzemaljski. Svakako, fascinantno. Tamo sam bio dva puta. Prvi put na pozorišnom festivalu, a drugi put samostalno. I opet bih se vratio tamo. To je za mene pravo putovanje, kad imate želju da se negdje opet vratite 🙂
Pjesma Vašeg života je?
– Opet i tih pjesama ima gomila, ali, ako već treba da biram, neka to bude ,,Bežiš od mene ljubavi”, Bajaga, iz serije ,,Vratiće se rode”.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
