PREPORUKA SPORT

BOLONJA: Konferencija za novinare Siniše Mihajlovića puna emocija

Foto: Bologna FC 1909

Trener Bolonje Siniša Mihajlović uživo se obratio navijačima i svijetu sporta i fudbala. Prvi put od kada je saznao da boluje od leukemije i ušao u borbu sa ovom teškom bolešću srpski trener, u pratnji ljekara Polisijana Orsole, govorio je o trenutnom zdravstvenom stanju. Mnogo je emocija bilo u njegovom govoru dok je zahvaljivao ljekarima i ljudima koji ga prate kroz borbu sa leukemijom, piše portal novosti.rs koji je riječju prenio cijelu konferenciju za novinare.

– Hvala ljekarima ,,Sant Orsole” na svemu što su učinili do sada. Vjerujemo da je Siniša imao savršenu njegu i brigu. Gdje god ova sezona otišla, ujedinili smo se i to je ono što je suština fudbala – navedeno je u uvodnoj riječi na konferenciji u prostorijama kluba Bolonja.

Riječ je data Siniši Mihajloviću, a u međuvremenu su ušli i igrači Bolonje u salu.

– Hvala vam svima. A vi momci, trebalo bi da budete na terenu i da trenirate, ali sve činite da izbjegnete trening – našalio se Miha već na početku.

Oglasio se potom i lider Blerim Džemaili.

– Nedostajao si nam mnogo, veoma smo srećni što si opet cio dan sa nama. Znamo da nisi srećan zbog naših posljednjih partija, ali pokušaćemo to da popravimo – kazao je Džemaili.

Mihajilovć je ričao o onome što najviše zanima sve – trenutnom zdravstvenom stanju:

– Četiri teška mjeseca su iza mene. Bio sam na Institutu ,,Sant Orsola” gdje sam imao hemioterapije i jakim karakterom sam izgurao sve to. U tim trenucima je potrebna velika mentalna snaga, koju sam dobijao i od stručnjaka na Institutu. Svi su bili maksimalno posvećeni meni, da nije bilo svih tih ljudi ne bih bio sada ispred vas. Hvala supruzi Arijani koja je zajedno sa mnom prilazila kroz taj strašan period. Hvala doktorima, niko od njih ne zna bolje kako je suočiti se sa ovakvom borbom protiv teške bolesti. Hvala im iz dubine srca. Bez njih nikad ne bih prevazišao ovaj put, zato se oporavljam. Hvala svima, naročito jer ste poštovali moju situaciju. Još jedan test solidarnosti u posljednja četiri momenta. Posljednji put pričao sam 13. juna kada sam saopštio da sam bolestan. Sada hoću da objasnim kakva je trenutna situacija – rekao je Mihajlović.

Njega su obuzele emocije i izvinio se zbog suza:

– Izvinite, emocije su me obuzele. Izvnite što plačem. Pronašao sam neke anđele čuvare, koji su mi psihološki pomogli. Oni su najznačajniji, bez njih ne bih uspio. Biću vječno zahvalan. Žao mi je samo što ne mogu sve da ih imenujem.

Foto: Printscreen

Doktor Mikele Kalvo, direktor hematološkog odjeljenja, iznio je detalje sa stručnog aspekta.

– Prvi put mi je da govorim za medije, a to radim na Sinišin zahtjev. Treba biti veoma oprezan na ovom putu prema bolesti i u terapiji. Složena je dijagnoza i njom smo se bavili najbolje što umijemo. Danas sam ovdje u ime svih ljekara. Bolest smo otkrili poslije drugih testova koje je radio Siniša, određena vrsta bijelih krvnih zrnaca prolazi kroz proces usporavanja sazrijevanja i razmnožavanja bez kontrole, što je dovodilo do toga da kosti gube sposobnosti. Sve ide kako treba, ali moraćemo da vodimo računa u budućem periodu, redovno da obavljamo kontrole, kako nešto ne bi krenulo po zlu – rekao je doktor Kalvo.

Siniša Mihajlović je nedavno imao i transplantaciju koštane srži. Trenutno se prati kako će on kao pacijent reagovati, a doktori su pred kamerama podijelili svoje viđenje trenutne situacije:

– Prvi rezultati u prvom ciklusu su veoma pozitivni, ćelije koje su nosile tumor su nestale, sada se nastavlja normalna funkcija i to je postignuto već od prvog ciklusa. U drugom smo nastavili sa istim ljekovima i metodama, ali je drugi ciklus kraće trajao. Tražio se kompatibilan davalac koštane srži, a danas je tačno mjesec od transplantacije. Siniša je danas baš želio da razgovorom sa vama zatvori krug. Sa našeg stanovišta, krug nije zatvoren, moramo da nastavimo da pratimo oporavak.

Govorila je i Frančeska Bonifaci, doktorka koja je bila zadužena za rad sa Sinišom MIhajlovićem.

– Do danas nema komplikacija poslije transplantacije, opšte stanje je zadovoljavajuće, ali je oprez uvijek potreban. Prvih 100 dana je uvijek delikatno, povratak normalnom životu mora biti postepen, povremeno ćemo procjenjivati mogućnost da bude prisutan na mečevima. Imuni sistem je još osjetljiv, to može da ograniči njegovo prisustvo na mečevima, ali ne može da ograniči ratnički duh – kazala je Bonifaci.

Kada su doktori završili stručno izlaganje pred novinarima pozdravili su se sa Mihajlovićem, a onda je Siniša ostao sam da razgovara sa predstavnicima medija. Govorio je o porodici, navijačima, klubu, igračima. Emocije su bile nezaustavljive. Suze su zaustavljale rečenice u trenucima kada je Mihajlović pominjao svoju djecu i suprugu. Poslao im je poruku ljubavi i istakao da su oni njegov život. Nije mogao da pronađe riječi koliko im je zahvalan što su mu takva podrška kakva jesu.

– Hvala mojoj porodici. Mojoj jedinstvenoj supruzi Arijani, mojoj djeci. Moja borba protiv leukemije je bila posvećena mojoj porodici, mojoj djeci… Oni su još mladi, potreban sam im. Moja žena je bila uz mene svakog dana i još jednom mi pokazala, iako to nije trebala, da sam veoma srećan da imam takvu ženu pored sebe jer je možda jedina žena koja ima veću petlju od mene. I mojoj djeci, koja su moj život. Kada je bila šansa da doniraju koštanu srž, oni su odmah prihvatili. To nije tako očigledno. Mogu da razumijem da dječak ili djevojčica žele da urade nešto da spasu očev život. To nije toliko očekivano, kao što se čini na pravi pogled. Oni su to uradili. Želim da zahvalim bratu koji je, takođe, bio donor. I mojoj majci, koja živi u Srbiji – ključne su i važne riječi Siniše Mihajlovića koje ponavlja sebi dok misli na porodicu.

Nije Mihajlović u ovom emotivno teškom govoru zaboravio navijače, prijatelje, kolege, čak ni ljude iz svijeta fudbala sa kojima nikada nije radio, neke nije ni upoznao, a dali su mu podršku u najtežim trenucima života:

– Sve što sam vidio na stadionima i u svijetu fudbala, učinilo je da se osjećam zaštićeno. Osjetio sam se kao dio velike porodice, hvala navijačima i timovima u kojima sam igrao i trenirao ih, ali i onima koje nisam vodio ili kod njih nisam nastupao. I prije svega, hvala navijačima Bolonje, osjećao sam se kao brat, kao sin. Hvala cijeloj zajednici.

Otvorio se Siniša MIhajlović do kraja. Ogolio sva svoja stanja, jačine i slabosti.

– Ne smijete odustati, morate biti jaki. Zaplakati ako treba. To je jedna bolest koja, kada uđete u sve to morate izgurati do kraja. Nema nazad. Nikada nisam izgubio volju da se borim, to je u mom DNK. Postoji mnogo komplikacija, ali moraš da se boriš. Za sve ovo moraš da imaš „jaku glavu“. Opasnost i strah postoje, ali ne odustajem. Izlazio sam i na teren, to mi je davalo snagu, iako sam imao osjećaj slabosti. To su teški momenti. Svako jutro moram da pijem veliku količinu ljekova, ali to je cijena zdravlja. Imao sam problema i sa hranom. Izgubio sam osjećaj za ukus. Dobijao sam hranu ,,kroz vene”. Prije ulaska u bolnicu, jedna od mana je bilo to što sam uvijek bio nestrpljiv. Sada kada sam izašao shvatio sam da je strpljenje jedna velika vrlina – istakao je Mihajlović.

Kada kreneš da pričaš o emocijama, naročito osvješćen u životu tokom borbe za isti, ljepši … ne možeš da se zaustaviš. Cijelom svijetu bih prenio koliko je lijepo biti jak, uporan, istrajan, dobar, bolji, emotivan … Tako je i Mihajlović govorio:

– Veoma je teško sa psihiloške tačke gledišta, znam. Moraš da probaš da našeš snagu iznutra u ljudima koji te vole. Proveo sam dva dana na terenu i sjajno sam se zabavio, ali onda sam bio umoran. Prvi put sam izgubio 13 kilograma, a sada devet. Bilo je momenta kada sam bio iscpljen. Uzimam 19 tableta dnevno, od osam ujutru do ponoći. Uzimam ih jer mi je cilj da izađem iz bolnice. Moraš da postaviš sebi pravila: formiranje bijelih krvnih zrnaca, onda počinješ da jedeš i nije lako kada izgubiš ukus. Onda uzimaš pilule na mjesečnom nivou, jer intravenozno ne mogu da izađu. Nadam se da sam iskusio sve i da sam na putu da budem bolji čovjek. Pogledati bolesti u lice je neophodno i ja sam napredovao. Uživao sam svakog minuta svakog dana, sve što sam znao sada gledam na drugi način. Volim sve, volim okolinu. Čini se da nije ništa, ali udahnuti svež vazduh je predivna stvar.

Poslije izliva svih emocija Mihajlović je rekao da ne želi više da priča o Mihajloviću koji boluje od leukemije, već o Mihajloviću koji je trener Bolonje:

– Ne želim da se više priča o Mihajloviću koji boluje od leukemije, već o Mihajloviću koji je trener Bolonje. Stalno sam na neki način bio u kontaktu sa klubom, kako preko Skajpa, tako i preko drugih kontakata, bio sam „prisutan“. Želim da vidim jednu uspješnu Bolonju, da se vratim fudbalu… Ne želim da se vraćam u bolnicu, hoću da se budim kod kuće, da razmišljam o pozitivnim stvarima, da ponovo osjećam život.

Čim je počelo da se priča o fudbalu, o Bolonji, čak i o Ibrahimoviću … Siniši Mihajloviću se vratio osmijeh na lice. Svijest da još služi svom poslu, klubu i fudbalu kao ljubavi čini ga raspoloženim, gura ga naprijed.
Izvor: novosti.rs

Komentariši