ART SLAJDER

ANJA ZAGORAC UOČI PREDSTAVLJANJA PRVIJENCA: Ovim albumom želim da postanem dio crnogorske rok scene

 Kantautorka Anja Zagorac prezentovaće večeras u ,,Hard Rock Cafeu” u Podgorici album prvijenac ,,Pitam da l’ si tu” i spot za istoimenu pjesmu.
Album sadrži osam pjesama, četiri na crnogorskom i četiri na engleskom jeziku. Sve su autorsko djelo Anje Zagorac.
Ona za MNE magazin kaže da su se sada sve kockice poklopile za objavu albuma i da njime želi da postane dio crnogorske rok scene koja se polako budi.
Objašnjava da je teže baviti se muzikom u Podgorici nego u Beču u kojem je odrasla, završila nižu muzičku školu, imala svoj bend i kasnije završila studije anglistike i amerikanologije.

Iako ste predstavljali autorske numere već ranije na koncertima, tek sada objavljujete album prvijenac ,,Pitam da l’ si tu”. Zašto baš sad?
– Sada su se poklopile sve kockice. Uspjela sam da konačno dovršim svih osam pjesama koje su se našle na albumu. Ubrzo nakon toga našla sam pravog saradnika za snimanje videospota. Sve ono o čemu sam proteklih godina uglavnom samo pričala, sprovela sam u djelo ove godine.
Autorka ste muzike, tekstova i aranžmana. Kako je tekao proces rada na ovom albumu i koliko je trajao, odnosno, u kojem periodu su pjesme stvarane?
– Snimanje pjesama trajalo je ukupno godinu. Dolazilo je i do kratkotrajnih prekida u radu zbog objektivnih razloga. Najproduktivniji dio snimanja protekao je u periodu lijepog vremena i na lokaciji koja je bila veoma inspirativna. Riječ je o mjestu Orja Luka gdje je jedno vrijeme bio lociran studio STIVI. Što se tiče tekstova i melodija, neke ideje sam dugo nosila u sebi, ali su tek sada pretočene u konkretne pjesme.
Album je rađen na crnogorskom i na engleskom jeziku. Da li to znači da postoje već sada mogućnosti i planovi da se plasira i na inostrano tržište?
– U današnjem digitalizovanom, globalnom svijetu je, naravno, sve moguće. Pjesme koje su na engleskom jeziku su upravo pjesme koje datiraju iz jednog ranijeg perioda stvaralaštva i to nema nužno veze sa plasiranjem na inostrano tržište. Odlučila sam se tokom snimanja da ih ne mijenjam, jer sam shvatila da je nezahvalno raditi prepjeve ili prevoditi tekstove. Tekstovi za pjesme na našem jeziku su nastale tokom boravka u Crnoj Gori i sve nove ideje koje mi se vrte po glavi su, takođe, na maternjem jeziku. Voljela bih dakle da se moje pjesme prvo čuju u regiji, ako se za to stvore uslovi.

Kako ste birali saradnike?
– Ja sam se od početka kretala u alternativnim muzičkim krugovima u Podgorici, tako da sam svoje glavne saradnike na albumu poznavala odranije. Međutim, tek je sada došlo do naše konkretne saradnje. Ivan Ivanović i Stefan Pantović iz studija STIVI su mi pomogli da aranžiram pjesme upravo onako kako sam to zamišljala. Ukupno je sedam muzičara radilo na pjesmama, od kojih Ivan Ivanović zauzima najznačajnije mjesto, jer je on kao multiinstrumentalista snimao sve instrumente koji se čuju na pjesmama. Producent albuma je Stefan Pantović kome sam povjerila i čitavu postprodukciju, jer je tačno znao kakav ja zvuk želim.
Kako su birane lokacije za snimanje spota za pjesmu ,,Pitam da l’ si tu” i kako je došlo do saradnje sa Milošem Vujovićem?
– Lokacije je birao reditelj spota Miodrag Marković. Želja nam je bila prvenstveno da snimimo mene u akciji sa bendom. Zahvaljujući podršci direktorice KIC ,,Budo Tomović” Snežane Burzan, dobili smo mogućnost da snimamo na velikoj sceni. Drugi dan snimanja bili smo na Cetinju u studiju Miodraga Markovića. Tu je atmosfera, za razliku od KIC-a, bila intimnija, jer nam je cilj bio da prenesemo drugačiju vrstu emocije.

Miloša Vujovića sam upoznala posredstvom jedne modne agencije. Kad sam prvi put vidjela neke od njegovih fotografija, odmah sam osjetila da ima posebnu harizmu. Ja sam tražila nekog sa upravo tom vrstom senzibiliteta. Na moje veliko zadovoljstvo, njemu se dopala pjesma i pristao je na saradnju. Moram naglasiti da sam imala veliku sreću što su i Miloš i Miodrag bili slobodni u to vrijeme, s obzirom da su veoma angažovani i zbog toga često odsutni iz Crne Gore.

Kako je biti kantautor u Beču, gdje ste odrasli, završili nižu muzičku školu, imali bend, potom i završili studije anglistike i amerikanologije, a kako u Podgorici?
– Moj prvi autorski bend u Beču sam imala sa 16 godina i zahvaljujući mogućnostima koje tamo nude mladim muzičarima, imali smo priliku da se takmičimo i osvajamo nagrade za najbolje kompozicije. Čak su i mediji počeli da obraćaju pažnju na nas. Sa 20 godina sam bila i primjećena od strane jednog poznatog bečkog producenta, ali sam tada ipak prelomila da prvo želim da završim fakultet. On mi je tada sugerisao da u tom slučaju od moje muzičke karijere nema ništa. U Podgoricu sam došla i zbog porodičnih i profesionalnih razloga, ali muziku nikada nisam potpuno zapostavljala. Ovdje je, naravno, teže baviti se muzikom, jer još nedostaje adekvatna infrastruktura i konkretna podrška mladim muzičarima. To je posebna tema koja zahtjeva detaljniju analizu. Ono što je meni bitno je da trenutno imamo crnogorsku rock scenu koja se polako budi i sa ovim albumom želim da postanem dio svega toga. Možda se na kraju ispostavi da poznati producent nije bio skroz u pravu!
Bojana Radonjić
Foto: Miloš Marković/Ana Mugoša