ART SLAJDER
SUSRETI: Raša Kajat, jedna od najcjenjenijih savremenih autorki njemačke književne scene
Foto: Anna Maria Thiemann
Predstavnica nove generacije njemačkih autora i autorki pod nazivom ,,Migrutanten” (debitantski pisci koji potiču iz imigrantskih porodica) i jedna od najcjenjenijih savremenih spisateljica te zemlje Raša Kajat boravi u Crnoj Gori. Ona je gošća crnogorske književnice Dragane Kršenković – Brković koja je prevela odlomak prvog romana Kajatove na crnogorski jezik za ARS, 2018. godine. U razgovoru za portal Montenegro magazin, Kajat kaže da će ovom prilikom posjetiti Sajam knjiga u Podgorici, govori koliko poznaje crnogorsku književnu scenu, te ističe značaj riječi.
Kajat je romansijerka i prevoditeljka. Rođena je u Dortmundu, odrastala u Džedi u Saudijskoj Arabiji, da bi se vratila u Njemačku kasnih osamdesetih. Živi i radi u Hamburgu. Diplomirala je komparativnu književnost, njemački jezik i filozofiju na Bonskom Univezitetu.
Autorka je romana ,,Budući da smo na drugom mjestu sada” (Weil wir längst woanders sind) o bratu i sestri koji odrastaju između Njemačke i Saudijske Arabije. Roman je nominovan za Klaus Michael Kuhne nagradu za najbolji debitantski roman 2016. godine. Preveden je na francuski i arapski jezik.
Kajat se bavi prevođenjem romana i pripovjedaka, kao i drama, sa engleskog i arapskog na njemački jezik. Takođe, piše za pozorište i brojne književne časopise, uglavnom o temama vezanim za multikulturalizam. Ima i blog koji služi Njemcima i Njemicama kao prozor u arapski svijet.
Dobitnica je brojnih stipendija: Jürgen Ponto Foundation Fellowship, the Robert Bosch Foundation’s Research Fellowship, the Siegfried-Lenz Fellowship, Max Kade Foundation i dr. za rezidencijalne boravke – Writer in Residence, University of East Anglia in Norwich, UK (2016); OMI Writers, OMI International Arts Center, Ledig House, New York (2017); International Writing Program, The University of Iowa, the US (2018), Literarisches Colloquium Berlin, Berlin, Germany (2019).
Foto: Privat/LCB
– Imala sam sreću da upoznam Draganu tokom rezidencije 2017. godine, u Ledig hausu u Njujorku. Provele smo divan mjesec tamo sa ostalim piscima i dijelile lijepe razgovore i uspomene. Zbog toga mi je izuzetno drago što smo u prilici da se konačno opet sretnemo. Veoma se radujem i što ću saznati više o Crnoj Gori. Nikada nisam bila ovdje i nisam baš upoznata sa crnogorskom književnošću. Ali, zaista sam radoznala i srećna što ću sam u Crnoj Gori tokom sajma knjiga i jedva čekam da doživim crnogorsku književnu scenu.
S obzirom na razvoj tehnologije, koji je, kako se čini, mač sa dvije oštrice, gdje vidite književnost u svemu tome? Da li se izgubila važnost knjige?
– Ne vjerujem da će knjiga ikada izgubiti važnost u cjelosti. Naravno, digitalno doba predstavlja ogroman izazov u mnogim aspektima. Na primjer, mnogi ljudi više vole da gledaju ,,Netflix”, međutim, pažnja čitalaca se skraćuje. To se i meni desilo nedavno, previše vremena sam provodila na društvenim mrežama i odlučila sam da na nekoliko mjeseci zatvorim naloge. Izbrisala sam Instagram i ostavila Facebook. Od tog trenutka, osjećam se bolje, opet sam u stanju da se na pravi način fokusiram na čitanje knjige i, naravno, na pisanje. Uticaj društvenih mreža na izdavaštvo je ogroman, izdavači prave ugovore sa Instagramerima samo zato što imaju na hiljade pratilaca i nadaju se da će se to prenijeti na brojke u prodaji. Ne mislim da je to dobar razvoj uopšte, kvalitet literature time u globalu trpi. Međutim, kao i svaki nov razvoj, vjerujem da će se ovaj u nekom trenutku regulisati. Bar se nadam tome.
Kakva su Vaša prva sjećanja na knjigu, da li se sjećate prve knjige koju ste pročitali?
– Baba je bila ta koja me je zainteresovala za knjigu kad sam bila veoma mlada. Bila je izvanredna čitateljka, čitala bi mi stalno i ovo su moja prva sjećanja – sjedjenje na kauču sa babom, moleći je da mi čita satima. Jedna od prvih knjiga koju sam tada ,,pročitala” je ona koju sam željela da mi najčešće čita, knjiga za djecu o malom mišu koji sakuplja svjetlost i boje za mračne zimske dane, a zove se ,,Frederik”.
U Kairu ste, kažete, ponovo našli sebe, tu se rodila i ideja za prvu knjigu ,,Budući da smo na drugom mjestu”. Tu je i Marsej kao bitno mjesto. Gdje se rodila ideja za drugu knjigu i kada se očekuje objavljivanje?
– Ideja za drugi roman već se materijalizovala dok sam radila na prvom. Radnja prvog romana je vrlo malim dijelom smještena u industrijskoj oblasti Rura i shvatila sam da sam poželjela da pišem o toj oblasti i ljudima koji žive tamo. To je oblast koja mi je veoma bliska i vrlo je malo pisano o njoj, bar ne na način na koji ja želim to da pokušam i da ispričam priču. Nadamo se da će biti objavljena krajem naredne godine, ali još sam usred pisanja, pa se nadam da ću uspjeti da je završim do tada.
Druga knjiga govori opet o nekoj vrsti bijega, o imigraciji, o tome kako mlada žena ostavlja kćerku kod roditelja da bi pobjegla od starog života, pa i samom odnosu između majke i kćerke. Kako zapravo vidite taj bijeg čovjeka i da li čovjek u suštini može pobjeći od sebe, gdje god da ode?
– Itekako vjerujem da svaka osoba uvijek sebe nosi gdje god da ide ili bježi. Prije ili kasnije, sve vas to sustigne. Za mene, to je ono o čemu mi je zanimljivo da pišem, u smislu konflikta. Mnogi ljudi govore o bijegu sve vrijeme – bijegu od posla, od veza, porodice, života. Ali, mali je broj onih koji zapravo to i učine. Meni je interesantno da zamišljam što se dešava sistemu kad osoba prođe kroz ideju odlaska, ali i zašto uopšte žele da napuste to mjesto – što su razlozi za to, motivi, nadanja tog velikog bjekstva. U drugoj knjizi, situacija je ekstremnija. Još sam usred pisanja i nisam i dalje u potpunosti razlučila kako će sve razriješiti. Ali, interesantno mi je da sagledam strah kod ljudi – jer što je inače bijeg? Plašite se i bježite. U isto vrijeme, taj strah sprječava ljude da pobjegnu, strah od posljedica. Veoma sam zainteresovana za ovakve konflikte.
Branko Miljković, i sam pjesnik i prevodilac, napisao je ,,Ubi me prejaka reč”. Riječ može i da uzdigne čovjeka, da učini da se osjeća bolje. Što Vama znači riječ?
– Volim riječi. Riječi su mi omiljena stvar na svijetu. Volim jezik i lingvistiku, zapravo čitam i rječnike iz zabave. Volim da pronalazim odakle određene riječi i idiomi potiču, dopada mi se da eksperimentišem sa zvukovima različitih jezika, dijalekata, melodijom u jezicima. Riječ je moćna stvar. A to shvatite kada vam je oduzeta – kada ne možete da se izrazite, možda zbog toga što ne govorite tim jezikom ili kada iskusite tišinu osobe koja vam ne dozvoljava da govorite, koja odbija da svoje riječi uputi vama, koja vas tjera da ne govorite. Za mene, riječi su sredstvo koje ima veliku moć. Iz tog razloga se prema njima moramo odnositi sa mnogo pažnje i nikada ne bi trebalo da prestanemo da učimo o ovom izuzetnom sredstvu. To uključuje i učenje kako da slušamo, a ne samo da govorimo i pišemo.
Bojana Radonjić
Najnoviji komentari