Novljanka Marija Konjević izučava master studije u Njemačkoj, u Kotbusu, na programu za proučavanje svjetske baštine (World Heritage Studies) na Tehnološkom Univerzitetu u Brandenburgu (Brandenburg University of Technology), koji je prvi program na svijetu čiji je kurikulum direktno vezan za Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine koju je UNESCO donio 1972. godine.
Marija je u razgovoru za MNE magazin pojasnila otkud njeno interesovanje za izučavanje svjetske baštine, pa je, prije svega, istakla da je završila osnovne i specijalisticke studije na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo u Kotoru, na smjeru turizam. Kako su joj, priča ona, roditelji čitav radni vijek proveli u turizmu, tako je i ona prirodno krenula tim putem.
-Na drugoj godini fakulteta počela sam da radim kao freelancer što mi je omogućilo da putujem i istražujem svijet van evropskih okvira (do danas sam posjetila više od 25 zemalja uključujući Brazil, Čile, Peru, Šri Lanku…). Uvijek me oduševljavalo kako ljudi žive na istoj planeti u istom vremenu, ali opet različitim životima zbog raznih kulturoloških uticaja i tradicionalnih normi. Putujući sam se uvjerila da te različitosti ljude ne razdvajaju, već nas sve zajedno čine bogatijim i raznovrsnijim – navodi naša sagovornica.
Vrijednost
Studirajući u gradu koji je dio svjetske baštine i odrastajući u Boki Kotorskoj uvijek je bila svjesna njene istorijske bitnosti i prirodne ljepote, ali tek kada je počela da posjećuje ostala kulturna i prirodna dobra koja su pod zaštitom UNESCO-a počela je da razumije šta znači kada mjesto ima neprocjenjivu vrijednost koja je bitna za čitavo čovječanstvo.
-Baština je, takođe, zanimljiva za izučavanje, jer dozvoljava da se sagleda iz više perspektiva i njeno poimanje varira u zavisnosti od toga ko interpretira. Vremenom je rasla želja da povežem moju pasiju ka putovanjima i shvatanju različitih kultura sa potrebom da radim na sebi i da nastavim da se usavršavam – istakla je ona.
Sveobuhvatnost predmeta njenih master studija, dodaje Marija, zadovoljavala je urođenu znatiželju kao i svestran karakter.
-Dopalo mi se i što program nudi, pored teorijskog, i praktični dio i sve to je doprinijelo da odlučim da se usavršavam na polju svjetske baštine – rekla je Marija.
Upitana šta bi voljela da se unaprijedi kada je riječ o upravljanju svjetskom kulturnom baštinom, kaže da je na to teško dati jednostavan odgovor. Ističe da gotovo svako dobro koje se nalazi na UNESCO-voj listi, bilo prirodno ili kulturno, nosi sa sobom određene izazove na kojima bi trebalo raditi.
-Trenutno se na UNESCO-voj listi Svjetske baštine nalazi 1.121 dobro, samo ove godine upisano je dodatnih 29 dobara i ne djeluje da će trend upisa opasti. Voljela bih da u budućnosti vidim bolje balansiranu listu sa više raznolikosti, na primjer, više nominovanih dobara sa područja Afrike, a manje iz već dominantne Evrope; veću prisutnost prirodnih dobara u odnosu na kulturne… Po mom mišljenju, treba da se unaprijedi način na koji se upravlja dobrima, takođe, potrebno je raditi na pronalaženju adekvatnog načina zaštite dobara od rizika koje donosi klimatske promjene – kaže ona.
Zamjerka
Govoreći o crnogorskoj kulturnoj baštini, naša mlada sagovornica smatra da, nažalost, stanje u kojem se nalazi ta baština, a pogotovo Boke Kotorske nije na zavidnom nivou. Očigledan je, pojašnjava Marija, negativni uticaj koji donosi masovni turizam – sve više je prisutna pretjerana urbanizacija i gradnja u zaštićenim područjima, nedovoljna angažovanost državnih institucija pri zaštiti i održavanju kulturnog nasljeđa.
– Posebno me brine način na koji se nadležne instutucije ophode prema Kotoru i baštini zaliva koja se nalazi na Uneskovoj listi zaštićenih područja. Kotorski bedemi koji su dvostruko nominovani na UNESCO listi nisu u dobrom stanju i godinama čekaju na sanaciju i restauraciju. Ne smatram da je prekomjerna betonizacija obale, gradnja koja nije u skladu sa kulturnim pejzažom Boke i otvaranje elitnih rezidencijalnih naselja, nešto što će u velikoj mjeri doprinijeti procvatu turizma i generalnom razvoju Crne Gore. Naprotiv, na taj način se stvaraju naselja i ambijenti koji nisu autentični i tradicionalni, svojim izgledom se ne ističu od mnoštva sličnih i samim tim gubimo autentičnost prostora – rekla je ona.
Pored institucija, kaže da ,,i mi koji baštinimo to nasljeđe ne radimo dovoljno da bi ga očuvali i prenijeli narednim naraštajima”.
– Na primjer, u Njemačkoj se dosta radi na uključivanju lokalne zajednice u donošenje odluka koji se tiču kulturnih dobara, kao i na zajedničkom rukovođenju zastićenih područja. Takođe, ljudi su vičniji da izraze nezadovoljstvo ukoliko nadležne institucije ne rade adekvatno svoj posao. Mišljenja sam da treba raditi više na edukaciji građanstva, prvenstveno mladih, kao i na stvaranju dublje povezanosti, razumijejevanja i jačeg osjećaja za naša materijalna i nematerijalna kulturna dobra, jer ona su nosioci našeg identiteta i imaju neprocjenjivu vrijednost – kaže Marija.
Učiti suštinu
Programom na kojem izučava master studije je jako zadovoljna. Njemački obrazovni sistem je, prema njenim riječima, dosta drugačiji od našeg, u pozitivnom smislu. Od studenata se, pojašnjava ona, traži da su aktivni na času, da razvijaju kritičko razmišljanje i da generalno nauče da misle van ustaljenih okvira.
-Niko ne traži samo memorisanje podataka, već je bitno da se nauči suština. Odnos između profesora i studenata je prijateljski, oni su poprilično pristupačni i otvoreni za bilo kakav savjet ili pomoć. Način na koji se uče predmeti je usko vezan sa njihovom primjenom u praksi – istakla je ona.
Dopada joj se i što kao student ima sve beneficije koje joj slijeduju – besplatno korišćenje javnog prevoza u čitavom Brandenburgu, kao i u Berlinu, besplatne kurseve jezika, veliku ponudu vannastavnih aktivnosti (od plesa do sportskog penjanja u zatvorenom), popust na veliki broj proizvoda, mogućnost honorarnog zaposlenja…
– Sve je usmjereno ka tome da se mladim ljudima pruži podška i da im se omogući da se usavrašavaju u skladu sa svojim interesovanjima – kaže ona.
Njen univerzitet se nalazi u drugom najvećem gradu Brandenburga – Kotbusu. Kampus je, pojašnjava Marija, poprilično velik i nudi sve što je potrebno studentima: moderno opremljene učionice, dobru biblioteku, bogatu ponudu vannastavnih aktivnosti…
-Dopada mi se što je grad okružen parkovima i jezerima. Ljudi svih dobi provode dosta vremena napolju, vozeći biciklo ili šetajući pored rijeke Spree. Kako je moj program na engleskom jeziku i ja se većinom krećem u internacionalnim krugovima, ne dolazim često u kontakt sa lokalnim stanovništvom. Većina ljudi koje sam upoznala tokom vannastavnih aktivnosti su studenti iz različitih gradova Njemačke i svi su prijatni i otvoreni – priča Marija.
Često je, kako kaže, pitaju da im ispriča nešto više o našoj zemlji ili pokaže slike grada iz kog dolazi. Generalno joj je, istakla je ona, simpatična reakcija ljudi kada im kaže odakle je.
– Većina nije sigurna gdje je Crna Gora. Primijetim kako zamišljeno potvrdno klimaju glavom i onda me ipak pitaju da im objasnim gdje se tačno nalazi Crna Gora. Meni je milo što kroz svoja poznanstava upoznajem ljude i sa našom malom državom- rekla je ona.
Kako živi u djelu zemlje koji je pripadao Istočnoj Njemačkoj, primijetila je, kaže ona, da su ljudi u početku hladni i pomalo razervisani prema strancima. S druge strane, posebno joj se dopada njemačka profesionalnost, preciznost i praktičnost.
– Jako su posvećeni zaštiti životne sredine i borbi protiv korišćenja plastike za jednokratnu upotrebu. Na primjer, u prodavnicama većina ljudi nosi cegere da ne bi kupovali plastične kese. Stvari koje ne mogu da recikliraju, trude se da ih transformišu u nešto korisno, tzv. Upcycling – rekla je ona.
Marija je trenutno najponosnija na posljednji uspjeh koji je ostvarila – izabrana je da provede zimski semestar na Univerzitetu u Kartagini u Tunisu (University of Carthage) zajedno sa još dvoje kolega sa njenog magistarskog programa.
-Naš boravak je u potpunosti stipendiran od strane DAAD-a – istakla je ona.
Željeni posao
Nakon zimskog semestra u Tunisu, vraća se na njen matični univerzitet gdje je čeka polaganje preostalih ispita. Potom bi trebalo da odabere temu za magistarsku tezu.
-Voljela bih u međuvremenu da odradim praksu u nekoj od međunarodnih organizacija koje se bave baštinom, kao npr. UNESCO, ili, možda, u jednoj od njihovih savjetodavnih agencija, kao sto su ICOMOS ili ICCROM. Takođe, planiram da se usavršavam kroz praktična iskustva, učestvovanjem u volonterskim restauracijskim kampovima i projektima vezanim za materijalnu i nematerijalnu baštinu. Voljela bih da se posvetim organizovanju volonterskih projekata koji bi spajali internacionalne studente sa našim mladim ljudima u cilju razmjene znanja i promocije kulturnih dobara Boke Kotorske i Crne Gore – rekla je ona.
Bez promjene nema napretka. Tim riječima Marija okončava razgovor za naš portal.
-Volim da se sjetim tog Ajnštajnovog citata (Nothing happens until something moves). Svaka želja je ostvarljiva ukoliko se pomjerimo s mjesta i posvećeno radimo – zaključila je naša sagovornica.
N.Đ.