Sa direktorom Crnogorske kinoteke i rediteljem Androm Martinovićem, razgovarali smo povodom odluke komisije Ministarstva kulture da njegov film ”Između dana i noći” bude crnogorski kandidat za međunarodnog Oskara.
Film je premijerno prikazan u aprilu, a od tada je Martinović dobio brojna priznanja za svoje djelo. U junu je dobio Zlatni kip za najbolje debitantsko ostvarenje na Ravno Selo Film Festivalu. Film je izabran i za takmičarsku selekciju 42. Filmskog festivala u Montrealu, krajem avgusta. Protekle sedmice prikazan je u okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma petog Seanema film festival.
Odakle inspiracija za film “Između dana i noći”?
-Film koji smo napravili nastao je neuobičajenim spajanjem polazišne ideje sa adaptacijama dvije kratke priče između kojih mi se učinilo da postoji izvjesna tačka dodira. Ako to zvuči pomalo komplikovano, i jeste tako. Prisilile su me na to produkcijske okolnosti, odnosno neizvjesnost da li će filma uopšte i biti. U tom dugom odlaganju, prekidima rada i svim drugim nedaćama sa kojima smo se suočili, vodila nas je ideja da se ipak može napraviti jedan dostojanstven film, koji dodaje malo svjetlo na posljedice koje ostavljaju krupni društveni događaji.
Šta ste njime htjeli da poručite publici?
-Postoji osjećanje koje je veće od ovog filma i koje traži razrješenje, a to je da kod nas prošlost traje predugo. Da je to neka vrsta vampira koji se ne da upokojiti. Bude li prilike, mislim da ću se toj temi vratiti.
Šta za Vas znači odluka Ministarstva kulture da baš Vaš film bude kandidovan za međunarodnog Oskara?
-Zahvalan sam na jednoglasnoj podršci komisije koju je formiralo Ministarstvo kulture, svjestan da i njeni članovi, kao i ljudi upućeni u kinematografiju, znaju da je to lijepa prilika za dodatnu promociju i mogući dalji plasman filma, ne i realna šansa da se dobije nominacija ili nagrada.
Kakav će trag ostaviti na crnogorsku kinematografiju?
-Mislim da je važno da smo u kontinuitetu prisutni i na ovom najpopularnijem “konkursu”, da se na crnogorski film može računati i u budućnosti. Vjerujem da će vremenom naši filmovi dobijati na rejtingu, a onda kada se za to stvore i drugi preduslovi, kao što je ozbiljno ulaganje u kampanju, možda u toj trci ostanemo do kraja.
Gdje je sada crnogorska kinematografija, kakvo je stanje i koliko talentima i projektima kaskamo za svjetskom scenom?
-Još nijesmo zaokružili skup djelatnosti koje čine kinematografiju, ali su napravljeni veoma značajni koraci. Formiranjem Filmskog centra dobili smo instituciju koja se bavi savremenom produkcijom – finansiranjem domaćih filmova i manjinskih koprodukcija, podrškom predstavljanju crnogorskih filmova na renomiranim festivalima, predstavljanjem Crne Gore kao filmske destinacije itd. Kinoteka je uspjela da, u uslovima na ivici mogućeg, sačuva dobar dio naše filmske baštine, a kvalitetom svojih programa da animira novu publiku i vrati pažnju na filmsku kulturu. Ono što nam predstoji je u mnogo čemu jedinstveno: to je otvaranje naše zgrade – kuće muzike i filma. No, potrebno je dalje unapređenje pravnog okvira i uslova za rad, u saradnji sa lokalnim partnerima raditi na obnovi bioskopa, stvoriti mogućnosti da se određene faze rada na filmu obave u Crnoj Gori (jer u postprodukciji gotovo da ne možemo ništa ponuditi) . A darovitih ljudi svakako da ima.
U razgovoru za naš portal Veljko Bulajić pominje Vas kao zanimljivog autora sa zapaženim rezultatima u regiji i šire. Šta za Vas znači njegov osvrt na Vaš rad?
-Uvijek sa pažnjom saslušam razmišljanja Veljka Bulajića, koji i danas, u dubokoj mladosti, plijeni čvrstinom duha i stvaralačkom energijom. Imam tu privilegiju da sam sa Veljkom prijatelj, tako da je u ovu ocjenu izvjesno unio i ličnu naklonost. Nadam se da ću uspjeti da je opravdam.
Kakvom rezultatu se nadate povodom kandidature i da li ste upućeni u rad konkurencije? Koga doživljavate kao najozbiljniju konkurenciju?
-Ne bih, uistinu, nikoga posmatrao na taj način, nadasve zato što se među kandidatima nalaze i velikani filma, kojima se divim. Ako sam sačuvao nešto od prve opčinjenosti filmom, to je radost kada vidite nešto što vas zanese, nasmije, gane…A kad su visoki dometi u pitanju, treba se sjetiti Njegoša: “Iz grmena velikoga, lafu izać trudno nije.”
M.S.