Podgoričanka Sara Todorović upisala je doktorske studije na Univerzitetu u Bremenu u Njemačkoj, a radi kao asistent istraživač u Leibniz Centru za istraživanje tropskih mora (ZMT), odnosno dio je odjeljenja za biogeohemiju i geologiju.
Ona je za MNE magazin ispričala da je njen projekat, u sklopu doktorskih studija, dio globalne inicijative koju su pokrenuli francuski predsjednik Emanuel Makron i njemačka Vlada – Make Our Planet Great Again. U okviru tog projekta, kaže, istraživačka grupa njenog supervizora, dr. Henry C. Wu-a, se bavi rekonstrukcijom razvoja rakiseljavanja okeana, kao posljedice naglog rasta emisija ugljen dioksida zbog ljudskog faktora od industrijske revolucije do danas.
Izazovi
-Ja sam zadužena za Pacifik, i uz pomoć nekoliko jezgara masivnih tropskih korala koje uzorkujem i analiziram mogu da pratim kako su se kiselost, temperature vode, salinitet, sadržaj ugljenika u vodi, mijenjali dok je taj koral rastao prethodnih 200-250 godina. Neke od korala ću, takođe, istraživati u Njujorku, tako da imam planiran naučni ostanak na the Lamont-Doherty Earth Observatory pri Kolumbija Univerzitetu- rekla je ona, dodajući da ko želi da sazna više o projektu, može posjetiti njenu stranicu: https://www.leibniz-zmt.de/en/marine-tropics-research/who-we-are/sara-todorovic-en.html.
Iako je, kaže, tehnički student, na doktorskim studijama se često ne „studira”, već se one tretiraju kao posao, a ,,da biste bili na visini zadatka za svoje usavršavanje ste zaduženi najviše vi sami – kroz čitanje velike količine naučne literature, pohađanje kurseva, radionica, ljetnjih škola i slično”.
– Ono što me je oduševilo u Centru u kom radim jeste koliko su svi otvoreni za saradnju, to što se na mlađe kolege, kao što smo mi doktorandi, ne gleda sa skepticizmom, već kao na potencijal za budućnost, koliko se ulaže u naučna istraživanja, i koliko se poštuju i posao i radnik – navela je ona.
Želja
Prisjećajući se kada je tačno donijela odluku da želi da studira u inostranstvu, Sara navodi da je osnovne studije, odnosno Biološki fakultet završila na Univerzitetu u Beogradu, a tada je počela da razmišlja o mogućnostima koje bi je čekale negdje dalje. Željela je, kaže, da uči više, da putuje i vidi šta je sve moguće.
-Tako sam počela da tražim stipendije za master studije po raznim internet portalima. Za oko su mi zapali Erasmus Mundus masteri, potrudila sam se jako oko aplikacije i dobila punu stipendiju za dvije godine, i tu je moje putešetvije počelo – rekla je ona.
Master studije iz morske biologije i okeanografije završila je u Velikoj Britaniji (University of Southampton), Belgiji (Universite de Liege) i Španiji (Universidad de Pais Vasco). Ako je, kaže, neko zainteresovan da se prijavi, istakla je da se aplikacije za sljedeću godinu otvaraju na jesen, te je preporučila da zainteresovani mogu sve ispratiti na linku:
http://merconsortium.eu/.
Sarina profesija zahtijeva multidisciplinarnost. Morate se, kaže, prilagođavati projektima i stoga učiti o novim poljima, sticati nove vještine i uvijek biti u toku o trenutnim naprecima u nauci. Uvijek je, kaže, bila radoznala i stoga je zavoljela nauku još u osnovnoj školi, a u srednjoj ,,konačno odlučila da upiš Biološki fakultet u Beogradu”.
-Na master studijama sam već shvatila bolje šta to znači biti naučnik, i zavoljela nauku još više – rekla je ona.
Komentarišući na koji svoj uspjeh je do sada najviše ponosna, kaže da na svoja iskustva ne gleda kao na nešto izvanredno, jer prosto je nešto željela i radila je na tome da to ostvari.
– Možda bih, eto, mogla reći da sam ponosna što sam uspjela u stvarima koje sam sebi zacrtala i nisam dala da me povremeno „ne“ obeshrabri. Na sva iskustva koja su usljed toga uslijedila sam jako ponosna, upoznala sam divne ljude iz svih krajeva svijeta, učila od eminentnih stručnjaka, putovala širom Evrope i dalje, živjela u šest različitih zemalja do svoje 28 godine, naučila nekoliko jezika, i „odrasla“ kao stanovnik svijeta – ističe ona.
Uspomene
S druge strane, govoreći o tome je li joj se u nekom momentu dogodilo nešto nesvakidašnje što je, možda, preraslo u anegodotu, kaže da se u proteklih nekoliko godina izdešavalo toliko toga da je teško izdvojiti jednu stvar.
-Jako sam srećna što sam imala prilike da iskusim neke lokalne događaje i tradicije koje turistima promaknu u svakoj od zemalja u kojima sam živjela, a, možda, najviše u Baskiji u Španiji. Veliki sam foodie, i svako otkrivanje nekog novog lokalnog delikatesa mi je bilo anegdota, isto tako sam dijelila sa drugima delikatese sa naših prostora. Jednom sam za Vaskrs pripremila gozbu za čitavo društvo sa ofarbanim jajima, priganicama, punjenim paprikama, pršutom i sirom, i obavezno s meduškom, sve je nestalo dok ste rekli – keks – kaže ona.
Kada se osvrne na dosadašnjih studentske dane, a izdvajajući što je to ključno što je obilježilo taj period, Sara, prije svega, navodi da je bilo dvadesetak studenata na masteru, iz svih krajeva svijeta, i da su na kraju bili bliski kao jedna velika porodica. I danas se, dodaje ona, posjećuju i u konaktu su.
-Ono što je obilježilo te dane su otkrivanja novih kultura zajedno, žurke koje smo pravili u Liježu u Belgiji, zajednička planinarenja i obilaženja Baskijske obale, spremanje ispita dok ne popadamo u Sautemptonu, mnogobrojni zajednički izleti i putovanja, i mnogo suza kada smo se rastajali nakon diplomiranja – priča ona.
Otkako je, kaže, počela doktorske studije, situacija je malo drugačija – radi se više i, uglavnom, samostalno.
-Ali sada i uživam više u nekim drugim stvarima, otkrivam moj novi grad, učim njemački lezik, planiram nove izlete i putovanja… – rekla je ona.
Bez predrasuda
Živi u Bremenu, za koji kaže da je jako šarmantan, hanseatski grad na sjeveru Njemačke. Narod polako počinje da upoznaje, ali dosadašnji utisci su joj jako lijepi.
– Ljudi uglavnom imaju otvorene stavove, nema osuđivanja drugih na prečac, fokusirani su na svoje živote i trude se da ih žive kvalitetno. Provode dosta vrijeme napolju i svi voze bicikla – navodi Sara.
Najviše joj se, kaže, dopadaju istorijski dio grada u centru gdje se svakog vikenda dešava ponešto, obala rijeke gdje se omladina okuplja vikendom, i ogromni gradski park koji se nalazi na dva minuta od njenog stana.
– I koji je raj da pobjegnete malo od grada i uživate u prirodi – rekla je ona.
Govoreći o planovima kada je riječ o njenoj karijeri, kaže da, s obzirom da je tek na početku svojih doktorskih studija, nije sigurna kakve će sve opcije postojati kasnije.
-Voljela bih da nastavim da se bavim naukom, nadam se i dalje negdje u Evropi. Već imam ideje za neke potencijalne projekte, ali moj fokus je trenutno na ovome što radim sada. Nažalost, ne vidim kako bih mogla aplicirati svoje vještine u Crnoj Gori u bliskoj budućnosti, s obzirom na to da naša država trenutno u nauku ulaže jako malo. Ali jako bih voljela da na neki način jednog dana doprinesem izgradnji našeg naučnog kapaciteta – kaže Sara.
Adaptiraj se, guraj dalje, i kada stvari ne idu kako treba znaj da će i to proći. To su motivišuće riječi naše sagovornice uz čiju pomoć, između ostalog, niže životne uspjehe.
N.Đ.