DRUŠTVO SLAJDER
NIKŠIĆANKA ALEKSANDRA LUKOVIĆ NA MASTER STUDIJAMA U RIMU: Ovdje studenti nemaju indekse
Nikšićanka Aleksandra Luković studira na Pravnom fakultetu koji se nalazi u sklopu Univerziteta La Sapienza, na smjeru Pravo i ekonomija Evropske unije i završila je prvu godinu dvogodišnjih master studija. Kada okonča studije planira povratak u Crnu Goru, jer želi ,,da doprinese stvaranju ljepše budućnosti u zemlji koju voli”.
Ona je u razgovoru za MNE magazin kazala da smatra da je Crna Gora zemlja koja ima puno potencijala i kvalitetnih, obrazovanih mladih ljudi.
– Oni, poput mene, žele da doprinesu njenom razvoju i boljem sjutra, što me posebno raduje – rekla je Aleksandra.
Sve preko interneta
Detaljno je ispričala kako je zadovoljna tamošnjim sistemom školovanja, koliko se razlilikuje od crnogorskog, a ono što je, između ostalog, specifično u tom smislu jeste da studenti, kaže ona, tamo nemaju indeks. Svako od njih, pojašnjava, ima svoju matricolu na osnovu koje mu se upisuju ocjene na njegov elektronski profil – sistem funkcioniše tako da sve ide onlajn od zakazivanja ispita, master teze, pa do uvida u ocjene.
-Matricola, zapravo, predstavlja vaš identifikacioni ili registarski broj, kojim se utvrđuje identitet studenta i potreban vam je tokom cjelokupnih studija kako bi mogli pristupiti ocjenama i onlajn sajtu. Isto tako matricola je potrebna kada izlazite na kolokvijume i ispite kako bi se vaša ocjena lakše registrovala u sistem- rekla je ona.
Način studiranja, prema njenim riječima, koncipiran je tako da predavanja uglavnom nijesu obavezna, ali da znaju biti jako korisna. Ono što joj se, kaže, dopalo jeste odnos između studenta i profesora, koji znaju biti veoma pristupačni i uvijek im se možete obratiti.
-Ono čime sam još iznenađena je i kvalitet predavanja i činjenice da su profesori stručnjaci iz oblasti koje predaju. Kolokvijume pretežno nemamo, već samo ispite na kraju semestra, a profesorima je najbitnije da ono što učite nije bazirano samo na pukom memorizovanju stvari, već da pokažete da ste zaista razumjeli suštinu onog što učite – rekla je ona, dodajući da je zadovoljna sam načinom studiranja i kvalitetom nastave
Studije na njenom fakultetu koštaju 1.000 eura po godini, što, kaže, i nije velika suma s obzirom da je Pravni fakutet proglašen najboljim pravnim fakultetom u Italiji.
– Ali i cijena u odnosu na školovanje u Crnoj Gori, kada govorimo o master studijama u ovom slučaju je ista. Pohađam studije besplatno, jer sam dobitnica regionalne stipendije LazioDiSCo koja se dodjeljuje domaćim i stranim studentima – istakla je Aleksandra.
Administracija
Proces upisa je, kaže naša sagovornica, komplikovan. Prvo morate da dobijete pozivno pismo od fakulteta na kojem želite da studirate, a potom kreće apliciranje za regionalnu stipendiju koja pokriva školarinu za sve državne i većinu privatnih fakulteta. Prisjeća se da, kada je stigla u Rim zatekla je haotično stanje na univerzitetu, što je i očekivano s obzirom na veliki broj studenata. Kaže da, zapravo, svi studenti koji tamo studiraju znaju da je administracija jedna džungla.
-I povučena svojim iskustvom rekla bih da kada završite sa administracijom i upisom vi ste fakultet već završili! (šala naravno)- kaže ona, uz osmijeh.
Kada ste stranac i kada ne govorite italijanski jezik, dodaje Aleksandra, naići ćete na poteškoće prilikom upisa i regulisanja ostale potrebne dokumentacije, tako da se i ona morala naoružati strpljenjem.
– U suštini, nije bilo nekih posebnih zahtjeva za upis kao što je prijemni ispit, već se evaluacija vršila na osnovu prethodnog školovanja i uspjeha na istom. Strani studenti su dobrodošli u Italiji što pokazuje i činjenica da ovdje studira veliki broj internacionalnih studenata što preko Erasmus programa ili preko regionalnih stipendija, poput moje – precizirala je ona.
Aleksandra je, opisujući kako tamošnji studenti provode dane, koliko se njihove aktivnosti razlikuju od aktivnosti crnogorske omladine, navela, prije svega, da su u Rimu studenti dosta bezbrižni, te da za njih ne postoji riječ stres ili predispitna trema, jer smatraju da nije smak svijeta ako nešto ne polože u roku.
Zgrada Crnogoraca
-Dok za mene to nije slučaj. Nego, ono što sam primijetila kao glavnu razliku o odnosu na naše studente jeste da među njima vlada studentski aktivizam, velika većina je uključena u različite organizacije tako da ako želite da učestvujete imate beskrajan broj studentskih organizacija sa različitim ciljevima. U ovom gradu vam nikada ne može biti dosadno, nakon svih obaveza i predavanja studenti imaju običaj da pođu na San Lorenzo, (fun fact: ovdje se inače nalazi takozvana ,,zgrada Crnogoraca“, jer su baš u toj zgradi većinom živjeli naši studenti, pa je među nama tako i nazvana), koji ima reputaciju studentskog raja i kulturnog središta – kazala je ona.
Aleksandra živi u Rimu, a navodi da nema dovoljno stranica da se opiše ljepota ovog grada i njegov istorijski značaj, jer, ipak, se ne zove bez razloga vječnim gradom. Svaki njegov dio, dodaje ona, nosi sa sobom posebnu priču počev od Koloseuma, Panteona, Fontane di Trevi i ostalih poznatijih turističkih atrakcija, do onih manje poznatih kao što Cestijeva piramida, Giardino degli Aranci (pomorandžini vrtovi), ključaonica sa pogledom na kupolu bazilike Svetog Petra, te još mnogo drugih atrakcija zbog kojih se ovaj grad i naziva otvorenim muzejom.
-Kao najvažniji kulturni i umjetnički centar svijeta Rim je prepun muzeja, galerija i crkava koje, takođe, ostavljaju bez daha. Ono što je na mene najviše ostavilo utisak, a desilo se u skorije vrijeme, bila je posjeta Sikstinskoj kapeli i pogled na Mikelanđelov svod i Stvaranje Adama. Kultura i način života mi se, takođe, dopadaju, ali i italijanska kuhinja, moram priznati – kaže ona.
Italijanima jutro započinje sa šoljicom kafe i cornettom (italijanski kroasan), na šta se ,,nije bilo teško navići“, a tu su i ostali specijaliteti paste, pizze i najljepši sladoledi.
Jelena Savojska
– Ljudi su jako srdačni i otvoreni za komunikaciju i kada im pomenem odakle dolazim obično se oduševe ili ako ne znaju, na pomen Jugoslavije im postane jasno. Neki su, na moje iznenađenje bili svjesni istorijskih odnosa između Crne Gore i Italije i činjenice da je njihova Regina Elena (kraljica Jelena Savojska), zapravo, bila crnogorska princeza, kćerka kralja Nikole Petrovića – istakla je Aleksandra.
Ko je bila kraljica Jelena, dodaje ona, opšte je poznato stanovništvu koje imalo poznaje istoriju. Opisuju je, kaže, kao plemenitu kraljicu koja je bila poznata po svojim dobročinstvima i bila je omiljena u narodu i zbog toga joj je posvećena ulica Viale Regina Elena koja se nalazi ispred kampusa mog univerziteta.
-Njena plemenitost iskazala se naročito u vrijeme zemljotresa u Mesini kada je kraljica lično pomagala ranjenicima. U čast ovih njenih djela, u Mesini je podignut mermerni spomenik posvećen njoj. O dobrim i bliskim odnosima Crne Gore i Italije potvrđuje i to da u vrtovima Ville Borghese stoji spomenik posvećen Petru II Petroviću Njegošu – rekla je naša sagovornica.
Koliko voli ovaj grad, Aleksandra kaže da govori to da odmah nakon predavanja voli da traga za sljedećim mjestom koje može posjetiti, bilo to muzej, turistička atrakcija, a u ovim vrelim danima su to predivne plaže koje se nalaze nadomak Rima. Njen dan sastoji se od šetnje kroz Via del Corso preko Piazze Navone gdje, navodi ona, zastane da pojede najljepši sladoled u Rimu (a to je Frigidarium ili Gelateria La Romana), pa se zaputi na Trastevere ka dobroj hrani, muzici i provodu.
– Ono što je sigurno je to da ovdje studentima nikada ne može biti dosadno – kaže ona.
Kao jedan nesvakidašnji događaj koji je prešao u smiješnu anegdotu izdvojila je nedavnu posjetu Sikstinskoj kapeli.
-Kako je prilikom ulaska u kapelu naglašena tišina i zabranjeno fotografisanje, tu sam se našla ja koja je pošto-poto željela da ugrabi fotografiju Mikelanđelovog svoda u tom momentu se iza mene pojavio policajac koji se glasno izderao: ,,No photos!”. Uhvativši me na prepad u kapeli se začuo gromoglasan vrisak na iznenađenje svih turista – kaže, uz osmijeh.
Odluka da studira u instranstvu za Aleksandru nije bila teška. Prisjeća se da je oduvijek u njoj postojala zamisao da studira negdje van Crne Gore i zato joj nije bio problem izaći iz te zone komfora i usuditi se na nešto drugačije. Nije lako, kaže, ali u njenom slučaju želja da studira u Rimu na jednom od najboljih univerziteta u Italiji je bila veća.
-Potajno sam uvjek priželjkivala da se moje studije nastave u Rimu. Još kao mlađa imala sam priliku da posjetim ovaj grad i prosto sam se zaljubila u njega pa sam počela istraživati šta mi može ponuditi na polju obrazovanja i da li će mi pružiti kvalitetno školovanje. Univerzitet La Sapienza osnovan je 1303. godine i najveći je univerzitet u Italiji i Evropi po broju studenata i smatra se jednim od najuglednijih univerziteta na evropskom kontinentu. Program na kom ja studiram nije na italijanskom, već na engleskom jeziku a priliku da učim italijanski jezik imam preko samog univerziteta i to besplatno, nakon čega dobijam sertifikat o znanju jezika – pojašnjava ona.
Njeno okruženje i njoj bliski ljudi, dodaje, bili su joj podrška, jer su svjesni da je obrazovanje za nju bitna stvar i da boravak u inostranstvu svakako doprinosi razvoju ličnosti, sazrijevanju i sticanju novih iskustava.
– Ono što me posebno raduje je to da danas sve vreći broj studenata odlazi na studije u inostranstvo kako na osnovne tako i na master studije. Iskustvo koje steknete promijeniće način na koji vidite svijet i inspirisati vas da razmišljate drugačije. Ali i naravno pomenula bih da je moj najveći i najbitniji oslonac bila moja porodica koja me podržava u svakoj mojoj odluci – rekla je ona.
Kao neko ko je u Crnoj Gori završio svoje osnovne i specijalističke studije Međunarodnih odnosa i diplomatije željela je da nastavi svoje obrazovanje i upiše nešto što će upotpuniti njeno cjelokupno školovanje. Za ovaj pravac i svoju buduću profesiju se odlučila, prije svega, zbog obima znanja koje steknete iz različitih oblasti kao što su pravo, ekonomija, istorija, međunarodni odnosi, sociologija, filosofija…, ali i zbog dinamičnosti posla koji se zahtijeva od jednog budućeg diplomate.
-Oduvijek sam željela da se bavim nečim što će uticati na promjenu ljudske zajednice ili će barem potpomoći međusobnom razumijevanju ljudi i društvenog svijeta kojim smo okruženi – rekla je Aleksandra.
Rođena Nikšićanka, za grad ispod Trebjese, grad piva i dobre muzike, na kraju našeg razgovora priznaje da joj je, ipak, draži od Rima.
N.Đ.
