DRUŠTVO SLAJDER
ANNA KNEŽEVIĆ OKONČALA MGIMO, RUSKI HARVARD: Ako imaš više od 20 neopravdanih gubiš godinu
Poluruskinja Anna Knežević koja od svoje pete godine živi u Podgorici uspješno je okončala međunarodne odnose na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, poznatijem još i kao ruski Harvard.
Odluka
– Želja za studiranjem u inostranstvu se kod mene formirala od malih nogu, zahvaljujući odrastanju iz dva korijena (kako bi to nazvao Visocki). To je više bilo nešto što se podrazumijevalo i došlo samo po sebi, nego odluka. Jednostavno način života – ,,rastrgnut“ između dva grada (Moskva i Podgorica), učinio je da sam od starta bila oslobođena predrasuda i strahova koje sa sobom nosi studiranje u inostranstvu. I stoga je povratak u rodni kraj, bio očekivan, a studiranje u Moskvi dosta olakšano zbog znanja ruskog jezika – rekla je za MNE magazin.
Kao i svim srednjoškolcima, izbor profesije je i za Annu bio izuzetno težak zadatak, s obzirom na to da se, kaže, što u osnovnoj školi, što u gimnaziji, trudila da bude dobra u svemu i bila uključena u mnoge vannastavne aktivnosti, pa nije imala osjećaj da je samo jedna stvar prava za nju. Razmišljala je, navodi ona, da upiše arhitekturu ili ekonomiju.
– Oduvijek sam voljela da slikam i odlično mi je išla matematika. Ali igrom sudbine sam upisala međunarodne odnose i ta početna administrativna greška se na kraju pretvorila u najispravniji preokret u mojoj karijeri, a posao u međunarodnim vodama, u kojem sam se oprobala tokom svog studiranja, se ispostavio kao pravi poziv za mene- rekla je ona.
Govoreći o tome koliko joj je bilo teško da se upiše na tamošnje studije, kaže da će vjerovatno razbiti mit mnogih mladih ljudi, ali ,,upis na fakultet u inostranstvu nije ništa teži, a ponekad čak i lakši nego upis kod kuće“.
-Veliki broj država ima već predodređene kvote za strance, a znači i za crnogorske studente, i sve što vam je potrebno je da ste bili dobar i ambiciozan đak i već imate odlične šanse za dobijanje jedne od tih kvota, čak i u slučaju da ne znate dobro jezik. Tako da upisati nije teško, ali zato zadržati to mjesto jeste – priča ona.
Sjeća se kako je u početku, kada je došla na MGIMO i vidjela toliko mnogo ambicioznih i izuzetno ,,potkovanih“ Rusa, osjetila kako je došao kraj njenoj prethodnoj slavi. Ali, ističe ona, to je bio samo početak.
-Već na kraju prve godine su se izbrisale prednosti ruskih studenata i na tome mogu najviše da zahvalim izuzetno dobroj osnovi i korisnim navikama stečenim u Gimnaziji ,,Slobodan Škerović“, Osnovnoj školi ,,Pavle Rovinski“ i Muzičkoj školi ,,Vasa Pavić“, kao i neprocjenjivoj podršci i smjernicama koje su mi pružili porodica i prijatelji – rekla je ona.
Kraljevi, prinčevi…
Kada je dobila stipendiju nije bila previše upućena u to šta je sve čeka i kakav je to univerzitet. Sve što je, kaže Anna, mogla da sazna preko interneta jeste da je MGIMO poznat kao ruski Harvard (kako ga je nazvao Henri Kisendžer), da je bio osnovan 1943. u sklopu Moskovskog državnog univerziteta – Lomonosova (a od 1944. je postao samostalni univerzitet Ministarstva inostranih poslova Rusije), da je statistički najteži univerzitet za upis u Rusiji i da od ruskih univerziteta zauzima najviša mjesta na svjetskim rang listama QS World University Rankings i Forbes. Ali, kaže, tek kad je došla tamo shvatila je kolika je privilegija bila upasti u rusku najprestižniju obrazovnu ustanovu koja je ,,san svakog studenta, sa interesovanjima u sferi međunarodnih odnosa, u Rusiji i šire“.
– Jer je diploma ovog univerziteta jedna od najpoželjnijih na tržištu rada u Rusiji i otvara vrata za široki spektar poslova i to ne samo u oblasti međunarodnih odnosa – navodi ona.
MGIMO u svojim prostorijama, dodaje Anna, okuplja predsjednike, kraljeve, prinčeve, svjetski poznate glumce i sportiste. Sudeći prema njenim riječima, studirajući tamo u prilici ste da pričate sa najvišim zvaničnicima iz cijelog svijeta (koji često dolaze na konferencije i sastanke), da učite od iskusnih diplomata, političara i najuspješnijih biznismena, da slušate seminare izvršnih direktora globalnih kompanija kao što su Disney, Nike, Alibaba, Nestle, Tiffany&Co, Richemont i mnogih drugih.
-Ovaj fakultet mi je pružio toliko mogućnosti za razvoj i usavršavanje, što kroz nastavni program, što kroz studentski aktivizam, učešće u modelima OUN-a i putovanjima u sklopu univerzitetske i ruske delegacije na svjetske forume i međunarodne konferencije i van države, da mu je vrlo teško uputiti riječi kritike. Ali, pretpostavljam da bi mnogima bio problem to što MGIMO ostavlja vrlo malo prostora za odmor i provod, jer je upotpunosti orjentisan na karijerni uspon – istakla je ona.
Upoređujući crnogorski i tamošnji način studiranja kaže da ono što je primijetila kao veliki plus u ruskom sistemu studiranja, odnosno u sistemu MGIMO, je to da je vrlo sličan onom u osnovnoj školi. Ukoliko, kaže ona, ne dajete sve ispite ili kolokvijume u roku i ne iskoristite dvije šanse u razmaku od nedelju dana za popravku, padate godinu i od sljedeće ponavljate razred (godinu).
-Ako i tad budete kaskali za ostalima slijedi izbacivanje. To je dobra stvar, zapravo, jer tako gubite mogućnost za opuštanje i odugovlačenje i činite sebi uslugu u budućnosti. Ono što je malo ekstremno jeste to da je i posjećivanje nastave isto kao i u školi obavezno. I ukoliko imate više od 20 ,,neopravdanih“, takođe, slijedi ponavljanje godine, a zatim izbacivanje. To je i dobro i loše, jer sa jedne strane znate da ćete pred ispit ili kolokvijum već imati neko znanje, a sa druge strane zbog predavanja koja mogu da traju od 9 ujutro do 7 uveče (plus sat ipo vremena dok stignete i vratite se sa faksa) gubite mogućnost da radite paralelno sa studiranjem – precizirala je ona.
Ono što je, kaže Anna, posebno iznenadilo je i to da kao student i dalje predaje sveske sa domaćim zadacima, isto kao u osnovnoj školi, a domaći zadaci i projekti su toliko zahtjevni i obimni zbog velikog broja predmeta da je rijetko kada imala slobodnog vremena.
– Tako da sve u svemu i naš i njihov način studiranja ima svoje prednosti i mane, ali je iskustvo koje steknete u inostranstvu, kao i osjećaj da ste uspjeli da postignete nešto van svoje zone komfora, od neprocjenjive vrijednosti – kaže ona.
Preporuka
Zrelost, samostalnost, istrajnost i mudrost. To su Annini benefiti od studiranja van Crne Gore. Ističe da je, takođe, mimo toga, stekla još mnogo izuzetno korisnih osobina i znanja, jer kaže da postajete mnogo otvoreniji, vidici vam se proširuju i počinjete da pokazujete mnogo više razumijevanja prema razlikama, što u ljudima, što u mišljenjima.
-Život u inostranstvu nije lak, ali vas zato, kad ga prođete, čini jačim nego ikada. Bogatijii ste za mnoga prijatna i manje prijatna iskustva i stičete veoma važne životne lekcije. Tako dobijate ogromno samopouzdanje koje je, ako mene pitate, ključ svakog uspjeha – ističe ona.
Komentarišući grad, navodi da je Moskva zaista ogromna i pritom dosta sumorna i studena, što na početku može djelovati neprivlačno za život. Zamislite, kaže Anna, da svakog dana provodite po sat i više vremena u putu od jednog mjesta do drugog i da ujutro izlazite iz uvijek toplog stana u snježno bijelu ili hladno sivu realnost.
-Ali, onda počnete da više cijenite i radujete se svakom sunčanom i toplom danu i da bolje organizujete vrijeme koje vam postaje sve dragocjenije. Počinjete da se divite ljepoti, udobnosti i brzini moskovskog metroa i da uživate u nevjerovatnim studentskim pogodnostima, zahvaljujući kojima možete za samo dva eura da gledate balet i slušate operu u glamuruznom Boljšom teatru (za koji biste inače morali da kupite, i po pola godine unaprijed, i dalje paprenu kartu), obilazite besplatno sve znamenitosti grada i još mnogo toga. Moskva će vas, ako joj date šansu, oduševiti njenom raznovrsnom i neiscrpnom ponudom i tehnološkim udobnostima jedne prave metropole- priča ona.
To je, dodaje naša sagovornica, grad u kojem vam nikad neće biti dosadno i u kojem ćete uvijek moći da vidite i iskusite nešto novo. Moskva, kako ističe ona, zaista ima dušu koja odiše istorijom i živi u korak sa najsavremenijim izumima.
-Nećete biti ni svjesni koliko će vam se uvući pod kožu i koliko će vas vući nazad već poslije prvog ljeta – navodi Anna.
Nepovjerenje
Mnogi naši ljudi, kaže, stiču pogrešan prvi utisak o Rusima, uglavnom ,,zbog ruskih turista koji dolaze u Crnu Goru“, ali ističe to je daleko od realne slike i onoga kakvi su zaista.
– Ne mogu da kažem da su to najprijatniji i najdruželjubiviji ljudi na svijetu, ali jedno je sigurno, to su ljudi iznimno učtivi (koji znaju da poštuju red i pokažu solidarnost) i kad god ste u nevolji čak i najmrgođeniji prolaznik će vam momentalno priskočiti u pomoć. Za druženje su dosta zatvoreni, ali ako uspijete da probijete taj led steći ćete prijatelja za cijeli život. Naravno, kad pričam o Rusima ne mislim samo na ,,čistokrvne“ Ruse, u Moskvi živi ogroman broj ljudi različitih vjera i naroda, što iz bivših sovjetskih republika, što stranaca iz svih krajeva svijeta – rekla je ona.
Iako ima dva doma, Crna Gora, njene prirodne ljepote, vedrina dana i toplina ljudi joj je uvijek, kazala je Anna, bila nekako bliža srcu. Dodatnu nostalgiju su, prisjeća se, budila i najdivnija sjećanja na vrijeme provedeno u podgoričkoj gimnaziji, i sve ono što je ostavila za sobom.
-Neću da zavaravam nikog, time što ću reći da je lako prilagoditi se novoj sredini. Naravno, to dosta zavisi od toga kako se postavite i koliko ste bili vezani za vašu prethodnu sredinu. Ali, u mom slučaju je mnogo pomogla i ta činjenica da nisam bila jedina u toj situaciji, većina mog društva je takođe pošlo da studira u inostranstvo – rekla je ona.
Rasuti biseri
Njen momak, kaže, studira za pilota na vojnoj akademiji u Italiji, najbolja drugarica je u Americi, neki prijatelji su u Njemačkoj, drugi u Sloveniji i Grčkoj, i kad se svi ponovo okupeu Crnoj Gori, i počnu razmjenjivati svoja iskustva i doživljaje, osjete se prave čari ,,bisera rasutih po celom svetu“.
– Još jedan veoma značajan faktor jeste i bezuslovna podrška i pomoć koju mi je uvijek pružala naša ambasada u Moskvi, u kojoj se svaki crnogoski student osjećao blizu kuće, iako je bio hiljadama kilometara daleko od iste. Sve to je dosta olakšalo proces adaptacije i već nakon prve godine sam se navikla na taj brz i strog način života i zapravo zavoljela Moskvu, njene tehnološke udobnosti, ogromna i raskošna prostranstva i beskrajne mogućnosti – kaže Anna.
Naša sagovornica planira da nastavi školovanje na način što će upisati master program za međunarodne odnose univerziteta Federico II u Napulju, a što će biti nakon toga, kuda će dalje da se usmjerava njena odabrana profesija, kaže da nije izvjesno.
N.Đ.
