Holandski slikar Vinsent van Gog preminuo je na današnji dan, 29. jula 1890. godine, dva dana pošto je pokušao da izvrši samoubistvo. Jedan od najcijenjenijih umjetnika, čije je djelo presudno uticalo na evropsko slikarstvo u traženju novog likovnog izraza, za života je prodao jednu sliku.
Vinsent van Gog rođen je 30. marta 1853. godine.
Oduvijek je volio da slika, ali za to niko od njegovih bližnjih nije imao razumijevanja, upisao je studije teologije i radio u rudniku. Iz rudnika je brzo „pobjegao” i inspirisan prizorima rudara i života radničkih porodica kasnije nalazio motive za svoje brojne slike.
Sedam godina je živio kao sveštenik u Hagu, a zatim je poslat da bude šegrt u jednoj prodavnici slika u Parizu. Tamo je stekao uvid u slikarstvo, pa se i sam zainteresovao za slikanje i poželio da postane slikar.
Ponašao se kao fanatik koji istovremeno traži i prima savjete sa svih strana. Tri mJeseca je boravio na akademiji u Antverpenu, kako bi nadoknadio svoje nedostatke u crtanju.
Međutim, njegova priroda ga je tjerala u Pariz, gdje ga je čekao voljeni brat Teo. Pred kraj svog života, poslednje četiri godine, Van Gog je radikalno promijenio svoju paletu i način rada: javljaju se svojevrsne arabeske u svežim, otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz grafike u fragmentima. Počinje da primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike konturiše tamnom bojom. Već 188. godine, izbacuje gotovo sliku za slikom. Uz to su se njegove boje pod mediteranskim nebom zažarile, zasijale i zablistale kao da je u njima svijetlo samog Sunca. Tada su nastali i čuveni „Suncokreti” kao i upravo taj izraz „Van Gogovski žuta boja”.
Poslednjih godina života živio je i stvarao u Arlu, koji ga je beskrajno inspirisao. Tada je pozvao u posjetu svog velikog prijatelja Pola Gogena, kako bi ostvarili davnašnji san svih slikara: da se okupe na zajedničkom radu napolju u prirodi.
Vrlo brzo se pokazalo, da između njih postoje nepremostive suprotnosti: sve je otišlo toliko daleko, da je jedne noći u diskusiji Van Gog u svom neuravnoteženom stanju navalio na Gogena da ga zakolje. Međutim, Gogen je uspeo da pobjegne, ali je Vinsent sam sebe kaznio, odsjekavši sebi uvo. Isječeno uho odneo je istog trenutka u javnu kuću, gdje je bio inače čest gost, a potom pada u težak i bolan grč epileptika.
Gogen se vratio u Pariz, a Van Gog u psihijatrijsku bolnicu. Svestan je da je u ludnici, ali između pojedinih nastupa strastveno radi – njegove boje kao da su dobile još više na intenzitetu. Bez predaha je slikao i crtao, grčevito radio. Radio je manijakalno, suludo, divlje. Želio je da radom pobijedi samo ludilo. Tada je inspiraciju našao u čempresima koje je neumorno slikao u tom periodu, a tada je nastala i čuveno „Zvjezdano nebo”.
Izvor: Nacionalna geografija