28.07.2019. u 10:22
Današnja gošća rubrike ,,U ogledalu” je književnica Isidora Bjelica. Isidora je rođena u Sarajevu 1967. godine, gdje je završila i gimnaziju. Fakultet dramskih umetnost završila je u Beogradu gdje je i magistrirala, a u kojem sad živi i radi. Udata je za Nebojšu Pajkića, sa kojim ima dvoje djece, Lava Grigorija i Vilu Evangelinu. Autorka je više od 40 knjiga, kao i nekoliko televizijskih formata, više pozorišnih komada i radio drama. Oprobala se i u ulozi režisera i reditelja. Kolumnistkinja je u više listova, a njena književna djela prevedena su na nekoliko jezika.
Naša sagovornica se ne libi da kaže šta misli i otvoreno govori o svim sferama života, pa je u medijima pominju i kao kontroverznu ličnost. Osim po svojim djelima, poznata je i po bogatoj kolekciji šešira. Otac Dimitrije Bjelica, šahista i novinar, ju je vaspitao da postane ultramoderna ličnost, dok ju je deda Dušan Đurović učio konzervativnim vrijednostima. Bio je predsjednik Udruženja književnika pa su u njihov stan dolazili Andrić i Selimović. Isidora je bila vezana za djeda i on ju je naučio da čita i piše kada je imala samo četiri godine.
Javnosti je poznata i njena borba sa kancerom, o čemu je otvoreno pričala proteklih godina. Rak jajnika joj se nekoliko puta vraćao. Ona je uvijek javno govorila o svojoj bolesti i svaki put izlazila kao pobjednik.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na ljeta u Bjelopavlićima sa djedom na porodičnom imanju, igre u voćnjacima, vinogradima, vožnju Zetom, putovanja sa tatom po šahovskim turnirima na kojima sam de fakto odrastala uz najveće velemajstore svijeta.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Da. Bio je to tekst za neki omladinski časopis i kupila sam knjige. Od honorara sam, kao tinejdžerka, najčešće kupovala knjige, ploče i saksije sa cvijećem.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na ljubavi. Ako se nešto ne radi iz ljubavi ne valja. Bilo da pišete, kuvate, bilo šta da radite, ako radite bez ljubavi, to je propast.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Knjigu ,,Dukljanska zemlja” mog djeda Dušana Đurovića. Film koji je veoma uticao na mene je ,,Dečko koji obećava”.
Koje jelo najviše volite?
– Trudim se da sam ,,open minded”. Volim različita jela i kombinacije. Mi, ljudi, često sebe ograničavamo vjerom u svoj ukus. Na početku svakom i kavijar i maslinke imaju čudan ukus, poslije ne možeš da se skineš. Hoću da kažem – volim sve, a što ne volim radim na tome da zavolim, jer to su samo navike.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Visoka svijest. I manjak taštine. Ljudi na niskom stepenu svijesti i koji su na ego tripu ne mogu istinski da vole.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Salvadora Dalija. Oživjela bih ga da bih se družila sa njim. Nije postojala zanimljivija osoba od njega.
Putovanje koje pamtite?
– Pamtim sva. Ona su pored pisanja moja najveća radost. Njegoš je rekao ,,ko ne putuje taj ne živi”.
Pjesma Vašeg života je?
– Ne bih se ograničala na jednu. Malo panka, malo fada, kubane, šansona. I obožavam operu.
M.S.
Foto: Privatna arhiva