MAGAZIN SLAJDER

SLAVKO KALEZIĆ U OGLEDALU: ,,Snovi koje si se usudio da sanjaš, zaista se ostvaruju”

21.07.2019. u 6:15

 

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je crnogorski multimedijalni umjetnik Slavko Kalezić.

Rođen je 1985. godine u Podgorici. Nakon Filološke gimnazije ,,Slobodan Škerović”, 2004. godine upisao je Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Bora Stjepanovića. Završio je prvu godinu specijalističkih studija (odsjek gluma), a pored Glume specijalizovao je predmete Glas (solo pjevanje) i Ples. Magistarske studije okončao je, takođe, na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, a tema magistarskog rada bila je ,,Značaj pokreta kao glumačkog sredstva u teatru XXI vijeka”.

U Crnogorskom narodnom pozorištu, čiji je stalni član od 2008. godine, istakao se u predstavama: ,,Art export” (reditelj: Lidija Dedović), ,,San ljetnje noći”, (reditelj: Paolo Mađeli), ,,Večera budala” (reditelj: Božidar Đurović), ,,Ovo nije što mislite da jeste” (reditelj: Dalija Aćin), ,,Gorski vijenac” (reditelj: Diego de Brea), ,,Očevi su grad(ili)” (reditelj: Boris Liješević), ,,Allegretto Albania” (reditelj: Idriz Đokaj), ,,Šćeri moja” (reditelj: Ana Vukotić), ,,Bura” (reditelj: Dejan Projkovski), ,,Zimska bajka” (reditelj: Dino Mustafić), kao i u operama ,,Balkanska carica”, u režiji Radmile Vojvodić i ,,Artilerija rustikana”, Muzičke škole „Vasa Pavić“ iz Podgorice.

Pored predstava u matičnoj kući, igrao je u projektima drugih teatara, te u filmovima crnogorskih,  ruskih i francuskih reditelja i serijama „Budva na pjenu od mora“.
Sarađivao je sa UNICEF-om kroz dva projekta, akcija ,,Svi u vrtić!” i dramsko-plesni performans ,,Ja sam Nada” gdje je dijelio scenu sa britanskim glumcem Nikolasom Lindhurstom.

Muzički put ovog svestranog umjetnika vodi u ,,X Factor Adriju”, zatim ,,San o vječnosti”, kako glasi ime debitantskog albuma, singlove ,,Muzu”, ,,Krivac”, ,,Ljuljaj me nježno” u rimejk i engleskoj verziji, ,,Feel the love”, ,,Freedom”, ,,Sudnji dan”, ,,El Ritmo”, ,,Moonlit night”,  predstavljanje Crne Gore na ,,Pjesmi Evrovizije” 2017. godine u Kijevu sa numerom ,,Space” i britansku verziju ,,The X Factora” u kojem mu je mentorka bila Nikol Šerzinger.
Nakon učešća na ,,Pjesmi Evrovizije”, dobija pozive za evrovizijska gostovanja u mnogim gradovima svijeta, od Sidneja, Melburna, Njujorka, Kejptauna, Stoklholma, Madrida, Londona, Lisabona do Tel Aviva.
Sve to njegova je istina, pa 2018. godine objavljuje knjigu pod nazivom ,,Moja istina”.

Za MNE magazin otkriva da je u velikom kreativnom procesu i da je njegov multimedijalni projekat ,,Moja istina” prošao na konkursu sufinansiranja programa i projekata od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2019. godini koji svake godine raspisuje Ministarstvo kulture Crne Gore.  Pred kraj godine će, otkriva on, Crnoj Gori podariti poseban autorski projekat koji je inspirisan njegovom knjigom ,,Moja istina” ,,koja je izazvala predivne reakcije i kritike”.
Njegov život ogleda se u jednoj riječi, koju pominje u djetinjstvu i u pjesmi – sloboda. Njegov posao ogleda se u predanosti i upornosti. Njegova ljubav ogleda se u povjerenju i razumijevanju. Pjesma njegovog života ogleda se u stihu ,,snovi koje si se usudio da sanjaš zaista se ostvaruju”.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Podijeliću sa dragim čitaocima MNE magazina dio teksta koji sam napisao u svojoj autobiografskoj knjizi ,,Moja istina”:

Djetinjstvo je govorilo iz mene. Slobodni dječak. To bezbrižno djetinjstvo. Kada ništa okrutno ovoga svijeta nisam osjećao. Dovoljno mi je bilo da izađem na livadu i mirišem bijele rade. U mojim Begovinama.

Stranice prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Svevremenosti. Čovjek treba da se sjeća. Prošlost nas podsjeća na to gdje smo bili i šta smo mogli. Suočava nas sa realnošću i mjeri kvalitet života. Selo iz kojeg potičem je uvijek mirisalo na slobodu. Uprkos mnogobrojnim ljudskim dušama koje su besmisleno lutale tim istim mjestom.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Naravno da se sjećam. 2003. godine sam radio u odmaralištu ,,Dom solidarnosti” u Sutomoru; na recepciji odmarališta i kao prevodilac. Potrošio sam ga na pripreme za naredni razred koji je trebalo da pohađam.

Na čemu insistirate u poslu?

– Poštovanje etike. Preuzimanje odgovornosti. Dolazak na vrijeme. Predanost radu. Upornost. Bezuslovno posvećivanje materijalu na kojem se radi.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Wow. Mnogo je knjiga koje sam pročitao i filmova koje sam odgledao. Preporučio bih jedan od mojih omiljenih mjuzikala ,,The Dreamgirls”, a što se tiče knjiga preporučujem knjigu ,,Soulfood” koju je napisala moja draga prijateljica i pisac Žana Poliakov. Volim literaturu koja se bavi modernom psihologijom.

Koje jelo najviše volite?

– Vodim računa o zdravoj ishrani. Obožavam sve što je napravljeno od raznog povrća. Volim morske plodove. Jedno od omiljenih jela je riža sa gamborima i pečurkama u sosu od paradajza. 

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Da se ,,sokovi podudare” između dvije osobe. Kad se to desi onda je presudno povjerenje i razumijevanje.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Merilin Monro. Vječita inspiracija i misterija. Posebno zato što je moja majka obožava.

Putovanje koje pamtite?

– Mnogo sam putovao proteklih godina. Svako putovanje je posebno i dragocjeno. Izdvojiću put u Južnu Afriku. To se može samo doživjeti. Jedva čekam da se vratim tamo!

Pjesma Vašeg života je?

– ,,Somewhere over the rainbow” u izvođenju Džudi Garland.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva