9.06.2019. u 10:46
Život Danijele i Saše Mujović već dvije i po godine protiče čarobno otkako je u njihov svijet došao maleni Maksim. Dječak će u oktobru dobiti brata, a, pored toga, lijepa vijest za slavlje je i nedavni Sašin izbor za dekana Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
Za njih je porodica ključ svega. Ispričali su u razgovoru za naš portal da bez obzira na, čini se, nikad brži način života, trude se da su što više na okupu.
-Bez fizičke prisutnosti porodica je osuđena na otuđivanje i udaljavanje članova. Ne dozvoljavamo da se to desi, ako treba, i po cijenu karijera – istakli su oni.
Uz dobru organizovanost, sudeći prema njihovim riječima, sve se postiže. Pred Sašom su ozbiljni izazovi, jer ne samo što je nedavno izabran za dekana Elektrotehničkog fakulteta, već je i najmlađi član Senata UCG. On kaže da biti dekan ETF-a i njegov predstavnik u Senatu je, iznad svega, privilegija i neizmjerna čast.
Poslovni izazovi
-Povjerenje koje sam dobio od svojih kolega i Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore me čini ponosnim, ali i obaveznim da dam najbolje od sebe kako bih isto opravdao i kako bi Elektrotehnički fakultet nastavio kontinuitet uspjeha. Imajući na umu da je moje sazrijevanje i naučno napredovanje u najvećoj mjeri vezano za Elektrotehnički fakultet, to je moja želja za njegovim prosperitetom još veća – rekao je on.
Dodaje da je sigurno da su mu u ovim godinama motivacija i spremnost na punu posvećenost poslu najveći saveznici, te se nada da će biti dovoljno jaki da kompenzuju nedostatak iskustva.
– Obavljati u isto vrijeme dvije esencijalno važne funkcije za fakultet je sve samo ne jednostavan zadatak. Ako se svemu dodaju i moje redovne nastavne aktivnosti, rad sa studentima i naučno istraživački rad, postaje vam jasno koliki mi izazovi predstoje u narednom trogodišnjem period – priča on.
Odgovarajući na pitanje na koje učinke, odnosno naučne radove ili projekte je do sada najviše ponosan, istakao je da je naučna oblast kojom se bavi – elektroenergetski sistemi, veoma zahtjevna sa aspekta naučno istraživačkog rada i uglavnom je tijesno povezana sa značajnim finansijskim sredstvima kojima morate raspolagati, ako želite ,,krupne” naučne rezultate. Takvi rezultati su, takođe, navodi on, najčešće plod timskog rada i učešća na projektima, koji okupljaju referentan konzorcijum partnera.
-Nažalost, sa finansijskog aspekta Crna Gora nije i ne može biti konkurentna većini evropskih zemalja, što je otežavajuća okolnost koja iziskuje od naučnika dodatne napore i najčešći odlazak u inostranstvo. Koristeći resurse Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, pripremio sam doktorsku disertaciju, na koju sam posebno ponosan, jer je rezultat predanog petogodišnjeg rada. Kasnije, publikovao sam veliki broj naučnih radova, od kojih izdvajam njih 13 objavljenih u poznatim svjetskim časopisima sa SCI liste, dva rada koja su našla svoje mjesto u monografijama priznatog izdavača Springer-a I nekoliko konferencijskih radova- kaže on.
Trenutno učestvuje u najvećem projektu Jugoistočne Evrope, H2020 projektu CROSSBOW, koji se bavi najsavremenijom problematikom u oblasti elektroenergetike.
-Veliko mi je zadovoljstvo i to što je pod mojim mentorstvom diplomiralo 50 studenata Elektrotehničkog fakulteta, njih petoro je magistriralo, dok ovih dana i moj drugi kandidat stiže do doktorske titule –istakao je on.
Danijela priča da njen suprug živi asketski. Njegov radni dan počinje u 5 sati, u 6 sati je na treningu, a u 8 časova na poslu.
– Nakon radnog vremena posvećuje se nama tako da mu zaista treba puno energije – kaže Danijela.
Jasni prioriteti
Kada je riječ o njenoj karijeri otkad zna za sebe, navodi ona, radi više poslova. U TV novinarstvu je od 18 godine. Scena i javni nastup oduvijek su je privlačili, a taj posao, kaže ona, morate da volite, u suprotnom, nećete izdržati.
– Stresan je i naporan, ne poznaje radno vrijeme i zahtijeva odricanja. Uporedo sa radom na televiziji, diplomirala sam marketing i odnose sa javnošću, razvila niz malih biznisa, ali se novinarstva kao prve ljubavi nikada nisam odrekla…Tu je televizija, modna agencija, ali i jedan moj mali privatni biznis u čijem je fokusu nehiruško oblikovanje tijela i njega lica. Ipak, nisam karijerista, radim u mjeri koja mi prija, a od kada sam rodila Maksima, organizujem se tako da on ne osjeti moje odsustvo, a puno toga obavljamo i zajedno – rekla je ona.
Zbog posla i porodice, kaže Danijela, njen društveni život ozbiljno trpi.
– Prioriteti su bili jasni – ističe ona, uz osmijeh.
Dok razgovaramo, Maksim se zabavlja sa svojim igračkama u sobi i pokazuje nam neke omiljene. Tu je autić, ali obožava da slaže i kockice –sa majkom i ocem. Danijela i Saša su, kako pričaju, dugo čekali Maksima i silno željeli. Jednog januarskog zimskog sunčanog ponedeljka, prisjećaju se oni, zajedno sa Maksimom rodili su se i neki novi Saša i Danijela koji su roditeljstvo i sve što ono nosi sa sobom stavili ispred i iznad svega.
– Prvi susret sa njim bio je čaroban, kao i sve što je uslijedilo u narednih dvije i po godine- kažu oni.
Dječak je, prema njihovim riječima, navikao na pažnju i stalno prisustvo roditelja. Kako navode, sreća mu se tako jasno ocrtava na licu uvijek kada su njih troje u nekoj zajedničkoj akciji.
– Liči na mamu i već sada pokazuje 80 % njenog karaktera dok je od tate ,osim fizičkih karakteristika, naslijedio i pedantnost i energičnost- rekli su njegovi roditelji.
Što se vaspitavanja tiče, insistiraju da bude srećno dijete koje odrasta u prirodi i na svježem vazduhu, ali ne na uštrb discipline i kulturnog ponašanja. Ne žele, kažu oni, da se jednog jutra probude i shvate da su odgajili bahatog i razmaženog klinca koji bez roditelja nije sposoban da uzme ni času vode.
Komentarišući kako se osjeća što će da postane po drugi put majka,Danijela kaže – divno, jer zaista uživa u majčinstvu i zna da će drugo dijete od nje napraviti još bolju majku, a od Maksima bolje dijete i sina.
-Zašto ovo kažem? Jer sam svjesna koliko sam slaba na njega i koliko mu nekad, znajući da griješim, popuštam i dozvoljavam da uradi to što je zacrtao. S druge strane, kao i svako dijete, on to koristi i naravno, pokušava pomjeriti granice. Dijete koje odrasta u punoj kući, uz brata ili sestru, sjutra je srećnija i kvalitetnija osoba koja je naučila da dijeli kako emociju tako i ono materijalno-rekla je ona.
Maksim, dodaje, još uvijek nije svjestan da će, naravno, ako Bog da, u oktobru dobiti brata.
-Govori o tome, ali vidim da baš i ne zna najbolje šta to zapravo znači. Moj zadatak je da dam sve od sebe da Maksim bebu prihvati najbolje moguće, te da se ni u jednom momentu ne osjeti zapostavljenim. Majke znaju koliko tako nešto nije jednostavno, ali daću sve od sebe da uspijem u njihovom zbližavanju, kako dok su jako mali, tako i kasnije tokom odrastanja-istakla je ona
Porodične vrijednosti
Danijela i Saša grle Maksima, a on im uzvraća poljupce. Govoreći o tome kada su, zapravo, shvatili da su jedno za drugo i da žele zajedno da koračaju kroz život, Danijela kaže da su se upoznali posredstvom zajedničkih prijatelja. Prije braka bili su u vezi dvije godine.
-Taj period je bio i više nego dovoljan da shvatim da je on sve što jedan muškarac treba da bude, te da, zaista, želim da baš on takav kakav jeste bude čovjek sa kojim ću graditi budućnost, porodicu i dom. Pošten je, plemenit i emocionalno stabilan, muškarac za ponos- rekla je Danijela.
Saša dodaje da će samo reći da je ona žena sa stilom, neodoljivom harizmom i energijom.
-Otmena je, ima dušu, nju je lako voljeti – rekao je on.
Na odlasku iz doma Mujovića Maksim nas pozdravlja i ugovaramo sljedeći susret- kada stigne novi član ove porodice.
N.Đ.
Foto: B. Šekularac