Kraj ove pozorišne sezone u Crnogorskom narodnom pozorištu obilježila je sinoć premijera predstave ,,Hamlet” na Velikoj sceni.
Režija Ane Vukotić, dramaturgija Boža Koprivice, prevod Zorana Paunovića, koreografija i gluma Sonje Vukićević, scenografija Svena Jonkea (NUMEN) i Vanje Magića, kostimografija Lea Kulaša i njegove asistentkinje Line Leković, muzika Antonija Pušića (Ramba Amadeusa) i Didžital Mandraka, izvršna produkcija Nele Otašević, te dizajn svijetla i projekcija Ivana Lušičića Liika i Miomira Malovića bili su izvanredni.
Aplauzom su na kraju predstave pozdravljeni i glumci Momčilo Otašević u ulozi Hamleta, Dejan Ivanić u ulozi Klaudija, Ana Vujošević u ulozi Gertrude, Ana Vučković u roli Ofelije, Zoran Vujović u ulozi Polonija, Petar Burić u roli Laerta, Aleksandar Radulović u ulozi Horacija, Petar Novaković u roli Gildensterna, Dušan Kovačević u ulozi Rozenkranca, Aleksandar Gavranić u roli Fortinbrasa, Sonja Vukićević i Jelena Minić u ulozi Grobarki.
Odličan uvod u predstavu napravili su sami glumci koji su simbolikom djela ,,Hamlet” hodali po scenskom groblju u mraku, dok je publika sijedala i zauzimala mjesta.
Polazište u ovoj predstavi bila je mišolovka. Mišolovka je i postavljanje samog ,,Hamleta” na scenu, jednog od kapitalnih djela ne samo engleske književnosti, već i svjetske. Djelo preneseno na ,,daske” i ,,ekrane” širom svijeta bezbroj puta. Hamlet engleskog pisca Vilijama Šekspira koji je radnju postavio u Danskoj, Hamlet s kojim su se hvatali u koštac velikani engleske pozorišne scene, od kojih je najupečatljiviji trag ostavio Lorens Olivije. Mnogo je u ,,Hamletu” malih mišolovki koje vrebaju iza svakog ćoška. Mišolovka je postavljena i za one kojih se ova tema tiče, odnosno, koji su uzrok, jer ,,nešto je trulo u državi Danskoj”. ,,Što s onim koji ne zna da se kaje?”, pita se Klaudije. Ono što ostaje još dugo u mislima nakon predstave jeste rečenica ,,Danska je tamnica. Onda je i svijet tamnica. I te kakva! U njoj ima mnogo zatvora, ćelija i kula; a Danska je jedna od najgorih.” Upečatljiva je i hamletovska poezija o ljudima kao crvima, ,,debelom kralju i mršavom prosjaku”.
Dramaturg Božo Koprivica kazao je da je ,,Hamlet” glad za slobodom i apsolutnom iskrenošću, pobuna protiv tiranije, ali ovaj ,,Hamlet”, po njemu, je i poezija.
Za Ramba Amadeusa, Hamlet je najveći ekolog, jer, kako ističe, glavni uzrok uništavanja planete su čovjekova pohlepa i nemoral, a smrt jednog društva počinje onog trenutka kad pojedinac postane indiferentan.
Ana Vukotić nakon premijere rekla je za MNE magazin da koncept groblja upozorava na to da ,,žrtvujemo mlade ljude”.
– Nije slučajno da na proscenijumu držim više od pola sata Ofeliju koja je mrtva i da nam tom proscenijiumu koji ulazi u publiku zapravo leže mladi ljudi. Htjeli smo da postavimo pitanje svima: Šta je tretman mladih ljudi danas? Koliko se na njima oslanjamo? Šta ti mladi ljudi danas jesu? Jesu li oni zapravo u stanju da preuzmu odgovornost u odnosu na to u kakvim okolnostima se formiraju, odrastaju i obrazuju? – objasnila je za naš portal Vukotić simboliku groblja na sceni i simboliku onoga što je sahranjeno na njemu.
Dodala je, kao odgovor na pitanje MNE magazina ,,Da li je Danska u ovom slučaju sinonim za Crnu Goru ili svijet uopšte?”, da joj je bilo zanimljivo da je Danska toga vremena imala isti problem kao Crna Gora danas.
– To prepoznajem, da su i oni rađe htjeli da budu žrtve svoje istorije nego akteri. To je nešto što je, čini mi se, i Šekspira učinilo tako zanimljivim i univerzalnim piscem u svim vremenima, jer je to korijen, kontekst i vrijeme iz kojeg je on stvarao. Što se tiče tema koje nosi ,,Hamlet”, mislim da nismo izgubili ništa u ovoj vrlo radikalnoj adaptaciji, da smo ostavili sve važne emocije, sve važne teme, ali da smo i postavili niz pitanja koja nam se čine vrlo bitna za današnje društvo, ne samo u Crnoj Gori nego i šire – kazala je Vukotić za MNE magazin.
Momčilo Otašević nakon premijere za novinare je rekao da je ,,srećan, zadovoljan i ispunjen” i objasnio kako je gradio lik.
– Trebam prvo sebe da nađem. Ja kad sebe nađem, lako ću naći ulogu, ali muka je sa sobom se suočit’. A ne smiješ sebi reći da si dobar, jer ako sebi kažeš da si dobar, gotovo je. A ne smiješ sebe ni previše kritikovati. Onda je teško naći tu mjeru u životu. E, isto je tako teško naći tu mjeru na sceni. Toliko je bilo izazovno i lijepo, toliko iz tog straha, ,,da nije straha”, što Hamlet kaže, može izaći i dobrog. Srećan sam što sam imao čast da igram Hamleta i što je to sa Anom, sa ovim ljudima, sa mojim ,,klasićima” – prenio je utiske Otašević.
Pozorišni kritičari Bojan Munjin i Aleksandar Milosavljević nakon premijere u CNP-u za novinare su prenijeli utiske i bili složni u jednom – napravljena je dobra predstava Crnogorskog narodnog pozorišta.
Munjin je rekao da ovo pozorište može biti ponosno na predstavu koju je stvorilo.
– Što se tiče same predstave, njena energija izvire iz samog ambijenta, strašne ledene bajke u dobru i zlu, i to se vidi preko čitavog niza, kako glume tako i vizuelnih efekata koji su u ovoj predstavi dominantni i muzike i dijabolične scenografije. Sve to zajedno čini utisak podzemlja koje možemo razumjeti i kao podnožje našega života. Živimo na površini, radimo svoje poslove, čini nam se da stvari idu kako idu više-manje po nekoj rutini, ali, ispod svega toga je ovo crno podzemlje gdje ti se čini da zlo u svojim svim mogućim varijantama caruje. Predstava govori o tome i mislim da to radi na efektan pozorišni način. Snaga pozorišta je večeras došla u prvi plan i mislim da upravo tome pozorište i služi. Možemo sa takvim pozorištem definitivno biti zadovoljni. Nešto smo veliko doživjeli večeras – smatra Munjin.
Milosavljević je mišljenja da ova predstava ,,apsolutno komunicira i van Crne Gore”.
– Ana zna da ,,Hamleta” svi znaju i ne opterećuje se time da nas kroz svaki detalj uvjeri da je ona to studiozno čitala. Ona shvata suštinu vječitog sukoba između dobra i zla i pokazuje to narastanje zla i pokazuje kako zlo trijumfuje, a kako Hamletova žrtva biva uzalud. To čini na uvjerljiv način, sa snažnim glumačkim ansamblom. Veoma mi se dopao prevod Zorana Paunovića. Odlična je i scenografija koja diše ritmom predstave i na kraju prodiše punim plućima zla – rekao je o predstavi nakon premijere Milosavljević.
Predstavu su sinoć, između ostalih, gledali i premijer Duško Marković, sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Ana Medigović, te direktor Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana-Crne Gore Sejran Mirzazada.
Za ovu predstavu već vlada veliko interesovanje, pa su reprizna izvođenja zakazana za 5, 6. i 7. jun.
B.R.