U kontekstu hrišćanskog učenja i Biblije, golotinja je predstavljala prvu posljedicu koju su Adam i Eva osjetili zbog svog grijeha. Danas, pak, predstavljena kroz različite sfere ljudskog djelovanja u različitim kulturama, od umjetnosti i medija do pornografije, ima različite namjene i tumačenja.
Ukoliko zanemarimo praktični i antropološki aspekt nošenja minimuma odjeće u zavisnosti od klime i kulture, golotinja je oduvijek imala posebnu ulogu u umjetnosti. Skulptura nagog tijela ukorijenjena je u tradiciji još od antičke Grčke. Mikelanđelov David jedan je od simbola renesanse, a tematiku ženske senzualnosti su obrađivali skoro svi velikani slikarstva s početka 20. vijeka, poput Klimta, Matisa, Modiljanija i Šilea.
Ni suvjereni vladar moderne kemp umjetnosti Džef Kuns nije zaobišao seksualnost i nago tijelo, a sopstvenu golotinju je čak koristio i u promotivne svrhe i to u sklopu intervjua za Vanity Fair magazin. Tu dolazimo do pristupa koji mediji imaju prema ovoj temi, kao i dopuštenom stepenu slobode, ali i strani eksploatacije koja se čini sa ciljem senzacionalizma i čitanosti.
U odnosu na to kako je mediji tretiraju, golotinja je svakako dihotomna – postoje oni koji obrađuju ovu temu iz analitičkog, liberalnog pristupa i oni koji će lešinarski rastrgnuti, kao što je poslednji slučaj reperke Igi Azaleje zbog procurjelih fotografija. Nešto što je bio intimni momenat, danas je vulgarno predstavljeno svijetu. I upravo u ovom različitom pristupu golom ljudskom tijelu, mediji doprinose oblikovanju društvenog odnosa prema ovom važnom fenomenu.
Kako društvene mreže predstavljaju svojevrstan digitalni medij, oni imaju sopstvenu politiku, koja je često zapravo vrlo fluidna. Tako, na primjer, prema pravilima Instagrama, golotinja je zabranjena…, mada su fotografije sa ožiljcima nakon operacije raka dojke i žena koje doje djecu dozvoljene. Golotinja na slikama i skulpturama je takođe okej…
Razgraničavanje seksualnosti, umjetnosti i prodaje (kao što je slučaj u advertajzingu) dolazi na tanak led. Dodatno se nameće pitanje relativizma, odnosno toga ko su autoriteti koji postavljaju granice. Dolazi se i do pitanja bunta, odnosno razotkrivanja tijela u sklopu društvene revolucije i liberalizacije, kao što je to bio slučaj sa hipi pokretom.
U toj konfuziji pitanja, na kraju kao ultimativno ostaje da li treba da cenzurišemo golotinju? Odgovor je: apsolutno ne. A razlozi? Pored slobode u umjetničkoj ekspresiji, tu je prije svega zdrav odnos prema prirodnosti tijela, jer, na kraju krajeva, upravo golotinja predstavlja savršen test nivoa samoprihvatanja.
Izvor: Noizz.rs/piše: Vanja Ratković