ART PREPORUKA

NA DANAŠNJI DAN ROĐENA JE DESANKA MAKSIMOVIĆ: I pjesmama o ljubavi suđeno je da potamne

Na današnji dan, 16. maja 1898. godine, rođena je srpska pjesnikinja, član Srpske akademije nauka i umjetnosti, Desanka Maksimović.

Rođena je u selu Rabrovica kod Valjeva, a ubrzo se, zbog očevog premještaja cijela porodica preselila u Brankovinu, gdje je njen otac radio kao nastavnik u školi.

Gimnaziju je završila u Valjevu, da bi nakon toga upisala Filozofski fakultet u Beogradu. Udala se za glumca i pjesnika Sergeja Slastikova 1933. godine, sa kojim je imala skladan i srećan brak, ali bez djece.

Nakon školovanja radila je kao profesor srpskog jezika u nekoliko škola. Prvo je bila profesor u Obrenovačkoj gimnaziji, zatim u Trećoj ženskoj gimnaziji u Beogradu, da bi bila premještena u učiteljsku školu u Dubrovniku, gdje je provela godinu dana.

Desanka je svojim djelima osvojila veliki broj nagrada, među kojima su i Vukova nagrada, Njegoševa nagrada i nagrada AVNOJ-a, a izabrana je i za počasnog građanina Valjeva.

Neki od njenih najljepših citata:

-Voljela bih da ne vjerujem da će mi srce za tobom proći kada budeš jednom otišao.

– Sve na svijetu biva najprije klica, pa stabiljka, pa pupoljak, cvijet, i najzad plod. I pjesmama o ljubavi suđeno je da potamne, da pređu iz soprana u alt, da iz začaranosti, začuđenosti, strepnje i čežnje, pređu u sumnju, u prekor, u tugu.

– Govori tiho. Ptice noćas blizu nas pjevaju i meni je žao da čuju kako u glasu nečijem ima suza.

-Kako je ljubav u životu žena stvar važna, u djelu žene pjesnika ona je najčešći sadržaj, najsnažniji podsticaj na pisanje, najzahvalnija inspiracija. Prvo se piše o tome da se želi voljeti, da je srce spremno da se preda; posle se pjeva da se voli, da se pati; i najzad se sjeća da se jednom voljelo. Tako kroz cijelo stvaralaštvo žene pjesnika ljubav se provlači kao svijetla nit, kao trag suze. Uz osjećanje ljubavi kod mene se vrlo često vezuje osjećanje prolaznosti, žaljenje za mladošću.

-Spokojstvo koje pjesnik osjeća posle ispjevane pjesme ima dušu šumskog mira.

-O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza bregova pobjeći od sebe.

-Mislim da djeca i oni koji tek izlaze iz djetinjstva ne vole da povjeravaju starijima svoja osjećanja. Njima su njihove prve tajne lake i slatke i čini im se da bi razgovor o njima mogao poremetiti neku ljepotu.

 

 

 

 

kud duga