Vina Pesic
PREPORUKA SPORT

ŠAHISTKINJA MATEJA POPOVIĆ: Šah, škola, druženje – sve se može uskladiti ako se vrijeme dobro organizuje

Mateja Popović, učenica osmog razreda OŠ ,,Štampar Makarije” u Podgorici, višestruka je prvakinja Crne Gore u šahu u svojoj kategoriji, a nedavno je  učešćem doprinijela pobjedi na školskom turniru u šahu na nivou osnovnih škola, pa je tako OŠ ,,Štampar Makarije” osvojila prvo mjesto ove godine.

Pored toga, Mateja bilježi brojne uspjehe i odlične plasmane na evropskim prvenstvima i drugim takmičenjima u šahu.

U razgovoru za portal Montenegro magazin, Mateja ističe da se, kada je u pitanju šah, najviše ugleda na velemajstora Nikolu Đukića, a ljubav prema ovom sportu javila se još u ranijem djetinjstvu, zahvaljujući njenom djedu.

-Za moju ljubav i interesovanje prema šahu, dugujem ogromnu zahvalnost mom djedu. On se amaterski bavi šahom, i kad sam bila mlađa naučio me je da igram šah, a već sa šest godina sam počela da treniram u šahovskom kljubu ,,Budućnost” – kaže Mateja.

Ona objašnjava da je za dobre rezultate i uspjeh, neophodan naporan rad i trud. Ističe da ima mnogo obaveza u školi i u vezi šaha, ali ih uspješno izvršava.

-Treniram pet puta nedjeljno u klubu, a radim i kod kuće. Čitam knjige o šahu, igram i online, a kada se pripremam za turnir, ligu ili takmičenje onda uzimam i individualne časove. Obaveza imam prilično mnogo, ali uspijevam da postignem sve. Šah, škola, druženje – sve se može uskladiti samo ako se vrijeme dobro organizuje – poručuje Mateja.

Naša sagovornica ističe da voli i da slika, te da joj je jedan od omiljenih predmeta u školi Likovno obrazovanje. To je, kako priznaje, njen drugi talenat.

Mateja kaže da želi da nastavi da se bavi šahom, ali da nije sigurna da će joj samo šah biti životni poziv, budući da joj se dopada i psihologija.

-Vjerujem da ću se baviti šahom u budućnosti, ali ne znam da li će to biti profesionalno. Želim da poslije srednje škole upišem psihologiju, jer je to poziv koji me jako privlači. Kao ni u šahu, ni u psihologiji nema jasnih granica, već granice postavljam ja – zaključuje Mateja.

 

D. Markuš