MAGAZIN PREPORUKA

INDIJA UVELA ČASOVE SREĆE U ŠKOLAMA: Promjene vidljive nakon mjesec dana

Dalaj Lama je na inicijativu vlade Delhija pokrenuo časove sreće u školama, kao revolucionarni projekat iz kojeg svi mogu nešto da nauče.

-Mi obrazujemo doktore, inženjere i računovođe koji su ambiciozni i konkurentni. Međutim, razmišljamo li o tome da li oblikujemo pristojna, dobra i ljubazna ljudska bića? – kaže C. S.

Ovo pitanje je natjeralo vaspitače koji rade u gradskoj vladi multimilionskog Delhija da preurede gradske državne škole koje, kao i u drugim djelovima zemlje, već godinama pate od trošne infrastrukture, lošeg obrazovanja i zanemarivanja.

Indija zauzima tek 133. mesto od ukupno 155 zemalja u Izveštaju UN o svjetskoj sreći za 2018. Poznata je po rigidnom obrazovnom sistemu koji vrši intenzivan pritisak na učenike da postignu visoke ocjene. Mnogi optužuju stres, anksioznost i veliku konkurenciju pri upisivanju prestižnih škola za veliku stopu samoubistava među učenicima.

U takvoj atmosferi, “časovi sreće” doživljavaju se kao veliki korak.

Časovi su uvedeni u 1.000 državnih škola u indijskoj prijestonici i sastoje se od vježbi meditacije, inspirativnih priča i aktivnosti. Oko 50.000 učitelja je obučeno, a skoro milion dejce prisustvuje časovima.

Kako zapravo izgledaju časovi sreće?

Inače bučna učionica u školi “Kautilja Sarvodaja Bal Viđalaja” je subotom ujutru potpuno tiha. Desetina učenika sjedi uspravno na svojim stolicama, zatvorenih očiju i sa rukama na kolenima. Jedini zvuk je zujanje ventilatora.

Udžbenika nema na vidiku. Na tabli piše “čas sreće” sa velikim smajlijem pored.

-Oslobodite svu napetost, fokusirajte se na disanje. Zamislite da radite nešto što vas zaista čini srećnim – govori učiteljica Akileš Čouhan dok prolazi kroz redove.

U susjednoj učionici, učitelj Muhamad Kan vodi studente kroz “vežbu zahvalnosti”. On je zamolio učenike, jednog po jednog, da duboko razmisle zbog čega se danas osjećaju zahvalno.

-Mama mi je skuvala ručak sa omiljenim povrćem. Zahvalan sam joj – kaže 11-godišnji Ankita.

-Otac me je odveo u park da igramo kriket. Zahvalan sam što provodi vrijeme sa mnom iako mora da radi svakog dana -kaže učenik Varun.

I mada je rano pričati o rezultatima, jer prošlo je tek mjesec dana od uvođenja “časova sreće”, ali neki kažu da se već može uočiti promjena.

-Već osjećam da mnogi učenici pokazuju više interesovanja. Mnogi sada redovno dolaze u školu i učestvuju više – kaže učiteljica Akileš za DW.

 

Izvor: B92