PREPORUKA SLAJDER

ZORAN ROGANOVIĆ U OGLEDALU: Djeca ne pamte ono što im kupite, već vrijeme provedeno sa njima

21.04.2019. u 6:17

Selektor crnogorske rukometne reprezentacije Zoran Roganović i trener Guifa iz Eskilstuna, današnji je gost rubrike ,,U ogledalu”. Roganović, koji već 16 godina živi u Švedskoj sa porodicom, rođen je 1977. godine na Cetinju gdje je i počeo karijeru u RK ,,Lovćen”.

Kaže da je relativno kasno počeo da trenira rukomet, sa skoro 17 godina, u ,,Lovćenu” kod Miška Popovića i Vaska Ćeranića, kojima je, kako ističe,  veoma zahvalan.

Nakon dvije godine u cetinjskom klubu  prelazi u ,,Mornar” iz Bara, a nakon te sezone igra dvije godine u beogradskom ,,Partizanu” koji je, kako kaže, ,,u to vrijeme bio najjači klub u regionu”.

Sportski put je našeg sagovornika kasnije vodio u Portugal, Grčku, Njemačku… Nakon sezone 2002/2003, koju je proveo u ,,Borcu” iz Banja Luke, otišao je sa familijom u Švedsku, gdje živi i danas sa suprugom Marijom i troje djece, Markom  (17), Nikolom (13) i Millom (5).
U Švedskoj je za 13 sezona, koliko je igrao u elit seriji za tri kluba H43Lund, LugiLund i u HK Malme, dao 2.348 golova, što ga je dovelo na mjesto strijelca sa najviše serija svih vremena u toj zemlji.

Skandinavija ga je, dodaje, naučila tačnosti i insistiranju na tome da se dogovor mora poštovati. Mnogo ulaže u putovanja, jer je to vrijeme koje porodica provodi zajedno i trenuci koje njegova djeca pamte.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Djetinstvo me asocira na familiju. Moju braću i sestre kojih, Bogu hvala, imam dosta. To druženje sa njima je nešto čega se uvijek rado sjećam.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Čini mi se da je to bila neka stipendija koju sam baš dugo čekao (svi znamo kakva je situacija kod nas 🙂 ), a potrošio sam je sa društvom.

Na čemu insistirate u poslu?

– U poslu mi je najbitnije da se ispoštuje dogovor i tu sam vrlo tačan. Možda me je život u Skandinaviji naučio tome, jer radeći sa njima sam naučio da je preciznost i poštovanje vremena najvažnije i ukoliko su obije strane takve, gotovo nikad ne dolazi do konflikta, odnosno nejasnih situacija.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Posljednjih dvije, tri godine čitam puno knjiga iz stručne literature. Zbog toga i nemam  vremena za čitanje beletristike. Odranije, preporučujem ,,Ubiti pticu rugalicu” od Harper Li. Uvijek rado pogledam film ,,Any given Sunday”.

Koje jelo najviše volite?

– Jedem uglavnom sve, ali ako moram da izaberem jedno jelo, onda neka to bude pastrmka.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Za pravu ljubav najpotrebnije je razumijevanje i podrška.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Pa, recimo, Mocarta. Zato što je umro mlad i ko zna šta bi sve još iskomponovao da je živio duže.

Putovanje koje pamtite?

– Kada sam u razgovoru sa njima primijetio da moja djeca pamte svaki izlet, svako putovanje na koje smo otišli zajedno, riješio sam da najviše ulažem u putovanja. Djeca se poslije izvjesnog vremena ne sjećaju kada ste im kupili patike ili igračku, ali putovanja, odnosno to vrijeme provedeno sa vama nikad ne zaboravljaju. Nešto najbolje što možete priuštiti familiji je izlet ili putovanje. Destinacija je nebitna, samo da ste zajedno.

Pjesma Vašeg života je?

– ,,Vivir mi vida” od Marka Entonija. Od domaćih bih izdvojio ,,Montenegro jazz”, grupe Perper, koja me baš uvijek vrati u ono srećno djetinjstvo.

M.S.

Foto: Privatna arhiva