ART SLAJDER
PREMIJERA U CNP-U: Aplauz za predstavu Gorana Bulajića ,,Smrt i djevojka“
Dug aplauz, tri povratka na bis i ,,bravo“ pratili su kraj premijernog izvođenja predstave Gorana Bulajića ,,Smrt i djevojka“ na otvaranju renovirane Scene Studio sinoć u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Ovaj komad, rađen po tekstu Arijela Dorfmana, otvara mnoga pitanja. Radnja se događa u Čileu, a mogla bi to biti bilo koja zemlja, bilo kojeg doba.
Scenografiju je radila Anka Gardašević, a kostime Jelena Đukanović. Izvršna producentkinja je Janja Ražnatović, dok glas iz offa pripada glumici Jadranki Mamić.
Ovaj komad govori o zločinu, kazni, korupciji, silovanju, mučenju, ratu, lustraciji, oslobođenju, pročišćenju, prevari, istini i laži, o pravdi, o smrti iznutra nakon torture i silovanja. Postavlja pitanja: Da li se može zaboraviti zločin i oprostiti, da li se žrtva silovanja i torture ikada može osloboditi toga ili postaje zauvijek zatvorenica? Na koji način doći do istine? Upozorava i na to da se žensko pitanje, pitanje silovanja i mučenja žene, ne smije staviti ,,pod tepih“.
Ovo je predstava rađena iz trougla – ugla žrtve, zločinca i advokata. Julija Milačić u ulozi, kako je rekla, najteže odigranoj u karijeri, Pauline Salas gleda kroz oči žrtve silovanja i mučenja doktora Roberta Mirande kojeg kroz vizuru zločinca potretiše sarajevski glumac Dragan Jovičić. Cijelu situaciju prate oči supruga Pauline Salas i advokata, budućeg ministra pravde Herarda Eskobara kojeg tumači Miloš Pejović.
A sve pokreće događaj jedne noći kada se suprug vraća kući i Paulina ispred kuće čuje glas doktora Mirande dok ga suprug, iz zahvale što ga je dovezao kada mu se na putu pokvario automobil, poziva u posjetu. Upravo taj glas u njoj pokreće bujicu sjećanja i emocija. To je čovjek koji je prije deset godina, uz još trojicu muškaraca, silovao i mučio mjesecima dok joj je preko očiju bio povez. Ona odlučuje da uzme pravdu u svoje ruke i, pod prijetnjom pištoljem, otvara pitanja o zločinu i kazni.
Zlokobni vjetar čuo bi se kad bi nadolazile ključne scene. Ogledalo u kojem čovjek vidi pravog sebe i od čijeg odraza se ne može pobjeći otvorilo je i zatvorilo predstavu. U prvoj sceni češljanje i držanje za stomak lika Julije Milačić Pauline Salas pred ogledalom poslužilo je kao pokušaj otklanjanja boli, a zadnja scena u kojoj skida simbolično crvenu haljinu sa sebe i kao oslobođenje.
Režiser Goran Bulajić novinarima nakon premijere je rekao da predstava prikazuje stanja svijesti.
– Krivica napreduje, kao i sve i tehnologija krivice je sve sofisticiranija i to je meni jedno od pitanja kojim se bavimo – kazao je Bulajić.
B.R.
Foto: Duško Miljanić
