Članovi Učeničkog parlamenta OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ u Baru, sa logopedicom Milicom Perić i pedagogicom Tanjom Vujović, juče su priredili javni čas u holu škole, povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu.
Učenici od šestog do devetog razreda imali su priliku da se informišu o ovom poremećaju koji je u porastu posljednje decenje u velikom broju zemalja. Ujedinjene nacije su 2007. proglasile 2. april kao Svjetski dan autizma. Procjenjuje se da u svijetu oko jedan odsto populacije ima autuzam. U Crnoj Gori nema preciznog podatka koliko djece ima autizam, ali nešto više od 200 njih je uključeno u inkluzivnu nastavu pri redovnim školama.
Članovi Đačkog parlamenta Ines Muslić, Dimitrije Pavlović, Anida Bosović, Aleksa Knežević i Vasilije Šoškić govorili su na javnom času o autizmu i o značaju prihvatanja raličitosti među vršnjacima.
– Često se za osobe s autizmom kaže kako su u svom svijetu. Međutim, one žive u istom svijetu kao i svi mi, samo ga doživljavaju na drugačiji način. Njihov svijet jeste malo drugačiji, ali je i plemenitiji od našeg – kazao je Aleksa.
Njegova drugarica Ines naglasila je da je naša slika o autizmu nepotpuna, ima dosta predrasuda, a jedna od njih jeste da osobe s autizmu ne mogu da se ostvare i uspiju u životu, što nije tačno.
– Da li ste ikada čuli za umjetnika koji precizno crta skice gradova a pritom se oslanja samo na svoje pamćenje? Njegovo ime je Stiven Vilšir – kazala je Ines i objasnila da je Vilšir, poslije vožnje helikopterom iznad Njujorka koja je trajala 45 minuta, na osnovu svog fotografskog pamćenja, nacrtao preciznu mapu Njujorka, a da nije izostavio nijedan objekat, kuće, ulice, itd.
Potom je o Vilširu prikazan dokumentarni film.
– Različitosti jesu ono što nas obogaćuje, kao što je rekla Templ Grandin, najpoznatija žena s autizmom, po kojoj je snimljen film. Ovom svijetu su potrebni različiti umovi, svi oni imaju posebne sposobnosti i vještine koje neko drugi nema i tu različitost treba njegovati – rekla je Anida.
Na kraju su učenici napisali poruke podrške osobama s autizmom, ubacili su to u specijalnu „kutiju podrške“ u plavom, pošto je plava boja zaštitni znak ovog dana. A mnogi učenici i nastavnici bili su u plavom i donijeli mnogo plavih balona.
Ovim uspješnim javnim časom pokazali su da su spremni da, kako je rekao Aleksa, grade bolje društvo za sve i da svi zajedno možemo mnogo toga da uradimo kada postoji malo volje i mnogo ljubavi.