ART PREPORUKA

KNJIŽEVNOST: Andrićeve “femme fatale”

Ivo Andrić je o ženama pisao sa velikom ljubavlju, zato ne treba da nas čudi brojnost i raznolikost njegovih junakinja. Iako ih je pisac oblikovao po tradicionalnom modelu, podario im je izuzetnu ljepotu i osobine kojima nadmašuju muškarce. One su akteri bez kojih nema zapleta, a često su i glavni likovi.

Ipak, ne može svaka lijepa žena biti fatalna. Po definiciji, femme fatale su kobne žene kojima su date ljepota i zavodljivost. One izazivaju nesavladivu strast kod muškaraca čime ih dovode u opasne situacije.

Andrić će u svojim djelima odstupiti od ustaljene definicije fatalne žene. Njegove žene nijesu svjesne zavodnice koje koriste svoju moć da bi potčinile muškarce – one nijesu antijunakinje. Prikazane su kao neugledni djevojčurci koji preko noći postaju vanserijske ljepotice. Njihova ljepota je prokletstvo, jer će zbog nje te žene stradati. Neke od njih postaju žrtve ubica, druge izvršavaju samoubistva, a mnoge umiru u mukama.

Kod Andrića su žene pasivne usred svih katastrofa koje izazivaju. One bivaju upotrijebljene kao stvar ili sanjane kao ideal, ali same po sebi niti šta daju, niti šta prihvataju. Žene o kojima Andrić piše nijesu sposobne da uzvrate osjećanja koja u drugima bude. One ne mogu da se ostvare, jer nijesu svoje – one su samo povod za tuđe reakcije.

FATALNU ŽENU ŽELIŠ I KAD JE NEMAŠ

Andrićeve fatalne žene su neuhvatljive, jer su ili san ili noćna mora. One su objekat obožavanja. Kao takve, one su pasivne i ne doprinose fami koja se oko njih ispreda. One tu pažnju ne žele na onakav način na koji im se ona pruža.

Andrićeve žene bi zapravo željele da budu obične, kao i sve druge, ali im karte, koje im je dodijelila sudbina, to ne dozvoljavaju. Stiče se utisak da se one nikada nijesu ni pogledale u ogledalo da bi objasnile sebi zašto im se dešava sve što im se dešava. One su dovoljne same sebi.

Tragičnost Andrićevih fatalnih žena krije se u neusaglašenosti njihove pojave i naravi – one su spolja rasne i obdarene, ali su unutra krhke. Neke od njih su lomljive kao staklo, dok su pojedine izrazito inteligentne ili emotivno hladne. Međutim, ni pamet ni distanciranost nijesu osobine koje muškarci priželjkuju kod lijepih žena. One su u njihovim očima jedino erotične, čak i onda kada se same tako ne osjećaju, niti ponašaju.

ZAŠTO SU ANDRIĆEVI ŽENSKI LIKOVI POGUBNI?

Odgovor na ovo pitanje se krije u činjenici da su one po pravilu strankinje ili došljakinje. One su vjesnici novog i donosioci nepoznatog. Svakako, odskaču od sredine u koju ih je pisac smjestio. Takođe, one ne djeluju po svome, već po diktatu neke moćne mračne sile, tako što ruše sve oko sebe, tumbaju ustaljene tokove naopačke, a pritom i same stradaju.

Kod Andrića su žene pojedinci koji su stavljeni nasuprot kolektivu. Na Andrićeve žene kolektiv se obrušava sadizmom, patološkom ljubomorom, zavišću i mržnjom. Žene su opasna sila koju obožavaju i koju krote svojom surovošću:

-U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili rađanjem, ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i jednom i drugom, onda treba ubiti ženu -pripovjetka ,,Anikina vremena”.

KO SU, ZAPRAVO, ANDRIĆEVI ŽENSKI LIKOVI?

U ranim pripovjetkama Iva Andrića, koje pripadaju početnoj fazi njegovog stvaralaštva, žene su duboko nesrećne i bez dovoljno slobode. Radnja tih ranih pripovjedaka je smještena u prošlost, u orijentalnu Bosnu, u kojoj nam se žene predočavaju kao demonska bića koja imaju moć nad nagonima muškaraca. Svojom ljepotom one bude muške erotske nagone, ali se strasti prema njima razvijaju u mržnju – nikako ne dosežu do ljubavi.

Stiče se utisak da kod velikog pisca, kakav je Andrić, u priču uspijevaju da prodru samo krajnosti: ili tipski muškarci ili izuzetne žene.

Običnoj ženi i vanserijskom muškarcu kod Andrića nema mjesta….

Andrić nam je ponudio mit o fatalnoj ženi koji nam priča više o onima koji tu ženu žele nego o njoj samoj. Ona ostaje neizrečena, uprkos majstorstvu pisca. Veliki je razdor između slike o ženi i stvarne žene. Femme fatale je vizija muškog sna – veo u koji muškarac umotava ženu, da bi joj sudio, a sam sebe zavaravao.

 

Izvor: Snežana Marković – iserbia.rs

kud duga