PREPORUKA ZANIMLJIVOSTI

HIMBU: Pleme u kojem svako ima svoju pjesmu uz koju se rađa i umire

Foto: Nickolay Vinokurov / Shutterstock.com

U Africi postoje nevjerovatna plemena koja žive daleko od onog što nazivamo uređenim svijetom i od njegovog uticaja. Žive i poštuju pravila svojih predaka, stara vjekovima unazad. Neka od njih su zaista posebna i poprilično fascinantna.

Jedno od takvih je i pleme Himba, koje je mnogima zapravo jedno od najintrigantijih (a nekima i jedno od najinspirativnijih) živućih plemena. Ovo pleme nastanjuje sjeverozapad Namibije i broji između 20.000 i 50.000 pripadnika. Za mnoge je ovo ujedno i najljepše afričko pleme, a tu titulu mogu da zahvale ženama koje tijelo mažu pigmentom okera i maslacem te mu daju crvenkastu nijansu, koja simbolizuje zemlju i plodnost, ali i krv – kao simbol života.

I muškarci i žene iz ovog plemena su uvijek u toplesu i nose kožnu suknju. Odrasle žene, doduše, nose i kožne čarape kako bi se zaštitile od ujeda gmizavaca.

Foto: Nickolay Vinokurov / Shutterstock.com

I frizure su im specifične. Najviše po tome što ukazuju na dob i društveni status. Tako ženska djeca imaju tek po dvije pletenice, koje se pletu prema licu. Na taj se način štite od pogleda, i daje se do znanja da nijesu za udaju. Od puberteta ih, pak, prebacuju nazad od lica (kao simbolični prikaz spremnosti za udaju), i mogu imati više od dvije, tako da na kraju kad se udaju mogu imati koliko žele, te dodatno ukrašavaju svoju kosu. Muškarci nose jednu pletenicu, koja ide niz vrat. Istini za volju, djevojke se mogu i vrlo rano dati nekome na udaju. Tačnije prodati.

I tu ne prestaju da se razlikuju pravila života za muškarce i žene. Naime, one rade znatno više i imaju znatno veće odgovornosti. Od vođenja računa o djeci i domaćinstvu, do brige o finansijama. I da, one. Plural. Jer svaki muškarac ima onoliko žena koliko ih može – kupiti.

Jedan od posebnih specifičnosti je pravilo rođendana u ovom plemenu. Naime, rođendan se ne slavi na sam datum nečijeg rođenja, pa ni začenja, već i ranije (hronološki). Onda kada je žena odlučila da postane majka.

Kada žena odluči da želi imati dijete, obično se osami i sjedne ispod drveta u šumi, gdje sjedi i osluškuje zvukove tako dugo dok ne čuje pjesmu djeteta koje želi doći na svijet. Nakon što čuje pjesmu djeteta, vraća se muškarcu s kojim želi imati dijete i uči ga toj pjesmi. Kada vode ljubav kako bi začeli dijete, pjevaju spomenutu pjesmu kao način dozivanja djeteta na svijet.

Kada ostane trudna, majka pjesmu uči i sve babice i starije žene u selu, kako bi mu, kad se rodi, svi okupljeni mogli otpjevati datu pjesmu u znak dobrodošlice. Kako dijete raste, i svi ostali u selu je uče.

Tako da, ako dijete padne ili se povrijedi, netko iz sela mu priskače u pomoć i pjeva pjesmu. Ili kada dijete napravi nešto lijepo ili prolazi sve one prepreke puberteta, tada mu ljudi iz sela pjevaju u znak podrške i slave.

Isto tako ukoliko neko učini nešto nažao ili prekrši neko pravilo ponašnaja u plemenu, okupe se oko njega odnosno nje, u krug, i pjevaju mu/joj tu istu pjesmu.

Na taj način ljudi iz ovog plemena gledaju da nekog ne kazne već da mu podare lekciju, tako što će mu iskazati ljubav i poštovanje, te samim tim podsjetiti na identitet te osobe.

I budući da se u pjesmi rađaju, sa pjesmom i umiru.

Kada neko padne u postelju, svi mu iz sela pjevaju pjesmu. Posljednji put.

 

Izvor: Lola magazin