PREPORUKA ZANIMLJIVOSTI
SLOVENKA TRAŽI EUTANAZIJU: “Volim život i želim umrijeti”
-Trpjet ću koliko mogu, ali ne preko granice. To neću – rekla je za Alenka Čurin-Janžekovič, čija priča posljednjih sedmica potresa slovensku javnost. Čurin-Janžeković je, naime, otvorenim pismom zatražila da se u Sloveniji legalizuje eutanazija.
Šećer joj izjeda kosti
Ova penzionisana učiteljica odlučila je umrijeti. Ne danas ili sjutra, nego kada joj bolest do kraja onemogući iole normalan život. I kada bolovi postanu nesnosni. Njeno tijelo od djetinjstva pati. Boluje od Morquieva sindroma, bolesti pri kojoj, zbog nedostatka enzima za razgradnju šećera, stradaju kosti. Šećer joj doslovno izjeda zglobove, hrskavicu, kosti. U životu je prošla više od deset operacija, tijelo joj gotovo potpuno ukočeno, kreće se uz pomoć štaka. I boli. Užasno boli. Od te neizlječive bolesti obolijeva jedna osoba na 100 hiljada.
Dobila odobrenje za smrtonosni koktel
-U našoj maloj Sloveniji nema podataka koliko je oboljelih, ali u mojoj su porodici dva slučaja. Ja i moja pokojna sestra – kaže Alenka Čurin-Janžeković.
No u tom izmučenom tijelu još ima snage za borbu. Alenka Čurin-Janžekovič načela je tabu temu u Sloveniji – pravo svakoga da izabere kada će umrijeti i da taj kraj bude dostojanstven. O eutanaziji se u Sloveniji nije ozbiljno razgovaralo i ona zna da će kraj te rasprave možda doći prekasno za nju. Zato je sve pripremila da po svojoj odluci umre u Švajcarskoj. Dobila je odobrenje od organizacije Dignitas da u njihovoj klinici s njihovim doktorima popije smrtonosni koktel koji će joj prekinuti patnju.
“Ako preživim, otići ću da umrem u Švajcarsku”
-Prvi kontakt s Dignitasom i s njihovim konceptom vođenog samoubistva imala sam 2011. godine. Nakon operacije 2017. godine, kada je bol bila nesnosna i kada sam bila nepokretna, odlučila sam da ću to i učiniti. Rekla sam sama sebi da ću, ako ovo preživim i budem toliko pokretna da mogu otići u Švajcarsku, to i učiniti. U roku od godinu dana dobila sam zeleno svijetlo i doktora koji će mi propisati koktel – ispričala je istoriju svoje odluke. Do nje nije došla preko noći. Još dok joj je sestra bila živa, dogovorile su se da neće dozvoliti da zalegnu u krevet i nepokretne budu zavisne od nekog.
Smrt će platiti 10 hiljada franaka
-To je protiv moje prirode. Ni sestra ni ja sebi nikada ne bismo dozvolile da ležimo u krevetu i čekamo odlazak – rekla je. Sakupila je nemali novac. Više od 10 hiljada švajcarskih franaka i čuva ih spremne da plati posljednje putovanje. Kao što su pokojnicima u staroj Grčkoj stavljali novčiće na oči da Haronu plate prevoz preko rijeke do svijeta mrtvih, tako je i Alenka pripremila novac za put na drugi svijet.
-Skupo je, ali kada se čovjek odluči na to, zna da mora pripremiti novac. Švajcarska jedina omogućava strancima eutanaziju i žele zaraditi na tome – rekla je Alenka. Nije joj žao novca, žao joj je što ne može umrijeti u Sloveniji.
Osmijeh ne silazi s usana
I sve to priča s osmijehom koji joj ne silazi s usana. Kako i sama kaže, nije to histeričan smijeh iz nemoći. To je osmijeh osobe koja se pomirila sa sobom, sa životom i sa smrću. Rođenje, život i smrt su za nju nedjeljivi. Smrt je samo dio kruga i vjeruje da, ako ima pravo na dostojanstven i slobodan život, ima i pravo na slobodnu i dostojanstvenu smrt. Dok priča o svojoj odluci i kako je do nje došlo, pokraj nje sjedi njen suprug Marijan. Skoro četiri decenije su zajedno. Penzionisanom policajcu na neke njene riječi zasuze oči, na neke se nasmiješi.
Izvor: index.hr
Najnoviji komentari