ART SLAJDER
CNP: Premijerno izvođenje De Breine predstave ,,Čekajući Godoa“ ispraćeno dugim aplauzom
Foto: Duško Miljanić
Predstava ,,Čekajući Godoa“, po tekstu Semjuela Beketa, premijerno je izvedena u režiji Diega de Bree sinoć u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Kraj dvosatnog izvođenja publika je sačekala zbunjena, u mraku, ne znajući da li je to zaista dio kada treba da uslijedi aplauz, pa su tako glumci, pored ,,čekanja Godoa“, čekali aplauz. Tek kada su se svijetla upalila, uslijedio je dug aplauz, uz ovacije za Nadu Vukčević koja je maestralno, sa samo nekoliko riječi, a ostatak uz izuzetan govor lica i tijela, odigrala ulogu Lakija.
Foto: Duško Miljanić
Pored nje, pohvale za svoje uloge nakon premijere dobili su Srđan Grahovac koji je tumačio Estragona, Stevan Radusinović u roli Vladimira, Dragan Račić kao Poco i Petar Vlahović koji je igrao Dječaka.
Kako je rekao De Brea, predstaviti jednostavnost je izuzetno teško i za ovaj Beketov tekst potrebna je zrelost. To je na sceni, uz jednostavnost kostima Olivere Eraković, scenografije i muzike po izboru Diega de Bree, dočaralo ovih pet glumaca. Ono u što su još uspjeli jeste simbolika čekanja. Cijela predstava odvija se sporo. Uspio je De Brea sa ovom ekipom da dočara i višedimenzionalnost Beketovog teksta – od cipela i toga ,,Evo, kakav je čovjek, ljuti se na cipelu, a kriva je noga“, zatim pitanja ,,Da li si siguran da je danas subota?“, pa onoga ,,Ko može izdržati mnogo, može i malo“, do ,,Mlatili smo praznu slamu, to već radimo pola vijeka“, izgubljenih prava, čovjekove nemogućnosti da promijeni karakter i toga da svako nosi svoj prtljag i svoj krst.
Foto: Miloš Cvetković
Pozorišni kritičar Bojan Munjin za crnogorske medije nakon predstave podijelio je utiske.
– Ono što mi se dopalo jeste što tekst tako dobro progovara, tako ga je dobro danas moguće razumjeti. To nije maglovito egzistencijalno beznađe, filozofsko, metafizičko, svemirsko, čovjek zapadne civilizacije. Ne, današnji čovjek koji je do juče imao svoj posao, danas ga više nema i koji zapravo u tim apsurdnim rečenicama progovara vrlo stvarno, tu se vidi da su ljudi ne samo nesigurni, nego poniženi – istakao je Munjin.
Publika, dodao je on, nije reagovala samo na štoseve, nego je osjetila ,,živost teksta“.
– Drugo, mislim da su oni glumački to veoma fino odigrali. U prvom redu mislim na troje glumaca – Estragona, Vladimira i Lakija. Vrlo je dobar ovaj dečko (Petar Vlahović) koji u čitavoj priči ima svoje minijaturno, ali važno mjesto – kazao je Munjin.
On vjeruje da su glumci pronašli ,,melodiju apsurda koja ima puno smisla“.
– Treće, mislim da je to veoma vrijedan ,,plus“ za Crnogorsko narodno pozorište koja se sa takvom stvari još nije okušala. To je jedan veliki komad nečeg dobrog – zaključio je Munjin.
Foto: Duško Miljanić
Stevan Radusinović poslije premijere rekao je da ovaj komad najviše govori o tome da ,,nešto čekate, a onda dobijete priliku i vi je propustite na najgori mogući način.“
– Čini mi se da su svi mogli sebe da poistovjete sa tim likovima. Estragon i Vladimir su dobri ljudi, oni nemaju agresiju ni lošu namjeru. To je bila odluka, zato što je to Beket opisao – dobre ljude koji vjeruju jedan drugom, koji vole jedan drugog, koji ne mogu jedan bez drugog – kazao je Radusinović koji je bio zadovoljan reakcijom publike.
S druge strane, Diego de Brea rekao je da nikada nije u potpunosti zadovoljan.
– Ključno i tragikomedija u ovoj predstavi jeste da je svijet u biti veoma lijep, a mi nikako to da pronađemo – kazao je De Brea u razgovoru sa novinarima nakon premijere.
Foto: Duško Miljanić
De Brea je objasnio da je kompozicija Baha s početka predstave bila veoma ključna jer najavljuje dolazak.
– Taj dolazak, to je u stvari vjera, to nije nada. Nada nije ništa, možeš da umreš s tom nadom. Beket se mnogo bavio filozofom Blezom Paskalom, a Paskal govori o tome da imaju samo dvije mogućnosti u životu – ili se odlučiš da Bog postoji, a to znači da dobro postoji, a to znači da, iako nema Boga, nisi ništa pogriješio, zato što si živio dobro, ali, ako se odlučiš da ga ima, onda svašta se može desiti. To je bila ta tema kojom se Beket puno bavio, zbog toga je odbio Nobelovu nagradu, zbog toga je bježao iz Irske, gdje je bilo veoma konzervativno, onda znamo da je u Francuskoj isto bježao, skrivao se – tražio je mistiku, metafiziku ovog života. Da možda to što mi podrazumijevamo kao loše, moguće je da se podrazumijeva kao dobro – rekao je De Brea.
Dobro smo, dodaje on, mi zaboravili, ,,to uopšte ne postoji, to uopšte više nije neka kategorija s kojom bismo operirali“.
– Mi za ljude koji su dobri kažemo: ,,Šta je s njima?“ Mi govorimo za ljude koji nisu vezani za sredinu, ,,Šta je s njim? On se nije socijalizovao.“ Sve nam je čudno ono što je u stvari kvalitetno. Danas individualizam je veoma pod upitnikom, zato mi ne želimo to. Bolje se sakriti iza mase i da si u tome pasivan i funkcionalan. Čovjek sebi postavlja pitanje onda kad je nemoćan. Inače, ima samo odgovore. Mi non-stop mislimo kao da sve znamo, a u stvari ništa ne znamo. Ja se pitam ovdje, to što je Beket otvarao – ko je čitao Bibliju? Niko – zaključuje De Brea.
B.R.
Najnoviji komentari