MAGAZIN SLAJDER

DEJAN CUKIĆ U OGLEDALU: ,,Julija” je pjesma mog života

Foto: Aleksandar Zec

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu“ je muzičar Dejan Cukić.
Rođen je u Beogradu i od djetinjstva je postao ,,zaražen” rokenrol virusom koji su u to vrijeme širili ,,The Beatles”, ,,The Rolling Stones” i ostali heroji muzičke revolucije šezdesetih godina.
Muzički put vodi ga kroz sastave ,,Dizel”, ,,Tilt”, ,,Bulevar”, ,,Bajaga i Instruktori”, te ,,Spori ritam bend”, sa kojima i dalje nastupa i za MNE magazin najavljuje da je rad na novom albumu u završnoj fazi i da se objavljivanje očekuje tokom proljeća.
Ono za što kaže da je dječački san, ostvarilo mu se proteklog četvrtka – na sceni ,,Sava centra” u Beogradu se našao sa Dadom Topićem i ,,Korni grupom” na povratničkom koncertu tog benda, koji je oformljen 1968, a zadnji nastup imao 1987. godine i koji je muzičkom svijetu, baš kao i naš gost, dao pregršt vanvremenskih pjesama.
Naš gost je i novinar, publicista i prevodilac. Bio je saradnik omladinskog lista ,,Zdravo” i jedan od urednika lista ,,Rock”,,Žica” i ,,Hit strane” Politikinog Zabavnika, imao svoje emisiju na radiju, te bio urednik emisije na RTS-u ,,Tri boje zvuka”. Objavljene su knjige ,,Muzika je najbolja” (biografija Frenka Zape), ,,The Rolling Stones – Uputstvo za upotrebu”, ,,45 obrtaja – priče o pesmama”, te njegovi prevodi autobiografija Erika Kleptona, Kita Ričardsa, Bilija Ajdola, Brusa Springstina, biografija Dejvida Bouvija, Mika Džegera, sastava ,,Led Zeppelin”, ,,Depeche Mode”, ,,The Beatles” i ,,Pink Floyd”. U ovom našem razgovoru otkriva da je završen i prevod biografije grupe ,,Queen” ,,koji bi najzad trebalo da se pojavi”.
Već 30 godina oženjen je  Milicom i otac Ane i Alekse.
Cukić, kako kaže za MNE magazin, u poslu insistira na radosti. Upravo to je ono što ga je oduvijek krasilo – radost, ljubav prema poslu i nevjerovatna energija.
Kaže da je njegovo djetinjstvo bilo ,,čaura stidljivog dječaka sa naočarima i violinom, iz koje se tek u pubertetu izlegao veseljak i galamdžija koga poznajete“.
Pričao nam je još o prvom zarađenom honoraru, o najdražem jelu, putovanjima,  ljubavi, Bouviju i pjesmi svog života.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Moje djetinjstvo u sjećanjima su neki mirisi proljeća kakve Beograd više nema, zime kakva ne postoji ili zvuci nekih pjesama koje i danas predstavljaju pokretač mojih radosti. Sa druge strane, to djetinjstvo je bilo čaura stidljivog dječaka sa naočarima i violinom, iz koje se tek u pubertetu izlegao veseljak i galamdžija koga poznajete.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Da, naravno. Grupa Dizel u kojoj sam bio u drugom razredu gimnazije, dobila je priliku da svira na igranci povodom male mature u jednoj osnovnoj školi. Dobili smo i neke parice, a potrošili smo ih brzinom svjetlosti u prvoj kafani.

Foto: Aleksandar Zec

Na čemu insistirate u poslu?
 Na radosti. Ja se bavim stvarima koje prije svega podrazumijevaju užitak u stvaranju nečeg lijepog. Da li je to nova muzika ili prevod neke knjige ili samo dobra atmosfera na nekom nastupu, nije najvažnije. Važno mi je da se radujem tome što radim i to smatram svojom velikom srećom i povlasticom u životu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Od novijih stvari, preporučujem meksički film ,,Roma” koji je kandidat za Oskara. Rijetko se dešava da neko u savremenoj kinematografiji posegne za potpuno drugačijom naracijom i jezikom. Od knjiga… pa moram da preporučim svoj prevod biografije grupe Queen koji bi najzad trebalo da se pojavi.
Koje jelo najviše volite?
 Možda se na meni ne primjećuje, ali ja mnogo volim da jedem, i to raznovrsnu hranu. Obožavam orijentalne kuhinje, ali nemam ništa ni protiv domaćih mesnih krkanluka.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Treba puno povjerenja, iskrenosti, zajedničkog radovanja životu… i mnogo smijeha. Ali, to ne pada sa neba. Mislim da su bajke sa krajem ,,i živjeli su dugo i srećno…” vjekovima stvarale pogrešno očekivanje da je u ljubavi sve odmah u redu. Nije. Treba imati mnogo strpljenja i sluha za osjećanja i potrebe voljenog bića, da bi na kraju zaista bili srećni zajedno.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Vjerovatno Dejvida Bouvija. Imao sam i većih idola i omiljenijih izvođača, ali Bouvi je bio jedan od najpametnijih ljudi muzičke scene, a današnjem svijetu najviše nedostaje pameti.
Putovanje koje pamtite?
– Prije dvije godine imao sam turneju po Australiji. Oduševljen sam tim kontinentom i opuštenom atmosferom koja vlada među ljudima. Ranije sam pričao da je Australija ,,mnogo daleko”. Ali, sada pričam ,,tamo je super… a još je i daleko!”
Pjesma Vašeg života je?
– Moj pokojni ujak volio je da me zeza u vrijeme najveće popularnosti, tamo osamdesetih godina, riječima ,,Ma nisi ti nekakav Don Žuan. Ti si Romeo.” Ako poslušam dragog ujaka, onda bi pjesma mog života morala biti ,,Julija”.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva