Građani koji imaju više od 50.000 eura štednje sav novac ne treba da drže u jednoj banci, već da ga rasporede u više banaka, savjetuju iz Fonda za zaštitu depozita, CBCG, analitičari… To se stručno zove disperzija rizika i elementarnije uslov da ne izgube svoj novac u slučaju da banka ode u stečaj.
U momentu stečaja jedne ili više banaka svaki depozit do 50.000 eura je garantovan u svakoj od banaka i biće isplaćen iz Fonda za zaštitu depozita. Praktično to znači ako jedan građanin ima 100.000 eura depozita u jednoj banci koja ode u stečaj, on će dobiti 50.000 eura, a za drugu polovinu moraće da pokuša da se naplati iz stečajne mase, što je mala mogućnost jer je četvrti isplatni red, poslije zaštićenih depozita, depozita CBCG i Fonda za zaštitu depozita.
Ako je taj isti građanin 100.000 eura rasporedio u dvije banke i u slučaju da obije odu u stečaj on će dobiti kompletan svoj novac od Fonda. Tako kaže Zakon o zaštiti depozita, ali mnogi, naročito “obični” građani koji prodaju kuću, imanje, zarade u inostranstvu… to ne znaju ili o tome ne vode računa nego kompletan novac drže u jednoj banci.
Da bi eventualni rizik smanjili ili ga sveli na što manju mjeru nije dovoljno da se štednja rasporedi u više banaka već je, kako savjetuju stručnjaci, neophodno i razmisliti o drugačijim oblicima čuvanja ušteđevine. Neki od oblika ulaganja u manje rizične hartije od vrijednosti (državne hartije) ili kupovina hartija dobrostojećih kompanija. U našim uslovima građani nemaju mnogo izbora kada je ulaganje štednje u pitanju jer naše tržište hartija nije razvijeno pa su najvećim dijelom upućeni na banke ili na kupovinu nekretnina.
Izvor: Pobjeda