Pamtićemo ga po ljubavi prema pozorištu, po posvećenosti, kao velikog profesionalca i, uprkos nadimku, pamtićemo ga po osmijehu, rekla je Tamara Vučković, direktorka JDP-a.
Otvarajući komemoraciju Miodragu Mrgudu Radovanoviću, danas u podne u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, ona je, između ostalog, podsjetila da je na sceni tog teatra prvi put, još kao student, zaigrao 1953, potom postao član 1955, igrao punom snagom do penzionosanja 1994, a i nakon toga.
– Posljednji put u ovom pozorištu igrao je 28. februara 2018 u predstavi ,,Tako je moralo biti“ – kazala je Tamara Vučković, dodajući da je u pozorištu odigrao više od 100 uloga, više od 150 na malim i velikim ekranima, napomenula da se njegova rola Šicera u seriji ,,Salaš u malom ritu” ubraja u antologijske.
U dirljivom obraćanju Branka Petrić se osvrnula na njihov zajednički rad, druženja, dugo poznanstvo…
Ne tako davno, rekla je, vidjeli su se a Mrgud je bio pun energije.
– U njegovom glasu i radoznalosti ništa nije ukazivalo na njegov dolazak. Ne jedanput sam čekajući svoj izlazak na scenu u predstavama ,,Tako je moralo biti” i ,,Skakavci” slušala tvoje dijaloge sa Pecom Ejdusom i Borisom Isakovićem. Bili su pravo glumačko umijeće i majstorstvo. Glas ti je bio jasan, oko sveže, dikcija savršena. Bila sam svjedok gotovo svih tvojih uloga, igrali smo zajedno u desetinama predstava. Slušala sam priče o tvom rodnom Čačku, o roditeljima, kasnije o voljenom sinu Rastku. Tvoja supruga Radmila je bila jedna od prvih modnih kreatora, pa sam par puta bila maneken za njene modele – rekla je Petrić.
Ona je istakla da je bio stub pozorišta, spasao tolike predstave.
– Danas general, a sjutra vrhunski vojnik. Bez takvih glumaca i ljudi kao što si ti pozorište ne može da opstane. Prošle godine je bila premijera filma ,,Ime Dobrica, prezime nepoznato” u kome ste Renata Ulmanski i ti bračni par. Renata je dobila frenetičan aplauz. Taj je aplauz bio upućen i tebi. Srećemo se na sljedećoj predstavi. Pitam: ,,Gdje si sinoć na premijeri?” Kažeš: ,,nisam mogao, teško hodam.” ,,Kako nisi mogao, pa vidi kako izgledaš, pijemo i pelinkovac?”. A ti veliš: ,,Ali, ovo je pozorište.” Branko Pleša je bio već dugo bolestan, jedva hodao, trpio velike bolove. Kaže mu Marija Crnobori: ,,Zašto to radiš, šta će ti gluma, sjedi kod kuće, odmaraj”. A Pleša odgovara: ,,Na sceni me ništa ne boli, na sceni sam još živ.” Ti si, dragi Mrgude, vrlo brzo, kad više ni scena nije pomagala, otišao od nas ostavivši nam sjećanje na tvoje nebrojene uloge, a dok postoje filmske trake živjećeš kroz svoje junake – kazala je Petrić.
Slobodan Beštić obraćanje je počeo prisjećajući prvog susreta sa Mrgudom u Jugoslovenskom dramskom.
– Upoznao sam gospodina Mrguda kada sam došao u JDP. On je za mene bio Šicer i gajio sam poštovanje prema njemu. Skoro da nisam smio da mu se obratim. Bio je savremeni glumac koji je bio sposoban da igra sve. Od njega sam učio, ne samo zanat, već i glumačku etiku koja se izgubila u posljednje vrijeme. Gospodski se ponašao u svakoj situaciji, a sa svima bio na ,,vi”. Posljednji put smo se sreli prošle godine, u bifeu, poletjeli smo jedno drugom u zagrljaj. Svi su grohotom smijali jer je Mrgud ispričao našu čuvenu anegdotu iz predstave ,,Nižinski” – rekao je Beštić.
Budući da nije bio u mogućnosti da prisustvuje skupu, Irfan Mensur se oglasio video-porukom ističući:
,,Mrgud je bio moj neizbježni kolega u te 42 godine mog boravka u pozorištu, kolega kojeg sam volio i sa kojim sam se družio.”
Prikazivani su inserti iz predstava Miodraga Radovanovića, kao i iz televizijskih i filmskih ostvarenja, kao i iz intervjua u kome je rekao: ,,Dvadeset posto uspjeha donosi talenat, ostalo rad” i markantno podvukao potrebu glumčeve spremnosti da iznese širok spektar uloga.
U Aleji zaslužnih građana, nad humkom, nije bilo obraćanja, a na komemoraciji u prilično praznoj sali bili su Arsa Jovanović, Isidora Minić, Tanasije Uzunović, Milan Caci Mihajlović, Dragan Vujić Vujke, Vladan Gajović, Vesna Stanković, Branko Jerinić, Bane Tomašević i drugi. Kovčeg su nosili Slobodan Boda Ninković, Dragan Petrović Pele, Miloš Vlalukin i Beštić.
Miodrag Radovanović preminuo je 14. januara u 89. godini.
ŠTIMAC: Hvala, čika Mrgude
Video-porukom obratio se i Slavko Štimac rekavši da je bio sam mali kada je upoznao Mrguda (,,Salaš u malom ritu”), da su zajedno radili Radovanovićev posljednji film ,,Ime Dobrica, prezime nepoznato”.
– Bio je veliki glumac. Moderan, tačan, ispred svog vremena. Ležeran. Imao sam tu sreću da igram u njegovom zadnjem filmu i mogu samo da kažem: ,,Hvala, čika Mrgude!” – kazao je Štimac.
Izvor: blic.rs