ART PREPORUKA

MNE MAGAZIN I CNP NAGRAĐUJU: Osvojite karte za predstavu „Ekvinocijo“

Foto: Duško Miljanić

MNE magazin i Crnogorsko narodno pozorište nagrađuju dva čitaoca sa po dvije karte za večerašnju predstavu „Ekvinocijo“ (20 sati, Velika scena Crnogorskog narodnog pozorišta), koju je po tekstu Iva Vojnovića, istaknutog dramskog pisca hrvatske moderne režirao višestruko nagrađivan reditelj Ivica Kunčević.
Dva čitaoca koja prva pošalju mail na [email protected] dobiće po dvije karte za predstavu „Ekvinocijo“.
O predstavi
,,Sentimentalni pasatista – patetičan, larmoajantan, melodramatičan!?
Jes, sve to – još i gore! rekao bi Orsat.
Pa, što?… zašto bi, i da je to sva istina o konteu (a nije), to bila apriorna diskvalifikacija?
Ispitajmo te paušalne kvalifikacije malo pažljivije.
Patetika Orsatovog govora Još smo vlast, logično, skoro nužno, proizlazi iz konkretne dramske situacije. On osjeća da zapravo nisu u poziciji vlasti, da nemaju više ni snage, ni volje da je ob­našaju, da su – izlapjele starežine! Odupire se toj spoznaji, poku­šava oživjeti mrtvace, ne pristaje na takav ponižavajući kraj. Kako? Uznesenom vizijom u koju jedva da i sam vjeruje. On se služi pa­tetikom. Naravno da na trenutke ponese i njega, ali pri otrežnje­nju ona je samo dio njegova unutrašnjeg dramatičnog košmara, slaba zadnja odbrana od poniženja realne situacije.
Tema hiljadugodišnje države koja propada, ta vlastela koja ostaju nigdje, izgubljena u vremenu, odricanje, žrtvovane ljubavi, be­smisleni životi koji traju u ritualima bivše veličine, u cijeloj Trilo­giji, sami po sebi nameću povišen ton. On je autentičan izraz tog svijeta, a ne samo stilska karakteristika.
Još živemo, ćerce, od ljepote onijeh dana, kaže gospođa Mara u Sutonu.
Sentimentalni pasatista?
Da, pasatizam, očito – ali i on je u funkciji dramatičnog: u tom se svijetu više prisjeća nego što se živi. A sjećanje, u principu, zove sentiment.
Priča ostavljene žene-majke iz Ekvinocija teško može zaobići melodramatično. A i zašto bi? Ono što je iz našeg pogleda, možda, sapunica, za te primorske žene, zavijene u crno, krvava je zbilja. Vojnović ih, kao svaki ozbiljan autor, osjeća i iz njihove istine. Ispisivati poražene i ponižene bez sućutnog razumijevanja bilo bi nehumano, pa i neumjetnički, kaže, između ostalog, reditelj Ivica Kunčević.
Scenografkinja predstave je Ivanka Vana Prelević, kostimografkinja Danica Dedijer, kompozitor Vjera Nikolić a za scenski govor zadužen je Matija Sršen. Asistentkinja režije je Jelena Minić, a izvršne producentkinje su Nela Otašević i Janja Ražnatović.
U predstavi igraju: Varja Đukić, Mirko Vlahović, Momčilo Otašević, Goran Vujović, Branimir Popović, Danilo Čelebić, Julija Milačić, Ana Vučković, Žaklina Oštir, Olivera Vuković, Jelena Minić, Radmila Čolić, Milica Šćepanović, Dragan Račić, Gojko Burzanović, Slobodan Marunović, Marko Todorović, Aleksandar Gavranić, Pavle Prelević i djeca: Irina Dragojević, Katja Vujović i Vuk Lazarević.
Za tonsko snimanje i produkciju zadužen je Mladen Nikčević a mušku klapu čine Marko Prentić (tenor 1. i 2.) i Ivan Tomas (bariton i bas). Glasovi iz off-a pripadaju: Irini Dragojević, Strahinji Radonjiću, Mariju Maleziću, Vuku Kljajiću, Vuku Bulajiću i Jovanu Mugoši.

kud duga