MAGAZIN SLAJDER

BILJANA KRSTIĆ U OGLEDALU: Djetinjstvo me asocira na radost

Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je pjevačica, profesorica muzike i urednica i voditeljka Prvog programa Radio Beograda Biljana Krstić.
Rođena je u Nišu, gdje je završila osnovnu i srednju muzičku školu. U Beogradu je zavšila Fakultet muzičke umetnosti. Još za vrijeme studija radila je kao profesorica solfeđa i klavira u Muzičkoj škola ,,Mokranjac” i tu počinje njeno upoznavanje s vlaškom muzikom.
U ovom našem razgovoru sjeća se djetinjstva ispunjenog radošću, ljeta u Crvenom bregu i crvene zemlje nakvašene kišom, vremena provedenog s porodicom, te pomaganja roditeljima koji su se bavili sadnjom i prodajom duvana.
Karijeru počinje 1975. godine u grupi ,,Suncokreti”. Nastavlja je u sastavu ,,Rani mraz” i ,,Sedmorici mladih”, a 1983. odlučuje se na solo karijeru. Godinama skuplja autentične video i notne zapise izvorne muzike sa prostora južne Srbije, Timočke krajine, Kosova, Makedonije, Mađarske i Rumunije. Piše muziku za film, serije i pozorišne predstave.
Godine 2003. osniva orkestar ,,Bistrik” i s njima radi muziku za film ,,Zona Zamfirova”. Nižu se albumi ,,Zapisi”, ,,Bistrik”, ,,Tarpoš”, ,,Izvorište” i ,,Svod”.
Više od 30 godina je muzička urednica Prvog programa Radio Beograda. Godine 2016. pokreće radionicu vokalne muzike ,,Bistrik”.
U poslu voli rad, red, disciplinu, poštovanje rokova, vremena i saradnika, kaže Krstić u ovom intervjuu.
Iz braka sa Tihomirom Arsićem ima kćerke Milicu i Lenku. Razveli su se 2003. godine.
Krstić za MNE magazin ističe da nije lako pronaći pravu ljubav ali je najljepši osjećaj kada se to desi.
Govorila nam je još o putovanju u Brisel, omiljenom jelu, knjigama i filmu, pjesmi svog života i Mokranjcu.

Biljana Krstić sa  sestrama i sa društvom

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Najbezbrižniji period. Slike koje pamtim su vezane za vrijeme provedeno, u toku ljetnjeg perioda, u Crvenom bregu, rodnom mjestu moje majke Roksande. Malo selo prema Beloj Palanci, koje je kao iz bajke. Tamo sam provodila najljepša ljeta kao dijete. Obožavala sam kad pada kiša a zemlja bude nakvašena i sve je crveno od crvenice zemlje, a kažu da crvena boja simbolizuje energiju, radost. Djetinjstvo = radost

Sa najboljim drugom Mišom

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Odrasla sam u mnogobrojnoj porodici, mama, tata nas četiri sestre i tatina majka, moja baka. U našoj kući imali smo svoje zadatke, poslove, posebno u ljetnjem periodu. Moji roditelji su sadili duvan pa smo tako svi učestvovali u radu oko njega. Sa posebnim iglama smo nizali list po list a kasnije sušili i prodavali. Mama i tata su nam svake godine kada prodaju Duvanskoj industriji odvajali dio za djecu i to su bile naše male plate i tako prvi honorari su vezani za taj rad. Sjećam se da sam prve godine sa mamom i sestrama, otišla u kupovinu, cipela. Kupila sam prve crne lakovane cipelice sa kaišićem i šnalicom. A prvi ozbiljan, profesionalni honorar zaradila sam u grupi Suncokret, na prvom koncertu na novogodišnjem sajmu u Beogradu. Kupila sam krem kaput. U to vreme su bili honorari pristojni.

Na čemu insistirate u poslu?
– Volim rad, red, disciplinu, volim kada se poštuju rokovi i vrijeme. Veoma mi je važan zdrav odnos, sa saradnicima kao i razumijevanje, povjerenje. Uživam u timskom radu, tu je dobra energija, puno ideja, ponekad se rode i divna prijateljstva.
Koju knjigu/film biste preporučili?
-Divna knjiga ,,Povest o Bisernom gradu” moje drugarice Gage Rosić, gdje su stanovnici srećni, to je jedan od gradova, jedne od svijetlećih svemirskih zvijezda koje plutaju ogromnim prostransvom Vaseljene.
Prije neku noć sam ponovo gledala divan film ,,Velika iluzija”, napeto, duhovito, odlično  režirano od režisera filmova ,,Borba Titana” i ,Transporter” (Louis Leterrier). Uzbudljivi triler o timu najvećih svjetskih iluzionista.

Koje jelo najviše volite?
– Punjene paprike u svim varijantama, mogu biti punjene žitaricama (integralni pirinač, proso, quinoa, sa povrćem, sa krompirom, odlične su i kada ih napunim sa pasuljem sa mesom.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Nije lako pronaći pravu ljubav, ali je najljepši osjećaj kada se to desi. Voliš svom snagom svoga bića, ispunjena si u  cjelosti. Nema ničeg ljepšeg nego dijeliti svoje živote sa onima koje volimo i koji nas vole.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-Uh, možda Stevana St. Mokranjca, velikog kompozitora. na prelasku iz 19. u 20. vijek, čije djelo je kulturno zavještanje najviših duhovnih vrijednosti. Njegovi tradicionalni zapisi su i danas velika inspiracija muzičarima i izvođačima, koji pripadaju i drugim žanrovima. Bistrik i ja sa velikom radošću smo uvrstili u naš repertoar pjesme iz Mokranjčevih Rukoveti i koristimo ih u vokalno-instrumentalnim aranžmanima (,,Kozar“ i treća pjesma iz XV Rukoveti „Prošeta  devet, majko, godini“). Ove su pjesme atraktivan dio našeg koncertnog programa.

Belfort, Francuska

Putovanje koje pamtite?
– Bilo je mnogo putovanja u mom životu ali sa Bistrikom najviše. Često pominjem čudesni Brazil, Salvador ali ću ovog puta izdvojiti Brisel, Belgija. Više puta sam bila u ovom gradu ali posebno mi se dopao kada sam gostovala na velikom festivalu Balkan trafik, jer je i samo gostovanje bilo čarobno, ali sam imala i vremena da obiđem neke djelove grada. Mnogo je zanimljivih i lijepih građevina na samom Grand Palace, gradski simbol Manneken Pis, bronzana Fontana, puno je muzeja, uspjela sam da obiđem muzej stripa, muzej čokolade i muzej starih instrumenata. Šetala sam uskim popločanim ulicama od kamena, gdje su prodavnice čokolade na svakom koraku, puno malih kafića. Prodavnice vas prosto mame da kupite nešto, pa čak i ako niste gladni da pojedete nešto ili popijete neko čuveno belgijsko pivo, Chimay i Duvel. U svakom izlogu prodavnica možete vidjeti Godive najljepšu čokoladu i Neuhaus, svjetski poznate praline.
Pjesma Vašeg života je?
– Ima ih mnogo, neka ovog puta bude pjesma ,,Evo srcu mom radosti”.

Bojana Radonjić
Foto:
Privatna arhiva