MAGAZIN SLAJDER

JELENA KASOM U OGLEDALU: Skijanje je moj stil života

 

Nikšićanka Jelena Kasom naša je današnja gošća u rubrici ,,U ogledalu”. Jelena je nekadašnja prvakinja Crne Gore u skijanju, sportistkinja koja je u više navrata osvajala medalje na prvenstvima nekadašnje Jugoslavije, dugogodišnja članica PSK Javorak i reprezentacije Crne Gore, članica crnogorskog DEMO tima… Kada je prestala da se aktivno bavi skijanjem u dijelu takmičenja, odlučila je, kaže, da svoje znanje prenosi na mlađe generacije  kao instruktorka i trener. Radi u lokalnoj upravi Opštine Nikšić i diplomirana je profesorica predškolskog vaspitanja.

Već treću godinu zimsku sezonu provodi u Ski centru Kopaonik kao dio ekipe Škole skijanja Snow Stars Team. Zadnjih nekoliko godina jedina je Crnogorka koja vještinama bijelog sporta podučava sve one koji žele da nauče, ali i usavrše skijanje na Kopaoniku.

Za MNE magazin kaže da su joj ,,crnogorske planine u srcu”, ali da je Kopaonik  trenutno u regionu jedno od najboljih i najorganizovanijih skijališta”.

-Snow Stars Team je ozbiljna škola skijanja, najbolja na Kopaoniku, po kvalitetu i organizaciji rada, pa mi je izuzetno zadovoljstvo što sam dio njihovog tima -kaže Jelena.

Ona ističe da posebnu draž imaju časovi sa najmlađima.

-Rad sa djecom je najzahtjevniji i najodgovorniji, jer imamo polaznike od tri godine pa dalje. Od ranog jutra imamo definisan plan aktivnosti. Iako smo treneri i instruktori i svi vezani za skijanje cijelog života, mi se svakodnevno usavršavamo. Imamo polaznike svih generacija, od početnika, do naprednih skijaša koji žele da usavrše tehnike skijanja. Ono na čemu svi mi posebno insistiramo i najviše vodimo računa jeste bezbjednost svih polaznika škole. Obzirom da su u školi većinom profesori fizičke kulture nastojimo da najmlađe animiramo da zavole planinu, da zavole snijeg i vrijeme koje provode na zimovanju-kaže Jelena.

Skijanje je, kaže, ozbiljan sport.

-Za nas koji se profesionalno bavimo skijanjem skijanje je stil života. Lično, osjećala bih veliku prazninu u životu da se ne bavim skijanjem-dodaje naša sagovornica.

A da skijanje može biti i umjetnost pokazala je nedavno kada je sa kolegom Milinkom Popovićem otplesala valcer na snijegu.

Kaže da je djetinjstvo podsjeća na brojne nagrade koje je osvajala kao članica PSK Javorak i reprezentacije Crne Gore. I danas je, smatra, Ski klub Javorak jedina profesionalna škola skijanja u Crnoj Gori iz koje su svi naši profesionalni skijaši i treneri skijaške crnogorske reprezentacije. Sada je njen bratanić Petar Kasom, takođe član Javoraka, prvak Crne Gore u skijanju i član crnogorske skijaške reprezentacije.

U poslu ne podnosi površnost, a za pravu ljubav je, kaže, potreban trenutak. Sumirajući svoja dosadašnja iskustva na bijelim stazama sigurna je u jedno: ,,Ovaj posao može da radi samo onaj koji ga voli”!

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

-Djetinjstvo me najviše asocira na iskreno druženje, na igre lastiša i žmurke, na krvava koljena…na miris babinih  priganica, na zajednička ljetovanja, ali i na česta  putovanja na koja sam, zahvaljujući skijanju, išla. U tom periodu su bile sankcije, a ja sam imala mogućnost da sa ekipom putujem. Podsjeća me i na odrastanjem sa bratom i igranje fudbala, na povrede na pripremama, na druženje u Ski timu Javorak gdje sam u jednom periodu bila najmlađa, a obožavana od svih starijih članova… na sve osvojene medalje…na uspjehe koje sam postizala u skijanju. Odrasla sam u skladnoj porodici u kojoj je otac i  tada i sada bio  najvažnija figura u mom životu. Majka je uvijek sa strahom gledala na moje skijanje, ali ujedno i bila moja velika podrška.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

-Prvi honorar zaradila sam zajedno sa mojom najboljom drugaricom Andrijanom prodavajući karte za pozorišnu predstavu u kojoj je igrao njen otac. Novac smo potrošile na izlazak u grad.

Na čemu insistirate u poslu?

-Najviše insistiram na profesionalnosti, posvećenosti onome šta radimo, pokušaju da damo maksimum kako bi posao bio završen na najbolji mogući način. I naravno ako radimo u timu da to bude pravi timski rad. Ne podnosim površnost u bilo kojem poslu i uvijek je prepoznam i nastojim, ako sam u mogućnosti, da to ispravim ili bar usmjerim u nekom drugom pravcu.

Koju knjigu i film biste preporučili?

-Pripovijetku ,,Jelena žena koje nema”. Postoje pisci i djela kojima se uvijek vraćam, a Ivo Andrić je jedan od njih. Preporuka za  film je ,,Djevojka od million dolara”.

Koje jelo najviše volite?

-Ne volim puno da eksperimentišem.Volim naša nacionalna jela i sva jela iz majkine kuhinje. Najviše volim kačamak.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

-Za pravu ljubav potreban je trenutak u kojem će se dvije osobe prepoznati i nakon toga graditi odnos. Najljepše ljubavi u životu dešavaju se neplanirano. Od ljubavi ne možemo pobjeći niti je možemo na silu dobiti. Zato kažem da od tog trenutka sve zavisi.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

-Bilo je puno velikana koji su obilježili djelima period u kojem su živjeli. Oni i danas žive kroz njihova djela.

Putovanje koje pamtite?

-Mnogo sam putovala. Svako putovanje je poseban doživljaj pogotovo kada sam sa ekipom i dragim ljudima. Od mojih putovanja u posljednje vrijeme izdvojila bih putovanje u Moskvu kad sam, između ostalog, bila u prilici da gledam pripreme njihove vojske za paradu moći. Te slike su na mene zaista ostavile jak utisak.

Pjesma Vašeg života?

-Muzika mi mnogo znači, pa dan počinjem i završavam muzikom. Moja pjesma je  ,,Dance Me to the End of Love”, Leonard Koen.

Mn.M.

Komentariši