PREPORUKA SPORT
KOMEMORACIJA DRAGOSLAVU ŠEKULARCU: Posljednji aplauz legendi
Komemorativni skup povodom smrti legendarnog Dragoslava Šekularca, druge Zvezdine zvijezde, održan je danas na stadionu „Rajko Mitić“.
– Medija centar bio je pun kao nekada tribine stadiona na kojima je Šeki priređivao magiju. Više stotina ljudi došlo je da oda posljednju počast velikanu našeg fudbala. Skupu su prisustvovali, pored članova porodice i brojnih prijatelja, Svetozar Mijailović, predsjednik FK Crvena zvezda, Zvezdan Terzić, generalni direktor, Mitar Mrkela, sportski direktor, Vladan Milojević, šef stručnog štaba, te Nebojša Čović, predsjednik SD Crvena zvezda, Petar Škundrić, predsjednik Skupštine SD, te brojne legende našeg kluba među kojima su bili Dušan Maravić, Stanislav Karasi, Vladimir Petrović Pižon, Dušan Savić, Zoran Filipović, Miloš Šestić, Jovan Kule Aćimović, Zdravko Borovnica, Mile Jovin, Cvijetin Blagojević, Stevan Dika Stojanović, Vlada Stošić, košarkaška legenda Zoran Moka Slavnić i mnogi drugi – saopšteno je na službenom sajtu FK Crvena zvezda.
Nakon emotivnog filma koji je prikazao našeg Šekija na terenu i van njega, minutom ćutanja odata je počast, a gostima se prvo obratio Svetozar Mijailović.
– Opraštamo se od Dragoslava Šekularca – Šekija, virtouza fudbala, čovjeka koji je dio bogate istorije Zvezde koju je i sam stvarao. Bio je istaknuti član reprezentacije Jugoslavije i drugih klubova u kojima je igrao. Majstorstvo na fudbalskom terenu nastavio je i na trenerskoj klupi. Vrhunski. Opraštamo se od druge Zvezdine zvezde. O Šekiju je i lako i teško govoriti. Lako, jer ima mnogo toga šta je uradio i postigao. Teško, jer je nemoguće izraziti riječima sve ono šta je njegovo umijeće značilo u fudbalskoj igri, koja mu je i donijela planetarnu popularnost. Ljudi su voljeli Šekija, zavoljeli su njegovu igru. Navikao je Zvezdinu publiku na majstorstvo, zato ona u svakoj generaciji traži i očekuje majstora. Bilo ih je, a neke je i sam stvarao. Volio je Zvezdu i tu svoju ljubav delio sa publikom. Velika je njegova zasluga što je Zvezda postala najvoljeniji i nagledaniji klub na ovim prostorima. Među milionima igrača bio je jedinstven. Imao je dribling, poteze, magiju koja privlači hiljade ljudi na tribine. Te poteze su savremenici pokušavali da kopiraju ali bezuspješno i oni se i dan danas prepričavaju i opisuju. Jedan je Šeki – rekao je Mijailović.
Ovih dana, dodao je on, ,,smo dobili potvrdu koja je fudbalska veličina bio”.
– Najveći majstori fudbala u svijetu, novinari vodećih sportskih listova, navijači sa svih meridijana odaju mu priznanje. Podsjetili su one koji su ga gledali, a mlađe upoznali sa majstorstvom fudbalskog čarobnjaka. Jednostavno, bio je ličnost koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Igrač, šmeker, šaljivdžija, boem, nadigravao se, pokazivao svoj stav. Crvena zvezda je ponosna što je u svojim redovima imala jednog Šekija. Dragi Šeki, ponio si sa sobom mane. Nama si ostavio vrline, tvoje velikog fudbalsko umijeće. Sačuvaćemo uspomenu na tebe, bio si i ostaćeš inspiracija mnogim momcima koji su potrčali za fudbalskom loptom. Legendo za života, preselio si se u vječnost. Neka tvoja nemirna duša nađe vječni mir. Slava ti – bile su riječi Svetozara Mijailovića, predsjednika FK Crvena zvezda
Komemoraciji su prisustvovali i državni predstavnici Ivica Dačić, prvi potpredsjednik Vlade i ministar spoljnih poslova, Aleksandar Antić, ministar energetike i rudarstva, Vanja Udovičić, ministar omladine i sporta, kao i Zoran Laković, direktor Nacionalnih asocijacija UEFA, te čelnici Fudbalskog saveza Srbije, Nenad Bjeković i Marko Pantelić (potpredsjednici), Jovan Šurbatović (generalni sekretar) i selektor Mladen Krstajić.
Dirljivim govorom od druge Zvezdine zvijezde oprostio se i Aleksandar Sale Marković, nekadašnji Šekijev saigrač, a danas predsjednik veterana Cvene zvezde.
– Ovo je tužan dan za sve Srbe, za sve zvezdaše, za sve one koji vole fudbal, za porodicu i prijatelje Dragoslava Šekularca. Stalo je srce našeg Šekija, a od danas on će biti sa zvijezdama na nebu, gdje mu je i mesto. Imao sam sreću da igram sa njim, a kasnije smo se družili. O njemu su ispričane stotine anegdota, napisano je hiljade stranica, bio je istinska zvijezda. Igrao je hokej, kockao se, glumio na filmu, tukao sudije, zaljubljivao se, svađao, mirio, kritikovao i beskrajno volio Zvezdu. Vječno će živjeti legende da je novčanicama brisao cipele, da je autom jurio Mileta Kosa da ga pregazi, da je nokautirao sudiju Tumbasa u Nišu, da su navijači Slobode u Tuzli skandirali: ,,dajte loptu Šekiju”… I mogao bih tako da nabrojim još desetine Šekijevih nestašluka. Sjećamo se riječi njegove pokojne majke Donke: ,,Bucko”, tako ga je zvala,,,nikad neće odrasti. Dok je živ biće dijete”. Danas se opraštam od Šekija, ali ću čuvati trajno uspomenu na njega. Šeki, neka ti je laka zemlja – završio je Marković.
A u ime igrača koje je Šekularac trenirao obratio se Boško Đurovski.
– Dobio sam tu čast da se u ime bivših igrača koje je trenirao, mlađe generacije, da se dostojno oprostim od mog Šekija. Mi igrači koji smo ponikli u Crvenoj zvezdi navikli smo da persiramo svojim trenerima, učiteljima do kraja života. Dragi moj Šeki, danas ću da ti govorim ti, jer hoću da mi budeš blizak, da se osjećam kao da razgovaram sa ocem ili bratom. Hoću da ti kažem da si bio veliki igrač i veliki trener. Imao sam čast da me treniraš. Za tebe je fudbal bio jednostavan. Umio si ono što niko nije umio, da držiš na okupu cio tim. Kod tebe su i rezervni igrači bili zadovoljni. To je taj šarm, to je ono što te je krasilo do kraja života. Nisam te poznavao kao igrača, ali čuo sam od svog oca kakav si bio i možda smo i zahvaljujući tebi i postali zvezdaši. Šta bih mogao da kažem o čovjeku kao što si ti, moj Šeki? Imao sam privilegiju da se nekoliko posljednjih godina intenzivno družim sa tobom zahvaljujući našem zajedničkom prijatelju Žarku Kaluđeroviću. Putovali smo zajedno, bili smo na otvaranju spomenika posvećenom tebi u tvom rodnom Štipu. Tamo gdje si poveo Euzebija na brdo i rekao mu: „Vidiš ovaj gradić? E, tu je rođen najbolji igrač na svijetu“. Takav je bio Šeki- podijelio je sjećanja Đurovski.
U Crvenoj zvezdi su bili veliki igrači, fudbalski džentlmeni u kopačkama kao što je Rajko Mitić, fudbalska elegancija u liku Dragana Džajića, majstori kao što su bili Vladimir Petrović Pižon i Dragan Stojković Piksi, bomba u nogama Bore Kostića, el grande kapitano u liku Vladice Popovića. Tu su bili i Kobra iz Makedonije Darko Pančev, Genije Dejan Savićević, fudbalski nestaško ili tempirana bomba u vidu mog Milka, ali, dragi moj Šeki, niko nije bio kao ti, dodao je Đurovski.
– Niko nije bio dribler kao ti, a dribling je u fudbalu sve. Kada vidimo djecu koja se igraju na poljančetu ne zapažamo onog ko je dao pas ili koji se gura, nego zapazimo onog ko dribla, koje ševa. To si ti bio. Bio si najbolji u tome. Teško mi je da se oprostim od tebe, teško je svima nama. Fudbalski mađioničar, čarobnjak, prva violina u orkestru, kako su te nazvali mnogi svjetski mediji – završio je Boško Đurovski koji je pozvao da se na jedan nesvakidašanj način svi oproste od druge Zvezdine zvijezde. Želio je da ga isprate onako kako su ga godinama ispraćali sa mnogih svjetskih stadiona. Gromoglasnim aplauzom. Tako je i bilo.
Izvor i foto: FK Crvena zvezda
