PREPORUKA ZDRAVLJE

PRVI PUT U CRNOJ GORI: Radionice za komunikaciju u ljekarskoj ordinaciji

“Komunikacija je možda najvažnija aktivnost kojom se čovjek može baviti. To je osjetljiva membrana kroz koju ljudi mogu dijeliti misli, ideje, osjećanja, snove i razočarenja.”
U pedijatriji nam je važno da imamo dobar odnos sa djecom i njihovim roditeljima.
Nekad se desi da smo umorni, pa djeca to osjete, uznemirenija su, teže sarađuju, mlađa više plaču. Sa roditeljima,  takođe, naiđe trenutak  da se teže razumijemo, ako su previše uznemireni, a mi užurbani. A desi se da samo izgovorimo krivu riječ ili upotrijebimo pogrešan ton i dođe do nesporazuma, kao uostalom i u svim drugim životnim situacijama, važnim ili manje važnim.
Zašto je dobra komunikacija važna? Može li se naučiti? Kako da prevaziđemo trenutak mogućeg nesporazuma ili konflikta?
Još kao student sam znala da u Americi naše kolege uče kako da se ophode sa pacijentima, kako da saopštavaju loše vijesti i kakav je kodeks ponašanja među ljekarima. Onda je na studije medicine  u Ljubljanu pošao sin mojih prijatelja  i pričao mi da je imao ispit iz ove oblasti. Dobavio mi je  literaturu i vidjela sam da se komunikacija može naučiti. I da najviše predrasuda ima upravo onaj koji misli da zna da komunicira. Knjiga takođe kaže da oni koji su vješti komunikaciji žive konfornije i zadovoljnije, lakše ostvaruju svoje ciljeve. ..da je najvažnija u profesijama gdje je  središte i čovjek.
Koleginica koja je radila kao brodski ljekar je prije stupanja na dužnost na velikim putničkim brodovima, morala da prođe trening iz komunikacije.
Znamo li da komuniciramo? U prodavnici, na šalteru, u ordinaciji, u školi, pa i u porodici? Ako smo u tome solidni, ima li mjesta za poboljšanje?
Vraćajući se na osnovnu temu, komunikaciju na relaciji pacijent- ljekar, važno je imati na umu savremene stavove. Tradicionalni odnos je podrazumijevao da je ljekar u centru, malo obraća pažnju na subjektivne simptome, propisuje terapiju ne upuštajući se u objašnjavanje prirode bolesti. Savremeni pristup nas uči da je važno više pažnje posvetiti uzimanju podataka od pacijenta, te objašnjavanju terapeutskih odluka, toka bolesti i prognoze. Smatra se da je tada pacijent saradljiviji, više prati terapijske preporuke i konačan je rezultat kvalitetniji.
U Udruženju pedijatara Crne Gore smo odlučili da idemo ukorak s vremenom i po prvi put  organizujemo radionice iz komunikacije.
Nadamo se da će nam biti korisne i zanimljive.
I na kratko ćemo da pobjegnemo od medicine. Prijaće nam.

Dr Nina Mandić, pedijatar

PZU ,,Doktorica Mica”

Komentariši