MAGAZIN SLAJDER

PREDRAG RADOŠEVIĆ U OGLEDALU: Riječi lete, djela ostaju

Gost prazničnog izdanja rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je crnogorski bokser Predrag Radošević.
On je pobjedom nad Njemcem Ronijem Gabelom proteklog mjeseca osvojio titulu prvaka Evrope u kategoriji do 69,8 kilograma, što ga je dovelo do osme pozicije na WBO rang-listi, u supervelter konkurenciji. Proglašen je sportistom Crne Gore 2018. godine u izborima Udruženja sportskih novinara (USN) i Crnogorskog olimpijskog komiteta (COK).
Tada je istakao da mu je želja za naredni period osvajanje svjetske titule i plasman na Olimpijske igre.
Radošević je i pripadnik Posebne jedinice policije Crne Gore.
Rođen je u Podgorici, a djetinjstvo ga, kaže u ovom razgovoru, asocira na zdrava druženja, mir, igru i djeda, ali i najdraže jelo. Počeo je da radi još u 15. godini u kafiću, ujedno da trenira boks i od prvog honorara pomogao majki da plate prvu kiriju.
U poslu insistira na odgovornosti, dok vjeruje da su za pravu ljubav potrebni razumijevanje, poštovanje, iskrenost od prvog dana upoznavanja i povjerenje.
Od knjiga izdvaja ,,Dnevnik jednog čarobnjaka” Paula Koelja i ,,Kakve su ti misli takav ti je i život” Oca Tadeja.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na zdrava druženja sa drugovima iz kvarta, na mir, na razmišljanje samo o igranju fudbala, igranje klikera sa društvom…Na svakodnevni ritual  kad krenem u školu i svratim do djeda koji je živio u kući pored nas, on mi zgrije na vrućem šporetu parče hleba, namaže ga kajmakom i malo slanine… Jednostavno djetinjstvo je nešto najljepše, to je period kad nisam razmišljao ni o čemu osim igri, a sad već kad krenu životne obaveze, to je druga faza.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno da se sjećam. Počeo sam kao dijete od 15 godina da radim u tad poznatom lokalu ,,Grand caffe”, vrlo mlad i ujedno sam počeo da se bavim boksom. Radio sam skoro dvije godine dok nisam izgubio prvi meč u boksu i poslije toga odlučio da prekinem i počnem da treniram ozbiljnije, a potrošio sam prvu platu sa majkom. Tad smo bili podstanari i njoj sam dao nešto od plate kako bih joj pomogao da platimo prvu kiriju.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu insistiram na odgovornosti, što je najbitnije, jer kad je posao u pitanju, previše sam opterećen i maksimalno odgovoran, ne ostavljam ništa za sjutra, volim sve odmah da završim. Tražim od ljudi da budu profesionalni, jer posao koji ja obavljam dosta je je zahtjevan i odgovoran. Mi odgovaramo najvećim obavezama MUP-a Crne Gore, tako da u mom poslu nema grešaka i reprize, već greška može da bude krupna i po život.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Što se knjige tiče, volio sam da čitam Paula Koelja i još dosta knjiga. Provodio sam dosta vremena u bokserskim kampovima i karantinu tako da sam često čitao jer se dešavalo da nema niko da priča naš jezik, sve stranci bokseri, tako da mi je to prijalo a i, iskreno, ubijalo slobodno vrijeme da ne razmišljam o teškim sparinzima i treninzima. Preporučio bih knjigu od Paula Koelja ,,Dnevnik jednog čarobnjaka”, kao i knjigu koja može dosta da pomogne čovjeku koji je izložen velikim naporima, a to je knjiga od Oca Tadeja ,,Kakve su ti misli takav ti je i život”.
Koje jelo najviše volite?
– Jelo koje mi je najdraže su prženi krompiri, čajna i majonez 🙂 i to je nešto što me asocira na djetinjstvo. Jednostavno to sam najviše volio da jedem kad bi majka rekla da uzmem knjigu. Ja bih odmah rekao ,,gladan sam” i ,,prži mi krompiriće”. Posebno volim da jedem u hotelu A clubu u Budvi rolnice sa biftekom.

Radošević sa porodicom u prazničnoj atmosferi

Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebno da se poštuju, iskreni da budu od prvog dana upoznavanja i, što je najbitnije, u svemu povjerenje, ljubav naravno, jer bez jednog od ovih segmenata mislim da je teško uspjeti. Kao i razumijevanje u svemu.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Pravi umjetnici ne umiru, jer oni žive kroz svoja djela. Kao što i stara izreka kaže: riječi lete, djela ostaju.
Putovanje koje pamtite?
– Zahvaljujući sportu, često sam putovao, svugdje po svijetu, ali posebna putovanja su putovanja koja sam doživio sa porodicom, jer kad sam sa njima, destinacija nije toliko bitna.
Pjesma Vašeg života je?
– Moram reći da su mi uvijek u vrhu pjesme od Baneta Nedovića i Raja Simonovića, tako da ne znam koju bih posebno izdvojio.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva

Komentariši