Pravoslavni vjernici sjutra slave Badnji dan kada se u hramovima i domovima pale badnjaci i služe povečerja uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika Božića.
Badnji dan je naziv dobio po tome jer se toga dana sječe badnjak i unosi u kuću. Sa ovim danom već počinje Božićno slavlje. Ujutro rano, već u zoru, pucanjem iz pušaka i prangija objavljuje se polazak u šumu po badnjak. Čim svane, loži se vatra i pristavlja se uz nju pečenica. Žene u kući mese božićne kolače, torte, pripremaju trpezu za Božić.
Šta je badnjak? Badnjak je obično mlado, hrastovo ili cerovo drvo (u nekim krajevima jelovo ili borovo), koje se na Badnji dan ujutro rano sječe i donosi pred kuću. Uveče, uoči Božića, badnjak se presjeca i zajedno sa slamom i pečenicom unosi u kuću.
Kako se sječe badnjak? Prije izlaska sunca, na Badnji dan, domaćin sa sinovima ili unucima odlazi u šumu da sječe badnjak. Bira se obično mlad i prav cerić, ako nema cerića, može i hrast. Stablo cerića treba da bude toliko, da ga domaćin na ramenu može donijeti kući. Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene istoku, tri puta se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sjutrašnji praznik, uzima sjekiru u ruke i sječe badnjak. Badnjak se sječe i zasijeca sjekirom ukoso, i to sa istočne strane. Po narodnom vjerovanju, badnjak se mora posjeći sa tri snažna udarca. Što sjekira od tri puta ne presječe, dovršava se lomljenjem ili uvrtanjem (sukanjem). Taj lomljeni dio na badnjaku zove se brada i poželjno je da bude na svakom badnjaku. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne direktno na zemlju. Ne smije se, dakle, zaustaviti na nekom drvetu. Iver od badnjaka se uzima i stavlja među karlice, da kajmak bude debeo kao iver. Kad se badnjak donese kući, uspravi se uz kuću, pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče.
Šta simboliše badnjak? Badnjak simbolički predstavlja ono drvo, koje su pastiri donijeli i koje je pravedni Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak nagovještava i drvo Krsta Hristovog.
Badnje veče Ono praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u našem narodu kaže za neke osobe, koje su prijateljski bliske i vezane da su kao ,,Božić i Badnji dan”. Uveče, kada padne mrak, domaćin sa sinovima unosi u kuću pečenicu, badnjak i slamu. Pečenica se nosi na ražnju. Obično dvojica nose između sebe i jedan od njih prvo stupa desnom nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i žensku čeljad riječima: ,,Dobro veče! Čestit Božić, Badnje veče!” Domaćica i ženska čeljad posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: ,,Dobro veče! Čestiti vi i vaša pečenica!” Pečenica se unosi u sobu gdje se obavlja večera na Badnji dan i Božićni ručak i prislanja na istočni zid, tamo gdje su ikone i kandilo.
Pošto se badnjak prethodno isječe sa debljeg kraja na tri dijela, veličine da može da stane u šporet ili kakvu peć, unosi se u kuću. Isto se govori i radi kao kad se unosi pečenica. Badnjak se stavlja na ognjište, ali pošto ognjišta nema više, stavlja se pored šporeta ili peći i odmah se jedno drvo loži. Tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod pečenice.
Slama Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin i domaćica govore i postupaju kao kad se unosio badnjak i pečenica. Slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na kojoj se Hristos rodio.
Večera uoči Božića Kada se unesu pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na molitvu, otpjevaju tropar ,,Roždestvo tvoje…”, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni drugima praznik i Badnje veče i sijedaju za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.
Božić Najradosniji praznik među svim praznicima, kod Srba je Božić. Praznuje se tri dana. Prvi dan Božića je uvijek 7. januara. Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima, puca se iz pušaka i prangija i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja.
Domaćin i svi ukućani oblače najsvječanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: ,,Hristos se rodi!” i otpozdravljaju: ,,Vaistinu se rodi!”
Valja napomenuti da se ovako pozdravlja i govori sve od Božića do Bogojavljenja .Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane sa ovim radosnim božićnim pozdravom, i oni mu otpozdrave ljubeći se međusobno i čestitajući jedni drugima praznik.
Položajnik Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik i on se posebno dočekuje u kući, zove se položajnik.
Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: ,,Koliko varnica, toliko srećica, Koliko varnica toliko parica (novca), Koliko varnica toliko u toru ovaca, Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj”.
Položajnik simbolički predstavlja one Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica poslije toga posluži položajnika i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovjek, koji na Božić, i za cijelu narednu godinu donosi sreću u kuću.
Česnica Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja metalni novčić – zlatni, srebrni ili obični, odozgo se bode grančicom badnjaka i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen Božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu plećku, negdje i glavu, dio od rebara i srce. Srce se isječe na onoliko djelova koliko u kući ima ukućana, i svaki član porodice prvo pojede po parče srca. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ukoliko neko zna pjeva božićni tropar, a ako ne, čita se ,,Oče naš” naglas. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko djelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sijedaju za trpezu.
Božić u urbanoj sredini Postavlja se pitanje kako slaviti Božić danas, u izmijenjenim uslovima života, naročito u urbanim sredinama, gdje nema ni vatre ni ognjišta, šume, drveća i gdje je nemoguće na visoke spratove podizati veliko drvo i slamu. Umjesto velikog drveta uzme se manja hrastova grančica i manja količina slame. Sve se to, zajedno sa pečenicom, uoči Božića unosi u kuću i stavlja ispod slavske ikone na istočnom zidu stana ili kuće. Zapali se svijeća i kandilo što simboliše vatru i ognjište. Kuća se okadi tamjanom, izgovore se molitve koje se znaju ili se pročitaju iz molitvenika i to veče se provodi u prijatnoj porodičnoj atmosferi uz slušanje crkvene muzike i pjesama ili uz gledanje filmova vjerske ili moralne sadržine.
Zato je veoma važno da Božić bude neradan dan – državni praznik, da bi se praznična atmosfera upotpunila. Samo onaj ko lično nije doživio tu predivnu božićnu atmosferu u kojoj se duša, zahvaćena nekim unutrašnjim blaženstvom, nadima i širi u visine svemirskih prostora, kada se svi ljudi vole i sve se prašta, ne može shvatiti crnogorskog vladiku Njegoša i njegove stihove:
,,Nema dana bez očnoga vida
niti prave slave bez Božića!”
Božić-praznik djece Božić je prvenstveno praznik djece. Na Božić se rodilo najljepše i najsvetije dijete u istoriji ljudskog roda. Zato, oni roditelji koji svoju djecu, iz bilo kojih razloga lišavaju praznovanja Božića i doživljaja vezanih za taj praznik, čine prema svojoj djeci neoprostivi grijeh. Uostalom, Božić je praznik i privilegija djece u cijelom civilizovanom hrišćanskom svijetu.
Izvor: svetosavlje.org