MAGAZIN SLAJDER
MIRELA PRISELAC REMI U OGLEDALU: Kad zavoliš to što jesi, onda možeš prihvatiti ljubav drugih
Današnja gošća rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je pjevačica sastava ,,Elemental” Mirela Priselac Remi.
Rođena je 25. oktobra 1979. godine. Nakon završene osnovne muzičke škole i srednje škole, na Filozofskom fakultetu upisala je engleski i španski jezik i književnost. Prevela je sa engleskog na hrvatski jezik biografije Brusa Springstina ,,Two hearts” i Dejvida Bouvija ,,Starman”, kao i tekstove u hrvatskom izdanju ,,Rolling Stone”-a.
Radila je sa muzičarima iz deset evropskih zemalja na albumu ,,Diversidad – The Experience Album“, projektu nastalom u Briselu i sarađivala sa Marčelom, Strukom, Sasjom, Iskazom i ostalima.
,,Elemental”, u koji je utkala autorske tekstove pune snažnih poruka, ove godine proslavlja 20 godina rada. Tako je 14. i 15. decembra u zagrebačkoj Tvornici kulture održan dvodnevni spektakl, pod nazivom ,,XOXO”. Prvog dana održan je ,,Naš koncert”, na kojem je ,,Elemental” pjevao numere po svom izboru, dok je drugog dana bio priređen ,,Vaš koncert”, u kojem je publika složila set-listu putem glasanja.
Nedavno je objavljena i biografija o ,,Elementalu” – „Sve, sam ne romantika“, autora Marka Podruga.
Sreća je osjećanje koje našu gošću veže za djetinjstvo, kaže u ovom razgovoru. Ne dopušta da joj količina novca u životu ili ponekad manjak istog definiše raspoloženje. U poslu cijeni profesionalnost i tačnost. Kaže da ,,kad se ogoliš sam pred sobom i zavoliš to što jesi, onda možeš prihvatiti ljubav drugih i poslati svoju ljubav u svijet“. Ne vjeruje da umjetnik ikada umire. Voli da putuje sama. Pjesma njenog života je ona koju će tek napisati.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Asocira me na miris pite od jabuke i nedjeljnog ručka… Miris jastuka kad legneš u krevet roditelja, kad se zavučeš između njih i osjećaš najsigurnije na svijetu.
Koloristički, asocira me na žutu boju, na sunčane dane provedene u šumi Zelengaj, na potpunu disocijaciju od toka vremena, kad su svi dani bili stopljeni u jedan srećan trenutak.
Emotivno, djetinjstvo me asocira na sreću. Ispunjenost. Bezbrižnost. Smijeh. Opuštenost.
I knjige. Mnogo knjiga. Neistraženi svjetovi iz knjiga koji su punili moje unutrašnje svjetove motivima, riječima, stihovima i likovima.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se prvog većeg honorara zarađenog od muzike. S obzirom da potičem iz radničke porodice, imam dosta štedljiv odnos prema novcu, a opet, opušteno gledam na njega tj. ne dopuštam da mi količina novca u životu (ili ponekad, manjak) definiše raspoloženje. Novac dođe i ode. Radićemo, ne bojimo se raditi, zaradićemo. Prvi veći honorar potrošila sam na to da sam nekoliko nedjelja izlazila s prijateljima i častila ih. Možda nije bio ,,najmudriji“ način za potrošiti novac, ali prokleto smo se dobro provodili.
Foto: Kristijan Smok photography
Na čemu insistirate u poslu?
– Iznad svega, cijenim profesionalnost i tačnost. To su dvije kategorije koje je ponekad poprilično teško naći u umjetničkom svijetu, gdje su stvari malo opuštenije, ali okružila sam se ljudima čiji su sistemi vrijednosti slični mojima. Uprkos tome što sam umjetnica, volim strukturu i planiranje. Ponekad je to dosta komplikovano postići, s obzirom da inspiracija nema previše strukture, ne možeš ,,kontrolisati“ kad će ti ,,doći“ neka pjesma ili melodija, ali može se. Tokom ljeta sam sebi nametnula poprilično strog tempo stvaranja, doslovno sam u dnevnom rasporedu imala dezignirano vrijeme za pisanje i sviranje, i to se pokazalo kao odličan potez. Sad čak razmišljam o nekom malom ateljeu u koji bih svakodnevno odlazila i pisala.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Preteško pitanje, toliko je toga što mi se sviđa! Pokušaću – od knjiga, svakome bih preporučila upoznavanje s ,,klasicima“ književnog kanona – Dikensa, Virdžiniju Vulf, Ujevića i Vesnu Parun. Onda malo Prusta, sestara Bronte pa skok na Melvila, Romana Simića i Maju Angelu.
Ne mogu, previše toga mi je u glavi! Od filmova, Bergmana, Džarmuša i Vesa Andersona.
Od serija koje su me oduševile u posljednje vrijeme – ,,Mindhunter“, ,,Bron“, ,,The night of“, ,,Handmaid's Tale“ i ,,Game of Thrones“.
Koje jelo najviše volite?
– Varivo od slanutka. Slanutak. Humus. Sve od slanutka, he he… Riba na sto načina. Rižoto od gljiva. Senf, u svim izdanjima.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Spremnost da budeš ,,dobro“ sam sa sobom, to prvenstveno. Da budeš opušten u vlastitoj koži, da ne ,,trebaš“, ,,tražiš“ i da ništa ne ,,moraš“…. Da voliš bez da osjećaš da moraš posjedovati i uzeti pod svoje. Da možeš osjetiti emociju bez dodatnih objašnjenja. Da si prvenstveno, zaljubljen u ono što jesi, kad odbaciš sve svoje priče, probleme, prtljage, misli… Kad se ogoliš sam pred sobom i zavoliš to što jesi, onda možeš prihvatiti ljubav drugih i poslati svoju ljubav u svijet. Eto, to je ono za čime bismo trebali težiti.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Zapravo, ne vjerujem da umjetnik ikada umire do kraja. Svaki put kada npr. čujemo njegovu/njenu pjesmu, vidimo njegovu sliku ili skulpturu, prizovemo ga i ,,oživimo“. Na neki način, nikada nas ne napuštaju. A ako bih baš mogla iščarobirati da nekoga mogu vratiti, da sjednem s njima na kafu, bili bi to Arsen Dedić, Dejvid Bouvi, Frida Kalo i Nik Drejk.
Priselac u San Francisku
Putovanje koje pamtite?
– Jedno od najupečatljivijih (i ono na kojem sam doživjela najveći osobni rast) bilo je putovanje u Kaliforniju. Putovala sam sama, tri nedjelje, oslanjala se isključivo na sebe i neke dobre prijatelje koje sam upoznala usput, istraživala i promatrala. Premda putovanje nije bilo u neku ,,divljinu“, osjećala sam se kao da sam istraživač koji bilježi, propitkuje, upoređuje i uči. Putovanje je uvijek put u središte svog bića, pogotovo kad putuješ sam. A ja iznad svega, volim putovati sama. Primijetila sam da sam tada puno otvorenija za nove spoznaje, a činjenica da si na novoj i neistraženoj teritoriji dopušta ti da preispitaš nove i neistražene teritorije u sebi.
Pjesma Vašeg života je?
– Ona iduća koju ću tek napisati. Ona koja me čeka u Platonovskom svijetu ideja.
Bojana Radonjić
