DRUŠTVO SLAJDER

LUKIJAN IVANOVIĆ U OGLEDALU: Jedva čekam mart, postaću tata jedne djevojčice

Pjevač Lukijan Ivanović naš je današnji gost u rubrici ,,U ogledalu”. Rođen je  1993. godine u Užicu, kao drugo dijete u porodici. Djetinjstvo je proveo u Požegi, a od 2006. godine živio je u Banjaluci. Njegovi prvi scenski nastupi vezani su za dječije festivale  širom bivše Jugoslavije. Kaže da je rano počeo da stvara, piše muziku. Završio je srednju muzičku školu, teoretski smjer, a od instrumenata svira klavir. U takmičenju X Factor bio je četvrti u finalu.

,,Sve si meni” je prvi singl koji je objavio 2014, a dvije godine kasnije 2016, i album ,,Svoj sam” na kojem je autor muzike, teksta i aranžmana osam kompozicija. U januaru izlazi duet koji je snimio sa Gocom Tržan, a u martu solo singl.

Kaže da je srećno oženjen i dodaje: ,,Zbog moje Milice sam se preselio u Beograd i u martu ću postati tata jedne djevojčice. Jedva čekam”.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Do moje 12 godine moja porodica je živjela u Požegi. Sjećam se vaspitačice iz vrtića koju smo zvali Srce, mirisa kifli od Kande, učiteljice Vere, prvih nastupa na dječijim festivalima.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Godine 2011. sam kao autor dječije pjesme ,,Najveće blago” osvojio prvu nagradu na Đurđevdanskom festivalu dječije pjesme u Banjaluci. Nagrada je bila u vrijednosti srednjoškolske ekskurzije u Španiju, tako da mi je njena vrijednost ostala utisnuta u sjećanje. To mi je i najdraži honorar-nagrada jer sam se ostvario kao autor na dječijim festivalima gdje sam nastupao od  sedme godine.

Na čemu insistirate u poslu?

– Na profesionalnosti, tačnosti i neprestanom ulaganju u sebe. Bez tog trojstva nema napretka. Pokušavam da se i sa takvim ljudima družim, tj. da sarađujem sa sličnima.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Knjiga koju mogu uvijek iznova čitati je ,,Blago cara Radovana” Jovana Dučića. A film koji je ostavio najveći utisak na mene je ,,Kum”.

Koje jelo najviše volite?

– Jelo koje najviše volim je komplet lepinja ili lepinja sa sve, specijalitet užičkog kraja i nju uvijek rado pojedem kada sam u rodnom gradu ili na Zlatiboru.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Za pravu ljubav je potrebno razumijevanje, poštovanje, odanost.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Imao sam čast da upoznam pokojnog Toša Proeskog, odrastao sam uz njegove pjesme, učio o muzici i emociji kroz njegovu interpretaciju. Nijedan pjevač, nijedna osoba nikad  neće imati ono što je on imao, a to je čista duša puna ljubavi koja se osjeti u njegovoj svakoj otpjevanoj pjesmi.

Putovanje koje pamtite?

– Putovanje koje je ostavilo utisak na mene je odlazak u Bjelorusiju preko Moskve. Moskovski metro, Kremlj, Hram Vasilija Blaženog  ostavili su me bez komentara. Narod koji umjetnost i kulturu prožima svuda, metroi su kao mali muzeji, svaka stanica u drugačijem stilu, jednostavno kao da sam bio u nekoj drugoj dimenziji, na drugoj planeti.

Pjesma Vašeg života je?

– Mislim da je to pjesma ,,Sve moje zore” tj. cover koji sam snimio i zbog kojeg sam postao prepoznatljiv cover pjevač. Sjećam se tih godina, kada sam putovao, na granici vadim pasoš, carinik gleda u njega i kaže mi: ,,Ne treba ti pasoš Lukijane, tvoj pasoš  je pjesma ,,Sve moje zore”.”

Mn.M.

Foto: Privatna arhiva