DRUŠTVO NAŠE PRIČE
PSIHOLOŠKINJA ADRIANA PEJAKOVIĆ O SNOBIZMU: Biti srećan znači voljeti, a ne imati
Živimo u vremenu u kom se pojedinci utrkuju da priušte sebi markirane stvari, a kada nemaju dovoljno novca da iskeširaju za brendiranu garderobu ili slične simbole moći posežu i za pozajmicama, kreditima… Sve to kupuju na rate, vjerujući da će na taj način doseći bolji društveni status i samim tim biti srećniji. Koliko je ova pojava opasna za naše društvo, kako pojedinac može da sačuva svoju autentičnost i je li ,,snobizam” izlječiv, između ostalog, analizirala je za MNE magazin psihološkinja Adriana Pejaković.
Ako pod snobizmom podrazumijevamo odlike narcističke kuture u kojoj je važno kakav je naš imidž, odnosno izgled i pojava, a manje je važno kakvi smo iznutra onda je, kaže ona, saglasna da živimo u takvom vremenu.
Izazovi
-Naravno, naše vrijeme ima i svoje prednosti kao i svako, ali ima i svoje opasnosti na koje bi valjalo da obratimo pažnju. U vrijeme dogitalne ere, društvenih mreža, lakog protoka informacija opasnost koja vreba jeste da više pažnje posvećujemo izgledu i pakovanju nego unutrašnjosti, posebno kada je ličnost u pitanju. Brzo i lako dolazimo do infomacija, imamo priliku da vidimo zvijezde iz šou biznisa, starlete i druge pojave koje prikazuju svoj lagodni život na visokoj nozi pa bismo i mi željeli isto ili makar slično. Društveni status je nešto što sa sobom nosi i društvenu moć i uticaj, pa kada smo dobro odjeveni, imamo dobar telefon i druge statusne simbole mi zapravo poručujemo da imamo moć – pojašnjava ona.
Zbog toga se mnogi ljudi, smatra Pejaković, trude da rade i zarade što više, da bi time fascinirali ljude do kojih im inače nije posebno stalo ili za njih nisu emotivno vezani.
-Rekla bih da je u osnovi te hijerarhije moći strah od bliskosti, ranjivosti, solidarnosti. Ako želimo da drugima pokažemo ko smo na način što ćemo isticati svoju društvenu moć, posebno materijalnim stvarima mi možemo kod drugih izazivati trenutnu zavist, na primjer, ali nećemo izazivati simpatije, nećemo graditi solidarnost, nećemo imati socijalnu mrežu koja nas podržava onakvim kakvi mi jesto. Zamislite da imamo mnogo novca. I onda ga izgubimo. Ako smo svoje veze, imidž, suštinu gradili na tome sve će se urušiti kao kula od karata- priča ona.
Istraživanja
Zato je, prema njenim riječima, veoma važno da imamo nepromjenjive i temeljne ljudske vrijednosti koje zaista obezbjeđuju sreću. Ukazala je na važnost što istraživanja pokazuju da su srećni oni ljudi koji imaju bliske ljude koje vole, bave se poslom koji vole, idu na mjesta koja vole.
-Dakle, vidimo da je riječ voljeti u osnovi sreće ovih ljudi. Ne imati, nego voljeti. Još je poznati psiholog From govori o tome da se vremenom pretvaramo u konzumentsko, potrošačko društvo koje nije iznutra kakvo je spolja. Da je to istina potvrdiće vam psiholozi koji registruju sve veći broj depresivnih i anksioznih ljudi i u bogatom zapadnom svijetu. Zašto je to tako? Zato jer nekada jurimo da imamo, pokažemo, predstavimo se, a kada dođemo kući nemamo koga da zagrlimo.Tužno je biti snob – kazala je Pejaković.
Istakla je i da svi nekada nosimo socijalne maske i svi nekada želimo da se prikažemo na određen način, no ako živimo samo za to onda je ,,to zaista pogrešno, prije svega, za nas, jer nas to neće usrećiti“.
-Živimo, takođe, u vremenu u kojem nas velike prozvodne korporacije motivišu da kupujemo, da trošimo, da izgledamo uvjek mlado, da koristimo preparate za njegu koji su skupi. Sjetite se izraza „must have“- nešto što morate imati, morate kupiti da biste bili „in“. Ako niste „in“, implicira se da ste „out“ da ste neprihvaćeni. Takođe, preko društvenih mreža vidimo ljude koji prikazuju samo pozitivne aspekte svog života, pa pretpostavljamo da je to i realno tako kod njih. Jedan muzički hit nosi naziv: „sun always shine on TV“(sunce uvijek sija na TV-u), ali to nije tako – rekla je naša sagovornica.
U ovoj priči je, prema njenim riječima važno da pred sebe ne postavljamo nemoguće zahtjeve vezano za izgled, imidž, novac.
-Šta nas zaista čini srećnim? Ko nas čini srećnim? Bez čega možemo? Ovo su egzistencijalno važna pitanja za današnjeg čovjeka, čiji je i zadatak da procijeni šta mu je zaista važno, a bez čega može. Lijepo je imati porše, ali nije neophodno. Još je ljepše imati najboljeg prijatelja posljednjih 20 godina. Ovo drugo je bitnije, jer smo, prije svega, socijalna bića i treba da živimo u društvenoj zajednici, a ne na društvenoj ljestvici – navela je ona.
Odgovarajući na pitanje o čemu bi pojedinac trebalo da vodi računa kako bi sačuvao svoju autentičnost, kaže da su u fokusu sopstvene vrijednosti po kojima živimo, šta nam je, zapravo, važno. Pojašnjava kako, recimo, dugo biramo i razmišljamo koju ćemo haljinu da obučemo, ali ne mislimo o tome šta nam je zapravo važno u životu.
-Nekako živimo po automatizmu ili onako „kako bi trebalo“, a da nismo razmislili šta je to što zapravo želimo. Onda kada svoje temeljne vrijednosti odredimo i imamo, onda je važno da ih čuvamo i branimo. Da bismo bili autentični potreban je integritet. Da u tom smislu budemo nepotkupljivi. Ne možemo biti svoji i autentični ako pratimo tuđe ili društveno nametnute vrijednosti. Ovo nije lako, ali je zapravo vrlo važno. Iskusiti trenutnu zavist što neko ima nešto što mi nemamo nije neljudski, ali je to poziv da razmislimo da li nam zaista tako nešto treba? Šta je ono što zapravo želimo? Kome bi trebalo da nešto dokažemo i pokažemo? Moramo pažljivo birati koje sve sadržaje unosimo u sebe, koje knjige čitamo, da li čitamo uopšte, da li radimo na sebi, da li ostvarujemo svoje potencijale. Sve to nije lako postići, posebno ako razmišljamo i o svakodnevnim stvarima:djeci, kako ih školovati, kako platiti račune…Međutim, svaki pojedinac ima pravo na izbor, ima pravo da ostvari svoje potencijale, ima pravo da živi u skladu sa svojim vrijednostima i to je recept za sreću – pojašnjava Pejaković.
Dodaje da ne postoji trajna sreća i da je to, takođe, još jedna ,,new age neistina“.
-Postoji život u skladu sa sopstvenim vrijednostima, postoji povremeno osjećanje sreće, postoje i neprijatne emocije i trenuci i sve je to život. Glavna poruka bi bila da ne moramo biti savršeni. Ali moramo biti svoji – poručila je ona.
Patnja
Najbolji lijek za bilo koju ljudski manu, pa i tzv „snobizam“ je, prema njenim riječima, patnja koju ona poslje izvjesnog vremena produkuje i nosi. Ukoliko nam je, kaže ona, zaista, važno da imamo više od drugih, da se prikažemo u što boljem svjetlu, posebno kada su materijalne stvari u pitanju, ukoliko sa visine posmatramo one koji nemaju, to ćemo svakako platiti u jednom trenutku svojom usamljenošću, nemanjem prijatelja, izolovanošću i vječitim strahom da će nas ljudi odbaciti onda kada više ne budemo: mladi, lijepi, bogati ili šta već.
-I to će se desiti. Taj strah nije neopravdan. Posebno jer smo se okružili ljudima koji su slični nama,pa kada mi više ne budemo mogli sve ono što smo ranije, pojaviće se neko novi ko će nas zamijeniti – navela je ona.
Nekada se, priča Pejaković, i na psihoterapiji susrijeću sa klijentima koji su u nekoj vrsti egzistencijalne krize koju je produkovala posvećenosti pogrešnim vrijenostima: stariji čovjek koji više ne može da bude Don Žuan, žena koja gubi ljepotu i ima paničan strah od starenja, biznismen koji se součava sa bankrotom ,tinejdžerka koja ne podnosi što više nije najpopularnija u svojoj sredini…
-Tu onda bude jako puno psiholoških simptoma: depresije, anksioznosti, paničnih napada i uopšteno nevjerice zašto je to tako i zašto je život tako nepravedan. Život nije nepravedan koliko mi nekada nismo u stanju da uočimo kako ga živimo.Svakako da ovaka postavka stvari dovede do ličnog sloma u nekom trenutku.Posvetiti se nečemu je riječ koja ima isti korjen kao i riječ „svet“, biti svetac. Dakle, ono čemu se najviše posvetimo će odrediti naš život- priča ona.
Ukoliko život, ističe naša sagovornica, temeljimo na pravim vrijednostima mi ćemo rasti i obrnuto.
-Zato ne bi trebalo da zavidimo nekome ko ima, već da se ugledamo na nekoga ko svojim radom, ljubavlju, požrtvovanjem, solidarnsšću postiže promjenu u društvu i našim srcima. A takvih je bilo i ima ih i danas iako često nisu u centru pažnje. Zato je važno da te osobine pronađemo i u sebi – zaključila je ona.
N.Đ.
