Beskrajne pješčane dine, nepodnošljive vrućine i neponoviljivi suton.
-Afrika i Sahara! To je jedan ogroman san, za mene lično i jedan veliki štrik sa liste želja. Osjećaj je neopisiv – prenosi svoje doživljaje iz Tunisa Nikšićanin Ivan Drobnjak, dok hvata predah na svom pustinjskom putovanju kroz jedan od najsurovijih, ali i najljepših djelova svijeta.
Preko Sicilije i Sredozmenog mora do Tunisa. Put o kojem je sanjao godinama ovaj veliki zaljubljenik u dvotočkaše odlučio je ovog novembra konačno da ostavri.
-Nikšić – Trebinje – Dubrovnik na motorima, zatim brodom do Barija, pa sa juga italije, iz Palerma do Tunisa. Prvi korak na kopnu je bio u tuniškoj luci. Tu smo se punih četiri sata zadržali oko carine, ajde da kažemo da sistem ne funkcionise baš najbolje – prvi su doživljaji koje su imali na afričkom tlu, prisjeća se ovaj tridesetdevtogodišnji Nikšićanin.
Mali zastoj na početku, a onda je krenula prava avantura. Pripremljen put i boravak u kampovima, sve između su beskrajna putovanja kroz pustinju koja oduzimaju dah.
-Tunis je jedna nevjerovatno lijepa zemlja. Kontinentalni dio je skroz različit od primorkskog. Od samih ljudi, do načina života i naravno ekonomskog aspekta. Nešto kao kod nas sjever i primorje. Mnogo više nam se svidio kontinentalni, nomadsko-pustinjski predio. Uspjeli smo sve što smo planirali da obiđemo i vidimo, imamo krov nad glavom, hranu i upoznamo mnogo dobrih ljudi u Tunisu – nastavlja Ivan koji je sa svojim drugom Veljkom Vukovićem iz Danilovgrada prije petnaestak dana krenuo u ovu, dugo sanjanu avanturu na kros motoru.
Preplavljeni utiscima sa putovanja po sjeveru vrele Afrike, bilježe svaki kilometar pređen kroz nevjerovatne pustinjske krajolike kojima su vođene prije više od 75 godina i velike ratne operacije u Drugom svjetskom ratu, pod komandom čuvenih generala Montgomerija i Romela.
-Tu je oaza Chebika, Dalje, Tozeur i lokacija gdje je sniman Star Wars, slano jezero koje je presušilo. A onda dalje ka Sahari, Douz, i Ksar Ghilane oazu. Zmile kamp u pravoj nedođiji. Chenini, malo mjesto nomadskog plemena, koji usled nepodnošljivih temperatura od davnina (jos iz 11. vijeka) žive u utrobi planine. To su uglavnom stočari, jer je zemlja ovdje surova. Takođe su im kuće, uklesane u planini, pružale zaštitu od raznih osvajača, vrata i prozori su im od palminog drveta, sto znači da se boja stopi sa kamenom i služi kao izvrsna kamuflaža. Dalje, Matmata, kao i drugi najveći koloseum na svijetu u El Jemu – nabraja Ivan ljepote koje se riječima ne mogu dočarati.
Ivan ističe da je bilo teško, pored svih obaveza, isplanirati ovako nešto.
-Što bi jedan naš veliki prijatelj Slovenac rekao – pustinju zavoliš, ili zamrziš. Mi ćemo se sigurno još gledati, Saharo! – obećava Ivan.
Monteguide grupa i promocija crnogorske prirode
Crna Gora ima malu moto familiju, okupljenu pod imenom Monteguide. Sigurno ste ih sreli makar na društvenim mrežama, kako jezde po Crnoj Gori uzduž i poprijeko, “loveći” svojim objektivima sve ljepote naše zemlje, promovišući ih nadaleko, nudeći nam iznova i iznova momente dviljenja pred ljepotom koju nam je priroda ostavila.
-Ima nas petnaestak. Uglavnom ljubtelji motora iz Nikšića, Podgorice i sa primorja. Uvijek vozimo zajedno kad god možemo. Svake godine, osim obilaska Crne Gore, što radimo svakog slobodnog dana i to sa velikim entuzijazmom, napravimo i neki veći plan, tj neku dužu turu. Do sad su to bile uglavnom vožnje po Evropi. Stizalo se i do Španije, a jedan od nas – Stefan, je čak ove godine išao do Iraka i nazad – priča Ivan.
Kaže da na svoj način jednostavno žele da promovišu ljepte Crne Gore. U tome imaju kažu prilično uspjeha.
-Prate nas ljudi na društvenim mrežama. Zovu, dolaze. Mislim da su zbog fotografija koje smo objavili, u Crnu Goru došli ljudi sa svih kontinenata. Nastavljamo tim putem – zaključuje Ivan.
Foto: Privatna arhiva
Izvor: onogost.me