MAGAZIN SLAJDER
MILO RADONJIĆ U OGLEDALU: Svako slaže tercu na neku od svojih tišina
Današnji gost rubrike MNE magazina ,,U ogledalu” je PR i marketing menadžer podgoričkog hotela ,,CentreVille Hotel and Experiences” Milo Radonjić.
Rođen je u Kotoru, kako kaže, ,,simbolične 1990”. Njeguš. Ponosan je na svoje guvernadursko porijeklo i kombinaciju brdsko-primorskog odrastanja. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kotoru, audio-vizuelnu produkciju diplomirao u Podgorici, doškolovao se u Istanbulu. Bavi se komunikacijama. Tvrdi da je poenta u riječima i načinu na koji ih upotrebljavamo.
U poslu, kako ističe u ovom razgovoru, insistira na znanju, pravičnosti i reciprocitetu. Vjeruje da je za pravu ljubav potrebna sposobnost da se voli. Oživio bi Šarla Bodlera, a knjiga kojoj se stalno vraća jeste ,,Bog malih stvari”, spisateljice Arundati Roj.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost i ljeta provedena na Lovćenu sa babom i đedom.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se prvog zarađenog honorara, ali i brzine kojom je potrošen. Takav trend se nastavio, pa mi se čini da svaki honorar ode prije nego što dođe, međutim, takvi momenti stvaraju uspomene. 🙂 Uvijek mi je bilo bitno uživanje u momentu i stvaranje uspomena od kojih se djelimično živi. Jasno mi je da to u nekom momentu može biti problem, međutim, što bi nas izazivalo da nije problema?
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu insistiram na znanju, pravičnosti i reciprocitetu. Bitno je da znamo što radimo, te da smo samouvjereni sa pokrićem. Bitno je da radimo pravično, u interesu ideje za koju radimo. I na kraju, pritom, ono što najviše motiviše – važno je da za kvalitetan rad budemo adekvatno nagrađeni.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Smatram da nikad neću pročitati knjiga koliko bih htio, jer jednostavno vremena će uvijek faliti. Međutim, postoji jedna knjiga koju stalno ističem, kojoj se stalno vraćam, i čiji sam segment ispisao na sebi – ,,Bog malih stvari”, spisateljice Arundati Roj.
Film koji smatram vrhuncem kinematografije snimljen je davne 1966, nosi naziv ,,Persona”, a njegov tvorac je švedski velikan Ingmar Bergman.
Koje jelo najviše volite?
– Pored izobilja jela kojima smo okruženi, ekspanzije vrsnih kuvara od kojih svakodnevno imamo priliku da učimo, ja, ipak, najviše volim punjene paprike koje pravi majka Vjera. Sprema ih sa bezuslovnom ljubavlju, vjerovatno su zbog toga ukusnije od bilo čega što sam kako kod nas, tako i u svjetskim metropolama okusio.
Milo Radonjić u Budimpešti
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Prilično je jednostavno: za pravu ljubav je potrebna sposobnost da se voli.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ne znam koliko bi mi on bio zahvalan da ga danas oživim, međutim, to bi bio Šarl Bodler.
Milo Radonjić u Parizu
Putovanje koje pamtite?
– Svako svoje putovanje pamtim. Apsolutno svako. Svako mi je drago i ne postoji najdraže.
Pjesma Vašeg života je?
– Pjesma u kojoj uvijek jednakim intenzitetom uživam je ,,Wildest Moments”, umjetnice Džesi Ver, zbog posebne emocije koju za nju vežem. Sa domaćeg govornog područja izdvajam pjesmu ,,Terca na tišinu” hrvatske grupe Silente. Vjerujem da svako slaže tercu na neku od svojih tišina. Pa tako i ja.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
