Petak, 28 Marta, 2025
spot_img
NaslovnicaARTPOZICIJA MLADIH BENDOVA U CRNOJ GORI I REGIONU: Sve dok se slušaju...

POZICIJA MLADIH BENDOVA U CRNOJ GORI I REGIONU: Sve dok se slušaju moderni muzički otrovi za mozak, u drugom su planu

 

Ilustracija

Nekada su menadžeri i vlasnici izdavačkih kuća obilazili klubove u potrazi za novim bendovima i izvođačima.
Sada živimo u vremenu napredne tehnologije, interneta koji pruža toliko mogućnosti, pa se i svjetski izvođači prilagođavaju tom trendu i dijele muziku preko muzičkih platformi i društvenih mreža. Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i Republika Srpska nisu u Evropskoj uniji, pa se čini da je Sloveniji i Hrvatskoj, koje to jesu, lakše ,,izaći“ na tržište, proširiti se.
Međutim, nije tako. Naprotiv, razgovarajući sa mladim bendovima iz Crne Gore i regiona, vidimo da je svugdje teška situacija za njih i da im se daje malo prostora da predstave svoj rad.
Crna Gora
Autorski bend iz Kolašina ,,VIS Rudolf“ nastao je 15. septembra 2017. godine. Od tada, učesnici su festivala poput Lake fest-a koji su ove godine i otvorili, gitarijada i nastupa u klubovima. Objavili su album ,,Daljina“ koji je ostavio upečatljiv utisak na publiku, što se može vidjeti na svakom njihovom koncertu. U pripremi je novi materijal.
Ono o čemu njihove pjesme govore jesu sloboda, pojedinac i socijalne teme. Kako kažu u bendu, žanrovski se njihova muzika može okarakterisati kao bluz-rok, ali ima tu dosta i eksperimentisanja sa ska, pop-rok i sličnom vrstom muzike.
,,VIS Rudolf“ čine Bojan Peko Minić (vokal, gitara, usna harmonika), Nenad Lalović (ritam gitara i pomoćni vokal) i Nikola Dulović (bas gitara).

Foto: Nebojša Medo Perković

– Mladi bendovi u Crnoj Gori, pa čak i oni najeksponiraniji, osuđeni su na trajanje u drugom planu u kontekstu ukupne muzičke scene. Koliko god se trudili da stvaraju (i povremeno interpretiraju) dobru muziku, tapkaće u mjestu dok god se sa radija i televizije i sa prozora babe iz komšiluka koja je izašla da raširi veš, a ne želi da propusti ni sekund omiljenog programa, čuju razni primjeri ovovremenih modernih (kvazi)muzičkih i rijaliti otrova za mozak. Borba sa time je borba sa vjetrenjačama, vjerovatno jedini način da se to popravi bi bio da neka solarna oluja ukine struju na jedno godinu-dvije, pa da se malo svira i pjeva bez plejbeka, kradenih melodija i auto-tjuna, da se malo ne gleda otpad koji se omladini servira sa ekrana, da se čitaju klasici i kvalitetni moderni autori umjesto polupismenih tračeva i nacionalističkih prepucavanja, pa kad se podigne glava sa androida i uključi mozak i pogledamo oko sebe, da probamo opet – počinje priču o poziciji mladih bendova u Crnoj Gori za MNE magazin Bojan Peko Minić.
Objašnjava da ,,Rudolf“ jeste mladi bend ,,samo utoliko što smo manje od godinu na javnoj sceni, a nijesmo mladi ni po godinama ni po stažu, sviramo već desetak godina zajedno, a pojedinačno i duže“.
– To nam je i prednost i mana, budući da lakše podnosimo te poteškoće jer razumijemo odakle dolaze, ali i da sve manje živaca i snage imamo da gledamo to i kuliramo. Mladim bendovima koji tek ulaze u muzičke vode to može zapečatiti karijeru prije nego što i počne. Uglavnom, prepreka ne fali, da krenemo redom: mladi ljudi prvo treba da zarade za instrumente i minimum opreme za rad, zatim da nađu prostor u kojem će vježbati, što je većini problem čim u igru uđu bubnjevi i distorzija, nakon toga da usklade vrijeme za obaveze sa vremenom za svirku i da vježbaju dok im svi okolo govore da od toga ,,nema ‘ljeba“…Onda kad se navježbaju, kreće potraga za svirkom: ako sviraju u parku za društvo – narkomani su i propalitet, ako sviraju u klubovima – moraju da sviraju obrade i trista hiljada puta prežvakane standarde domaće rok muzike, jer i gazda hoće da zaradi od toga. Ako krenu da ipak, grlom u jagode, snime svoje pjesme, to tek zahtijeva novca i vremena, a i ako uspiju da završe to, imaće možda par festivala i gitarijada na kojima će moći da sviraju svoju muziku i gdje ih u prvih par godina niko sem šačice ljudi neće slušati – govori Minić o poteškoćama sa kojima se susreću mladi bendovi.

Pored tih, dodaje on, rijetkih prilika da na velikoj bini odsviraš autorski rad, ostaju samo klubovi: opet 70% obrada, jer gazda, opet, hoće da zaradi.
– Tu ili odustaneš ili suturaš novac u naredni album koji ćeš opet otplaćivati godinu svirkama za po 200-300 eura (ako si srećan da se pogodiš za toliko, jer nikoga ne zanima to što ti plaćaš potrošnu opremu,  15-20 eura studio za probe i to dva-tri puta nedjeljno, što treba platiti i gorivo  kad je svirka u drugom gradu, pa eventualno i smještaj, jer sviraš do iza ponoći) i sve to radiš iz jednog jedinog razloga – jer iskreno voliš muziku. Ako je bilo koji drugi razlog u pitanju – slomićeš se prvi put kad vidiš da neka Sandra Afrika uzme pet hiljada za sat-dva krivljenja na nekom vašaru u Beranama – kaže Minić.
Ipak, izuzetno su, ističe on, zadovoljni pruženim šansama za predstavljanje rada u medijima, na festivalima i u klubovima.
– Ne zato što je generalno sjajna situacija, već zato što se nama zadesilo tako da imamo sreće da napravimo pravu stvar u pravo vrijeme i budemo okruženi pravim ljudima. Ni pola godine od nastanka albuma i benda pod ovim imenom, dobili smo pozive za gitarijade i festivale – odsvirali smo par potpuno autorskih klupskih nastupa, dvije gitarijade (Nikšićko rocks i Morinjska gitarijada sa trinaestogodišnjom tradicijom) i tri festivala (kolašinski North Fest, Lake Fest, najveći rok festival u Crnoj Gori i PAF festival, koji je ove godine posvetio čitav dan autorskim bendovima Crne Gore), pa će tek ovoga mjeseca biti godinu albumu ,,Divljina“, i to je sjajno. U medijima smo dobili mnogo više prostora nego što smo očekivali, Rudolf se već pominje u desetinama tekstova u dnevnoj štampi, na portalima, puštaju našu muziku na radiju, spot i plejbekove na televiziji, drugi ljudi nas pominju u svojim tekstovima – ni za to ne možemo reći da smo nezadovoljni. Ipak, moramo reći ponovo: prva i osnovna stvar je raditi muziku iskreno i iz ljubavi, za sebe, mediji i festivali i klubovi su propratna stvar, odlično je dok ih ima, ali kad to postane primarno, muzika pobjegne kod nekoga ko je zaslužuje – zaključuje Minić.
Srbija

Foto: Facebook

Autorski sastav ,,Aleja velikana“ pobjednik je ovogodišnje Gitarijade u Zaječaru. Nastao je maja 2016. godine u Beogradu, od članova iz različitih krajeva Srbije. Muzika koju proizvodi ,,Aleja“, kako kažu njeni članovi, može se okarakterisati kao fuzija rokenrola sa ska, fank, hip-hop, rege, dub, progresiv primjesama. Bend fuziju žanrova koje integriše u svoju muziku naziva Brz, a tekstovi su mahom društveno angažovani, dodaju oni.
Bend ima objavljen  singl sa EP-a izdanja ,,Ale(j)a iacta est” koje će biti objavljeno sukcesivno, a prvi spot, za pjesmu ,,Veoma si brz“ objavljen je početkom jula ove godine.
Pored nastupa na ovogodišnjim velikim festivalima poput ,,Exit“-a i ,,Beer fest“-a, Gitarijade u Zaječaru, ova grupa u karijeri bilježi i značajne nagrade – dvije od četiri u finalu Demo festa u klubu Fest, od kojih prvu nagradu publike, zatim pobjedu na 37. Majskoj gitarijadi u Požarevcu, osvajanje nagrade za najboljeg gitaristu na Bunt rok festivalu 4 i najboljeg basistu na Demofestu.
Bend čine Aleksandar Branković – vokal, Jovana Novaković – klavijature, vokal, Nikola Dragašević – gitara, vokal, Jovan Đukić – bas gitara i Aleksa Prljević – bubanj.

Foto: Facebook

Gitarista ,,Aleje velikana“ Nikola Dragašević za MNE magazin kaže da pozicija mladih bendova u Srbiji i nije baš za pohvalu.
–  Prepušteni su sami sebi, rade PR poslove, ugovaraju svirke, zakazuju milion stvari i umjesto na kreativnost, dosta vremena ode na stvari organizacione prirode. Najveći problem su finansije i nedostatak publike jer su ljudi i na globalnom planu postali letargični i zanima ih samo ono što im se ponudi na ekranu. A naš bend baš i nije pristalica metoda ,,tjeranja ljudi motkom da dođu na svirku“. Para nema. Svirke su često besplatne. I sirće je slatko kad je džabe, to razumijem, ali ne zna publika koliko jedan bend ima ulaganja u svoj rad. Nekad i tih 200 dinara koje će neko radije dati za pivo ili cigarete umjesto za kartu, mnogo znači bendu – ističe naš sagovornik.
Poteškoća, dodaje on, ima dosta.
– Samo suočavanje sa njima i savladavanje istih jeste jedna vrsta katarze jer sazrijevaš prije svega kao čovjek, a onda i kao muzičar. Glavni problem su finansije i klubovi koji mladim bendovima naplaćuju ogromnu svotu novca za zakup prostora, pritom imaju renome, a nemaju ni sopstvenu opremu niti bendovima daju minimalne privilegije u vidu pića – objašnjava Dragašević.
Ne želi, kaže on, da zvuči kao da se žali, ali ,,može to daleko ozbiljnije da bude, prije svega jer se često provlači floskula kako je sve mrtvo, kako nema bendova, itd“.

– Bendova ima milion, i to kvalitetnih, samo im treba više prostora da se iskažu. Ima i medija, doduše, većina njih se preselila na internet što je pozitivno i u skladu s vremenom. Problem je što većina tih portala od bendova traži da sami sastave vijest kako bi oni imali posla samo dva klika. Ne razumijem onda zašto se neko uopšte bavi time ako neće da uloži minimum napora da izađe u susret umjetnicima kojima to mnogo znači. Ali u redu, ne bih da zvučim negativno, pohvalio bih par portala koji stvarno rade svoj posao odlično – govori o pružanju šanse mladim bendovima Dragašević.
A što se festivala tiče, većina stvari je ispoštovana, naglašava on.
– Najozbiljniji u smislu organizacije je bio Demofest u Banja Luci, pa onda Zaječarska gitarijada, itd. Ali dobro, uz sve poteškoće, ostaje ljubav prema muzici, a ona danas zahtjeva malo veću žrtvu na koju smo, očigledno, spremni – zaključuje Dragašević naš razgovor.
Makedonija
Autorski indi-elektro sastav iz Kumanova ,,KI“ crnogorska  publika upoznala je kroz nastupe na završnoj večeri ovogodišnjeg ,,Bedem festa“ gdje je kraj svake pjesme praćen gromoglasnim aplauzom, a završetak nastupa pozivom na bis i ,,North fest“-u u Kolašinu.
Grupa je osnovana krajem 2015. godine, a upravo u rodnom gradu održana je 27. oktobar ove godine promocija albuma prvijenca.
Bend bilježi značajne nastupe širom Balkana i Evrope, a izdvajaju se pobjede na Gitarijadi u Zaječaru, Omladina festivalu u Subotici i RMF festivalu u Rovinju.
,,KI“ čine Aleksandar Kraljevski – vokal i gitara, Miloš Kraljevski – bubnjevi, Andrej Dimkovski – bas gitara i Stefan Ilievski – klavijature.

Ilievski u razgovoru za MNE magazin kaže da pozicija mladih bendova u Makedoniji ,,nije baš najsjajnija“.

– Sve je ostavljeno njima samima. U ovom vremenu bend, osim što stvara i svira, mora i dosta energije da posveti nekim stvarima koji nemaju nikakve veze sa muzikom. Bendovi se sami moraju izboriti za njihovu poziciju ali ta borba nikako nije razlog za kukanje i samosažaljevanje. Ako u bendu vlada dobra hemija i disciplina, onda to i ne predstavlja neki problem. Onda ta borba postane test istrajnosti i vjere u ono šta bend radi – smatra Ilievski.
Svaki početak je težak, dodaje naš sagovornik.
– Finansije su bile i ostaće najveći problem za sve bendove. Nedostatak medijske pažnje je drugi problem s’ kojim se suočava svaki bend, ali taj se lako da riješiti ako imate dovoljno novca, tako da na kraju se ipak sve svede na finansije. Na našu sreću, mi kao bend imamo privlegiju da imamo sopstveni studio gdje možemo raditi probe i usnimiti i skockati naše ideje. To je zaista jedan veliki plus za nas. Zamislite bendove koji moraju i to finansirati – objašnjava Ilievski.

Ističe da je, kad pogleda unazad, zadovoljan pruženim šansama za predstavljanje rada u medijima, na festivalima i u klubovima.
– Kao relativno mlad bend, sa samo par objavljenih stvari, uspjeli smo da ugovorimo i odsviramo 15 nastupa za ovo ljeto. Bilo je medija koji su o našem radu pisali i onih koji nisu, što je, u neku ruku, i normalno. Za svaku šansu smo se sami izborili i to je možda teži put ali svakako ima svoju draž. Svuda gdje smo svirali naišli smo na pozitivni kritike i reakcije, kako od strane medija i ljudi koji su nas angažovali tako i od strane publike, što je i najbitnije. Ako ste dovoljno kvalitetni i vjerujete u ono šta radite, ne postoji niti jedna prepreka koja vas može spriječiti da stignete do cilja – poručuje na kraju našeg razgovora Ilievski.
Republika Srpska

Foto: Facebook

Banjalučki bend ,,Pseudonim“ postoji više od godinu. Osnovan je 7. jula 2017. Sastavljen je od iskusnih muzičara koji iza sebe imaju „kilometražu svirki “ iz više kover bendova.
Repertoar se, kako kaže naša sagovornica, pjevačica benda Aleksandra Škrbić, bazira na R'n'B i rok hitovima koje  izvode na autentičan način. Njihov cilj je da pruže publici nešto što ne mogu da čuju od drugih kover bendova, ,,što publika i prepoznaje te nas uvijek obraduje odličnom posjećenošću i feedback-om“. Planovi  su da se oprobaju i u autorskom radu, na čemu već neko vrijeme i rade.
Grupu ,,Pseudonim“ čine vokalistkinja Aleksandra Škrbić, gitarista Nemanja Topić, basista Vladimir Đorđević i bubnjar Nino Vujasinović.
– Pozicija bendova je, kao i sama kultura, na nezavidnom nivou. Bendovi se često susreću sa različitim problemima koji usporavaju napredak, a samim tim i demotivišu mlade ljude koji žele da stvore nešto autentično. Onda se često javlja pojava da određen broj bendova i ne radi ozbiljno, da kratko sviraju, da pristaju na bilo kakve uslove koji im se ponude i samim tim prave teži put onima koji ozbiljnije pristupaju samoj ideji benda – objašnjava Škrbić za naš portal kakva je pozicija mladih bendova u Republici Srpskoj.
Poteškoće se, dodaje ona, mogu sagledati i u tome što je sve manje publike koja sluša nekomercijalnu muziku, jer trendovi nameću nešto sasvim drugačije od onoga što bendovi pop/rock/rnb muzike mogu da pruže.

– Situacija i nije baš na zavidnom nivou, javljaju se različiti problemi: od nedostatka mjesta na kojima bendovi mogu da nastupaju, nedostatka festivala, generalno od nedostatka finansijskih sredstava. Postoji sasvim mali broj festivala u regionu koji mladima mogu da ponude priliku da se predstave iole većem broju publike – zaključuje Škrbić naš razgovor.
Bosna i Hercegovina
Autorski power pop-rock sastav iz Sarajeva ,,The Last Location” nastao je 2008. godine kao projekt braće blizanaca, basiste Ahmeda i gitariste Muhameda Latića, te klavijaturiste Edina Mucića, nakon čega im se pridružuju pjevač Petar Živković i bubnjar Danijal Bajraktarević.
Publika njihov talenat prepoznaje već u regionalnom TV šou ,,Rat bendova”. Godine 2009. predstavljaju Bosnu i Hercegovinu na Bijehalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana u Italiji, a 2010. objavljuju prvi EP  koji kreira Karmen Rico iz Los Anđelesa, producent s Gremi nominacijom poznat po radu s Alanis Moriset i Silom. Pamti se i saradnja u pjesmi ,,Callin’ My Name” sa producentom Dinom Sajriusom, poznatom po radu sa Džejsonom Derulom i Hardvelom. Tu su i  singlovi ,,Zaboravi”, ,,Ti odlaziš” i drugi. U nekoliko navrata sviraju regionalne i evropske turneje i dijele pozornicu s najvećim regionalnim imenima poput Dina Merlina, Bijelog dugmeta, Divljih jagoda i Plavog orkestra. Godine 2015. nastupaju na MTV European Music Awards-u u Milanu. Do sada imaju objavljena tri EP-a, a uskoro se očekuje i album.

– Trenutno bendovi u BiH moraju stvarati vlastiti prostor za promociju. Ono što je isto za sve bendove u svijetu jeste da je internet postao platforma putem koje se promovišu bendovi, tako da država ima malo uticaja na to da li će bend uspjeti ili ne. Svakom bendu je pružena prilika da se putem social media i online promocije afirmiše i promoviše svoj rad. Ono što je potrebno pored dobre promocije jeste dobra pjesma koja će uz mala ulaganja u online promociju i reklame napraviti posao sama – kaže za MNE magazin klavijaturista Edin Mucić.

Dodaje da su poteškoće na koje je bend ,,The last location“ nailazio uglavnom bile organizacione prirode ,,u kojem smo zbog nepostojanja sistema morali sami da se, pored muzičkog stvaralaštva, bavimo marketingom, organizovali sami promocije, koncerte, snimanja“.
– Što se tiče prilika, mi smo ostvarili odličan odnos sa medijima pa je naš rad dobro ispraćen. Bend je do sada svirao na brojnim festivalima kako u regionu tako i van njega, ali je manje kvalitetnih festivala i prilika, posebno za bendove koji tek počinju – kaže Mucić za kraj našeg razgovora.
Hrvatska
Grupa ,,Sowas“ iz Varaždina je projekat braće Sović, Siniše i Luke. Crnogorsku publiku pridobili su već na prvom gostovanju, kada su otvorili ovogodišnji ,,Bedem fest“.
Prvi spot za pjesmu ,,Hypnptized“ i album prvijenac ,,Golden Veil“ objavljuju 2016. godine. Ove godine dolaze do finala na Ha|Ge|eF festivalu. Svoj zvuk opisuju kao elektro alternativu.
Grupu ,,Sowas“ čine Luka Sović – elektro, piano, sintisajzer, Siniša Sović – gitara, Matija Burek – bunjevi, Martina Friščić – vokal, Neven Stipčić – vokal, Domagoj Ivanković – vokal i Oliver Potočnik – saksofon.

Siniša Sović – Foto: Vedran Rihtarić

– Mislim da je pozicija mladih bendova u Hrvatskoj skoro pa identična poziciji mladih bendova u Crnoj Gori sa jedinom razlikom da je Hrvatska u Evropskoj uniji pa lakše dolazimo do svirki u inostranstvu, zbog lakše birokratije. Glavni problem je pronalazak puta do novih slušalaca, koji pak od ogromne količine informacija, brda društvenih mreža i totalnog šuma u komunikacijskom kanalu ne mogu razabrati šta valja a šta ne. Od šume se ne vidi drvo. A ta situacija pogoduje da na površinu ispliva šund. Da se najlakše izrazim kroz satiru, najlakši put do sve površnijeg slušateljstva je da se oformi bend koji je politički obojan u krajnju ljevicu ili krajnju desnicu. Izazove se skandal koji privuče pažnju medija, a onda desnica hvali, ljevica kudi ili obratno. Privučete pažnju slušalaca i imate publiku. Dobro za početak. Ali ako imate isklesano tijelo, ne treba se zamarati politikom. Pokažite golu guzicu, a seks prodaje sve, čak ni talent nije potreban – kaže Siniša Sović za MNE magazin.

Na pitanje ,,S kojim se poteškoćama suočavate kao mladi bend?“, odgovara nam da oni zapravo nisu mladi bend.
– Sviramo zajedno već dosta dugo, ali imamo strašno loš marketing. Svi smo zaposleni, radimo i na drugim muzičkim projektima, obožavamo stvarati muziku ali od svega nam najteže ide onaj menadžerski dio. Godine 2016. izdali smo svoj prvi CD ,,Golden Veil” koji je bio odlično prihvaćen od strane kritike te je taj album bio u Top 10 domaćih albuma 2016. po mnogim muzičkim portalima. Nemamo izdavača, sve radimo sami, te smo propustili priliku da se nametnemo. Trenutno radimo na novom albumu. Sporo i studiozno, jer je to jedini pravi put ako vam muzika predstavlja izvor sreće, a ne novca – objašnjava naš sagovornik.
Raduje ga ,,da svako malo dobijemo poziv na neku svirku, s obzirom na našu inertnost“.
– Mada nas nije baš laku uvrstiti u lineup nekog standardnog festivala zbog specifičnog muzičkog alternative/electro izraza. Nadam se da će u budućnosti više ljudi čuti za nas, u suprotnom očekujte neki skandal ili golotinju – zaključuje Siniša Sović naš razgovor, uz osmijeh.
Slovenija
Bend ,,Kontradikshn“ osnovan je u maju 2012. godine u Brežicama. Godine 2013. osvajaju drugo mjesto na banjalučkom Demofestu, 2014. objavljuju prvi EP pod nazivom ,,Anatomy“,  a 2016. i album prvijenac ,,Reframing”. Članovi grupe vrijedno rade na novom albumu.
Ovaj tročlani sastav, kako piše u sižeu, osnovan je kako bi stvorio sopstveni autentični zvuk spojem sintisajzera i gitare.
,,Kontradikshn“ čine Petar Stojanović – gitara, vokal, sintisajzeri, Matej Plešej – gitara, sintisajzeri i Anže Kump – bubanj.
Kažu nam da sebe ne smatraju kao ,,mladi bend“, ,,pošto to nismo, a ne smatramo se kao ,,stari bend“ i evo problematike“.
– Mislimo, da je ovakav pogled na bendove (artiste) i zapravo razlog, zašto je uopšte došlo do problematike tzv. ,,mladih bendova“, zbog čega teže dobiju svirke, teže dobiju vjerne slušaoce, teže se promovišu i da ih zbog toga ljudi ne uzimaju dosta ozbiljno. Taj problem se dešava svugdje već nekoliko godina, a danas novu muziku zbog (pre)brzog načina života ovi pogledi još ozbiljnije hvataju za rep, tjeraju artiste da zaborave što je muzika i zašto je pa da se bave previše sa ostalim stvarima, koje na kraju ne definišu njih kao artiste. Mi pokušavamo da se što manje brinemo oko vanjskih situacija, medija i prilika, jer je to nešto što nama nije moguće da kontrolišemo – smatraju Petar, Anže i Matej.

Foto: Bonino Englaro

Petar Stojanović kaže da oni stoga ne dijele bendove na ,,mlade“ ili ,,stare“ nego ,,na ,,interesantne“ i ,,malo manje interesantne“.
– U Sloveniji ima prilika gdje može da se svaki bend pokaže. Ima dosta mogućnosti, samo treba da svaki bend kod sebe prvo definiše gdje da traži prilike i na koji način će raditi mreženje. To mora bend sam da pronađe svoju smjer, jer prepuno bendova na početku očekuje da ga neko ,,pronađe“ i ,,ispali ga u svemir“. Svaki bend treba da minimalizuje svoja očekivanja i maksimalizuje svoj ,,input“ u potrazi za svirkama, samopromocijom i na dalji rad na svojoj muzici – koja je na kraju krajeva najbitnija. Naravno, ako želi da svira – objašnjava Stojanović položaj bendova u Sloveniji.
Dodaje da kad su još bili na početku, dosta vremena su potrošili da shvate šta uopšte žele.
– Nama je bila (i još je) naša muzika na prvom mjestu – ta mogućnost da možeš da izraziš svoja osjecanja i misli u svojoj muzici nama je bilo (i još je) vrlo bitno. Ne kažemo da je lako, ustvari vrlo je teško uviijek biti u potrazi za novim stvarima, jer te želja po izrazu svojih misli, želja za potragom za istomislećim ljudima toliko vuče dalje, da smo se našli najviše u svirkama – it’s a need to share (to je potreba da se podijeli). Najteže još za sve nas je istodobno raditi na muzici, na sebi i još organizovati sve booking-e, uvijek biti u toku sa planom i držati taj odnos. Mi smo bend koji preživi 99% od svirka i tako smo se odlučili i tako volimo da bude. Mi smo bend čija muzika najbolje zvuči uživo – kaže naš sagovornik.

Najteže im je, ističe on, to što treba da se drži neka konstanta nivoa svega što rade.
– Teško kažemo, da smo nezadovoljni sa pruženim šansama koje smo do sada dobili, jer uvijek postoji mogućnost da kažeš ,,ne“ i čekaš. Ali, u stvari na kraju je tako, da sve zavisi od samog benda kako će da iskoristi pruženu šansu – niko te neće gurati ako se nećeš sam. Mi smo vrlo ponosni i zahvalni što smo već tu i tamo pronašli svoj krug ljudi, koji vole da nas slušaju i sa kojim održavamo bliske odnose i slični pogled na svijet. Ne bi tu izdvojili nikoga posebno, pa smo zahvalni životu da možemo raditi to što volimo, da preživimo i da tjeramo svoju filozofiju dalje onima koji su otvoreni i za nas – zaključuje Stojanović.
Bojana Radonjić

POVEZANI TEKSTOVI

POPULARNO