Prije 46 godina na Tjentištu na snimanju filma ,,Sutjeska”, Pavle Milanović imao je poseban zadatak. Najbolji konobar bivše Jugoslavije brinuo je o supruzi Ričarda Bartona, Elizabet Tejlor, piše Radio Slobodna Evropa.
Prošlo je od tada blizu pet decenija, ali penzionisani konobar Pavle Milanović sa Tjentišta još pamti ljepotu slavne glumice Elizabete Tejlor. Tokom snimanja filma ,,Sutjeska” na Tjentištu, bio je lični konobar filmske dive. Zadatak zbog kojeg je većina kolega bila ljubomorna povjeren mu je jer je na takmičenju u slovenačkom Portorožu, godinu ranije, proglašen za najboljeg konobara Jugoslavije. Elizabeta nije učestvovala u snimanju, ali je pratila supruga Ričarda Bartona, britanskog glumca koji je u filmu igrao Maršala Tita. Pristup vili u kojoj je boravila sa svojih jedanaestoro usvojene djece imao je samo Pavle.
– Nikad niko, samo ja i Margeta, glavna sobarica vile. Samo ja i ona. Pratnja garde Titove i policije, to nisi mogao prići na kilometar nigdje blizu vile – kaže Milanović.
Služio je Pavle i brojne državne funkcionere, skoro sve osim Tita koji je imao svoje konobare i kuvare. Tokom posjeta Hamdije Pozderca i Branka Mikulića, istaknutih političara toga doba, bio je upravnik bara u NP i sjeća se da je napamet znao da napravi čak 60 koktela. Ipak, četrdesetak dana sa Elizabetom možda je i najdraži dio njegove karijere u ugostiteljstvu.
– Ali ljepote njene kugla zemaljska nije imala. Oči u boji, eto ti kažem – sjeća se Pavle.
Njegovu fasciniranost ljepotom slavne glumice supruga Ilinka ne dijeli.
– Hiljada ih je bila, samo što je ona istakla, hiljada ih je bila – priča Ilinka.
Pavle za Radio Slobodna Evropa kaže da je tada u to vrijeme možda bio ljepši od nje.
Dok je tada Tjentište, poput košnice vrvilo od partizana i četnika, Pavle je na prevaru jedanput na Zelengori ušetao u film.
– Snimao se, ja nijesam znao da se snimao gore, kad gore izlazimo iz kola sve ljudi po stjenama, oko ceste sa mašinkama na prsima. Živi ljudi, a sve ,,gumeni” da ti se digne svaka dlaka na glavi – sjeća se Pavle.
Zakoračio je u devetu deceniju života i iza sebe ima dva moždana udara, ali rastanka sa Elizabetom Pavle se sjeća i danas.
– Ona se sa mnom zagrli, poljubi, ko rođeni brat ili sin, sa mnom i ostavi mi kovertu u sako. Ja odem do toaleta i pogledam, koverta puna dolara – kaže Pavle.
Od bakšiša iz koverte počeo je gradnju vikendice na selu. Ni danas je nije završio, jer rat je prekinuo sve planove ali i jednu srećnu epohu u njegovom životu.
– To su srećna vremena bila. Pa ne mogu srećnija biti na svijetu, živjelo se bolje ljepše i slobodnije, niko nije pitao ko je šta. Dabogda, da ikad bude tako, a ja se nadam neću ja doživjeti, a moj sin možda hoće – zaključuje Pavle.
Izvor i foto: slobodnaevropa.org