28.10.2018. u 6:15
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je crnogorski atletičar Danijel Furtula.
Danijel je aktuelni državni rekorder Crne Gore u bacanju diska sa 64,60 metara i u bacanju kugle sa 18,43 m. Sa 19 godina je učestvovao na Olimpijskim igrama u Londonu, predstavljajući našu zemlju, a četiri godine kasnije branio je boje naše zastave i u Rio de Žaneiru. Pored toga, predstavljao je Crnu Goru na brojnim drugim svjetskim i evropskim takmičenjima u kojima je osvojio mnoštvo značajnih odličja.
U razgovoru za naš portal kaže da poslu uvijek pristupa sa ozbiljnošću i posvećenošću. Ljubitelj je istorijskih i ratnih knjiga i poštovalac rok muzike, a od hrane se najviše obraduje domaćoj piti koju sprema njegova majka.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na djetinjstvo me asocira neko vrijeme u kome smo mahom svi odrastali u siromašnijim uslovima nego današnje generacije, a opet smo bili srećniji, maštovitiji i iskreniji.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Prvi zarađen honorar sam iskoristio da sebi kupim mobilni telefon. Bilo je to davne 2000. godine.
Na čemu insistirate u poslu?
– U poslu, naravno, uvijek insistiram na odgovornosti, preciznosti i kvalitetu. Inače, negdje svi znaju da sam brlo ozbiljan kad je posao u pitanju.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Nisam neko ko često voli da gleda filmove i serije, tako da teško mogu preporučiti neki dobar film.
Što se tiče knjiga, svakako da volim da čitam i to su obično djela napisana u istorijskim, ratnim i dokumentarnim formama. Zavisi od teme koja vas zanima, zaista možete naučiti i saznati mnogo novih i korisnih informacija.
Koje jelo najviše volite?
– Jelo koje mi najviše prija i u kojem, nažalost, nemam prilike toliko često da uživam je domaća pita koju pravi moja majka Nataša.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebno dvoje ljudi koji se, prije svega, poštuju, koji su iskreni jedno prema drugome i koji nisu sebični u emotivnom smislu. Dakle, koliko ste spremni nekoga usrećiti…?
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Kojeg umjetnika bih oživio da mogu? Hmm… Recimo glumca Dragomira Bojanića Gidru, čovjeka koji je nasmijao cijelu jugoslovensku naciju a nerijetko to i danas čini. To samo govori o kakvoj se glumačkoj veličini radi.
Putovanje koje pamtite?
– Jedno od mnogobrojnih putovanja u mom životu koje će mi ostati u sjećanju kao posebno je ekskurzija na kraju osmog razreda osnovne škole. To je prosto nezaboravno.
Pjesma Vašeg života je?
– Pa recimo, ja volim stari jugoslovenski rokenrol i zaista ima mnogo pjesama koje bih mogao izdvojiti kao neponovljive. Jedna od njih je ,,Da te Bogdo ne volim” od grupe ,,Bijelo dugme”. Nažalost, takvu muziku je danas, čast izuzecima, zamijenila buka i galama koju neki nazivaju muzikom.
D.M.