MAGAZIN SLAJDER

STEVAN LUTOVAC U OGLEDALU: Umjetnost je na Balkanu jeftina i zloupotrijebljena     

21.10.2018. u 6:15

Današnji gost rubrike ,,U ogledalu” je glumac, akademski slikar i filmski režiser, Cetinjanin Stevan Lutovac. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju i trenutno je na trećoj godini doktorskih studija na Univerzitetu Umetnosti u Beogradu, na smjeru višemedijska umjetnost. Nikola Tesla mu je posebno interesantan kao ,,umjetnik u nauci”. Filosofija kojom se vodi u životu jeste da stalno moramo da se trudimo da budemo bolji. Njegova publika je ,,mala ali odabrana”. Kaže da mu zadovoljstvo predstavlja kad vidi da njegov rad utiče na osviješćenu i obrazovanu osobu, te da taj rad mijenja nešto u stvarnosti. Film ,,72 sata”, u kojem igra jednu od glavnih uloga, premijerno je prikazan na internacionalnom festival u Indiji, u Nju Delhiju, održanom 14. do 18. oktobra.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost, kreativnost, naivnost i spontanost.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Sjećam se, ali samo da mi je teško palo da ga zaradim.
Na čemu insistirate u poslu?
-Insistiram na istrajnosti,na korektnim međuljudskim odnosima. Na profesionalnosti i odgovornosti.
Koje jelo najviše volite?
– Za stolom najviše volim eksperimente sa povrćem.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potrebno pravih dvoje. I neophodno je da je ljubav bezuslovna.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Oživio bih fizički Tomislava Gotovca, umjetnika-metafizičara koji je bio daleko ispred svog vremena, čiji su filmovi i performansi paradigma neo-avangardne umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji. On je anarho-otac performansa istrukutralnog (ekperimentalnog) filma. Svojim višemedijskim radovima, kao i aktivizmom pomjerao je granice u tada ustaljenoj umjetničkoj praksi na našim prostorima. Takva osoba je još više potrebnija na Balkanu u današnje vrijeme, kada je percepcija shvatanja umjetnosti još suženija. Pa se svaka banalna stvar proglašava ,,umjetnošću”, a  riječ i pojam ,,umjetnost” postaje tako jeftina i zloupotrijebljena iako ona treba da označava rijetko dostižne nivoe/stanja. Mada, ljudi poput Toma Gotovca nikad ne umru, žive vječno kroz svoja djela.
Putovanje koje pamtite?
– Volim da putujem, da istražujem nove predjele. Tu se aktivira i moja ljubav prema etnologiji. Svako putovanje je dragocijeno. Možda bih trenutno izdvojio putovanje u Dhermi, na obali Jonskog mora.
Pjesma Vašeg života je?
– Mnogo je dobrih pjesama stvoreno do sada da bih izabrao samo jednu. Ali već kad mora jedna: trenutno, pjesma mog života mogla bi biti ,,Tra la la”, od crnogorskog rok-benda ,,Gospoda Glembajevi”.

M.S.